Moji nazovimo ih uzori u dojenju (dok sam bila trudna) bile su 2 prijateljice koje su uspješno dojile svoje bebe, a koje su u međuvremenu prestale dojiti s nekih 18 mjeseci i šogorica koja se silno trudila da doji oba svoja sina. Razlika između mlađeg i Tina je 20 dana, tako da smo paralelno prolazile iste faze i napretke naših bebača. Međutim nedavno me šokirala jedna činjenica. Ona je starijeg sina prestala dojiti točno kad je navršio godinu dana. Dan iza više nije bilo dojenja :shock: . Njeni su argumenti bili, savjet pedijatrice koja je rekla da on doji noću iz čiste navike (a dojio je samo jednom) i to što je po njenim saznanjima potrebno i sasvim dovoljno dijete dojiti godinu dana. Priznajem da od žene koja se istinski trudila oko dojenja i za koju sam mislila da mi treba biti uzor nisam očekivala toliku neinformiranost i upravo je ona za mene očiti primjer predrasude i neznanja iz naslova ovog topica.
Da se osvrnem i na onaj drugi topic o kojem govori Lutonjica.
Trenutno sam u fazi kad prelazim sa saznanja da ćemo apsolutno i 100 %sigurno dojiti do godine dana, u razmišljanje koliko ćemo dugo dojiti. Kada sam saznala da sam trudna, nakon hrpe informacija koje sam velikom većinom pronašla na Rodinom portalu, silno sam željela da uspijemo u dojenju. I jesmo. Nakon toga sam željela isključivo dojiti prvih 6 mjeseci i to smo savladali, zapravo još smo tu negdje skoro na granici isključivog. Onda sam poželjela da dojimo barem do godine dana, a nakon informiranja i niza preporuka tu sam granicu pomaknula na 2 godine. To je ono u što sam sada sigurna. Trenutno ne mogu zamisliti da dojim trogodišnjka, četverogodišnjaka ili čak petogodišnjaka. No sigurna sam, da ako doguramo do tih brojčica da će mi to u tom trenutku biti sasvim prirodno i ispravno.
S obzirom da u svojoj bližoj okolini nemam nikoga tko je dojio dvogodišnjaka (osim nekih cura s foruma koje sam osobno upoznala), pripremam okolinu, dakle frendove i obitelj na to. Informiram ih o dobrobitima koje produženo dojenje donosi, o radostima koje će pružati i meni i Tinu, o tome da dojenje dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ne izgleda kao dojene dvomjesečne bebe. I veselim se kao malo dijete svakom novom danu i poznatom vam pogledu koji ništa ne može zamijeniti .