podrska prve dane

[argenta]

heh, kad bi to tako uvijek išlo.
Kod mene je više bilo, ja dojim na krevetu, svekrva legne s druge strane i mazi dijete
ja ga skinem, ona ga obuće
ja ga kupam, ona plače jer ga je ona htjela kupat...

krumpiric, Ja bih po*** na takve gluposti.

tako da, ko dobije pomoć u vidu skuhan ručak, oprana i opeglana roba i čista kuća i ne zadiranje, blago njemu...

Znam da je ovo sf za većinu žena, ali mislim da one koje imaju obitelj punu razumijevanja a spremnu pomoći trebaju to znati cijeniti i dopustiti im da se uključe na neki način (onaj koji najbolje odgovara roditeljima). Meni je osobno puno značilo to što mi je netko u svakom trenutku mogao zabaviti stariju kćer, tako da nikad nije doživjela bracu kao "uljeza" koji joj je oteo mamu. Jako sam zahvalna svojoj obitelji koja je nesebično pomagala to ljeto kako bi ga najmlađi članovi mogli čim ljepše provesti.

Možda zato što imamo (prilično) skladne odnose, mi u obitelj ubrajamo i drugu generaciju, kao i naše "siblinge" s njihovim obiteljima. Nije da svi uvijek mogu ili žele pomoći, ali oni koji izraze takve namjere, dobrodošli su.

[argenta]

Pardon. Trebalo je pisati: dobrodošli su pod našim uvjetima.

[winnerica]

Friško sam rodila po drugi put (7.2.09.) i sve radim sama. Dva dana pred porod sam doma napravila generalku + oprala prozore i zavjese (susjeda mi je rekla da sam luda i gledala me :shock: , a ja njoj i rekla da ak sam trudna nisam bolesna), dan pred porod sam otišla u šoping da imaju MM i sin kaj jesti. Kad sam došla doma skuhala sam nam mahune čušpajz da pojedu nekaj kuhanog. Od tad pa na dalje sve radim sama i nebih prihvatila ničiju pomoć (van mojih dečki).
Za to imam nekoliko razloga:
Kad sam rodila sina bila sam kod mame, sve je napravila i sve mi dan danas stavlja "na nos" , u sve se gurala, samo kaj djetetu nije gurala u usta svoju cicu, to mi je bilo užasno. Nismo u dobrim odnosima i netreba mi netko tog tipa dolaziti niti kuhati niti prati. Sin mi je išao u dućan dva tjedna nakon poroda, poslije toga sam išla sama (da malo pobjegnem na zrak ), a on je čuvao seku .
Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje, bilo u smislu babinjače koja se lijepo opusti (niš ne velim za npr. bolesne žene) i pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana :shock: , bez obzira tko kome što bio u srodstvu mislim da je to ipak previše i da se treba uhvatiti u koštac sa životom.
Ako budem išla na treće dijete (a mislim da hoću) nadam se da ću opet moći sve sama.

[mali karlo]

Kad sam rodila karla bila sam mjesec dana kod mojih i bilo mi je ok, al isto se nadam kad idući put rodim da ću bit kod sebe u stanu sa mm-om i našim anđelima a majka ako bude mogla nek mi dođe malo a ako ne - ma snać ćemo se mi

Moja sveki je rekla da jedva čeka kad ću ja rodit drugo dijete da karla možemo dat njoj da ga odgaja mm joj je na ne baš lijep način obasnio da ona neće odgajat našu djecu :D

[argenta]

Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje, bilo u smislu babinjače koja se lijepo opusti (niš ne velim za npr. bolesne žene) i pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana :shock: , bez obzira tko kome što bio u srodstvu mislim da je to ipak previše i da se treba uhvatiti u koštac sa životom.

A ja čitam i ne vjerujem koliko ljudi ne poznaje tople obiteljske odnose u kojima nitko nikome ne smeta, nitko nikoga ne opterećuje i nitko humanu pomoć bližnjemu ne shvaća kao žrtvu. Meni je to :shock: i

[Nikina mama]

Meni je mm dovoljan, drugi me cak i ziviraju, de nek puste nas da uzivamo u nasoj prosirenoj obitelji, sve se mi mozemo sami snaci, a ako nesto i zatreba znam da su najblizi uvijek ovdje.

[Lili75]

Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje, bilo u smislu babinjače koja se lijepo opusti (niš ne velim za npr. bolesne žene) i pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana :shock: , bez obzira tko kome što bio u srodstvu mislim da je to ipak previše i da se treba uhvatiti u koštac sa životom.

A ja čitam i ne vjerujem koliko ljudi ne poznaje tople obiteljske odnose u kojima nitko nikome ne smeta, nitko nikoga ne opterećuje i nitko humanu pomoć bližnjemu ne shvaća kao žrtvu. Meni je to :shock: i

Potpisujem argentu i ne mogu vjerovat :shock: koliko je loših međuljudskih odnosa...unutar najuže obitelji...žalosno, jako žalosno...

[krumpiric]

Friško sam rodila po drugi put (7.2.09.) i sve radim sama. Dva dana pred porod sam doma napravila generalku + oprala prozore i zavjese (susjeda mi je rekla da sam luda i gledala me :shock: , a ja njoj i rekla da ak sam trudna nisam bolesna), dan pred porod sam otišla u šoping da imaju MM i sin kaj jesti. Kad sam došla doma skuhala sam nam mahune čušpajz da pojedu nekaj kuhanog. Od tad pa na dalje sve radim sama i nebih prihvatila ničiju pomoć (van mojih dečki).
Za to imam nekoliko razloga:
Kad sam rodila sina bila sam kod mame, sve je napravila i sve mi dan danas stavlja "na nos" , u sve se gurala, samo kaj djetetu nije gurala u usta svoju cicu, to mi je bilo užasno. Nismo u dobrim odnosima i netreba mi netko tog tipa dolaziti niti kuhati niti prati. Sin mi je išao u dućan dva tjedna nakon poroda, poslije toga sam išla sama (da malo pobjegnem na zrak ), a on je čuvao seku .
Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje, bilo u smislu babinjače koja se lijepo opusti (niš ne velim za npr. bolesne žene) i pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana :shock: , bez obzira tko kome što bio u srodstvu mislim da je to ipak previše i da se treba uhvatiti u koštac sa životom.
Ako budem išla na treće dijete (a mislim da hoću) nadam se da ću opet moći sve sama.

jap, opteretim mamu da kuha je nehumano, a opteretit tinejđera da čuva bebu i ide u dućan je okej

ja bi rado opteretila bilo koga ko će mi nezadirajući pomoći 10ak dana, a baš i nisam princeza, isto tako ću od sveg srca jednog dana pomoći svojoj nevjesti i kćeri.

I da, ne želim da itko dolazi ranije i inkomodira mene i MOJU BEBU, stavljat ikoga u toj situaciji ispred nas dvije mi je-u najmanju ruku-jadno.

[argenta]

Potpisujem argentu i ne mogu vjerovat :shock: koliko je loših međuljudskih odnosa...unutar najuže obitelji...žalosno, jako žalosno...

I samo da ne bude zabune i ljutnje, meni to nije žalosno u smislu "jadno", ili na bilo koji drugi način negativno konotirano, nego stvarno mislim da je tužno i žao mi je što nema više ljudi lijepa iskustva sa svojima.

Nadam se samo da ću svojoj djeci smjeti i htjeti pomoći onako kako sam osobno doživjela. Kao i to da ona neće biti ovisna o toj pomoći (ja nisam) nego će znati da je smiju i trebaju tražiti kad im je teško, ma koji razlog bio. Po meni, tomu obitelj i služi.

Ovime ne umanjujem postignuća žena koje sve mogu same, dapače, ja im se iskreno divim i priželjkujem takvu volju i snagu. Ali osobno sam ipak od the more the merrier tipova

[winnerica]

Meni stvarno nije jasno zbog čega se čudite mojim izjavama. No, recimo ovako: nije ništa opterečujuće da dečko od 14 g. ode po kruh i mlijeko (ili je vama dvijema to nenormalno :/ ), a isto tako nije čudno da brat pričuva sestru koja spava na 10-ak minuta.
Topli međuljudski odnosi DA, UVIJEK ukoliko su uistinu takvi od obje strane (a ne prisiljeni), ja sam komentirala početne postove ovog topica gdje cura navodi kako je svekrva nakuhavala i sve radila 40 dana, da njoj ni kosu nisu dozvolili da opere 40 dana :shock: , a da si to opet nebi dozvolila nikad - to je bilo prisilno, očito za obje strane (tu nemamo i svekrvinu izjavu ), tu se dakle glume i forsiraju "topli međuljudski odnosi unutar obitelji"! Po meni je to bila prisila za obje strane!

[koryanshea]

winnerica ja se slažem! skužila sam ja da ti govoriš o ekstremnim slučajevima, al ne volim iksat...

[krumpiric]

i ja sam skužila da tebi smeta kad netko traži ikakvu pomoć mame/svekrve jer da je onda "princeza" :?

[koryanshea]

meni je ovo bio hint:

pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana Shock

skoro sam i ja odgovorila: joj pa užitak je pomoći, obitelj ljubav blabla, ali onda sam pročitala još jednom...

[argenta]

Meni stvarno nije jasno zbog čega se čudite mojim izjavama. No, recimo ovako: nije ništa opterečujuće da dečko od 14 g. ode po kruh i mlijeko (ili je vama dvijema to nenormalno :/ ), a isto tako nije čudno da brat pričuva sestru koja spava na 10-ak minuta.

Ne znam točno koje smo sad "nas dvije", ali meni se čini da je bilo jasno kako se ne čudim tvojim izjavama nego općenito tome što postoji tako puno ljudi koji ima ove "ekstremne" situacije kako ih zove kory. Možda je došlo do nesporazuma, jer nisi navela na koga se referiraš, pa sam ja to skužila kao tvoje općenito stajalište, a ne mišljenje o pojedinom slučaju.

Tvoj primjer sa sinom mi upravo ulazi u domenu "toplih međuljudskih odnosa", samo što je meni u redu i normalno da u nju ulaze i ljudi s kojima ne živim ali su dio moje obitelji. Nije mi normalno da isključujem sve koji nisu pripadnici kućanstva, dakako, dokle god se možemo dogovoriti oko toga što tko (ne) želi.

[krumpiric]

pa da, mama je MAMA, a i sveki je MAMA.mmu.
nego, mene zanima zašto misliš da bi trebali prihvaćati posjete ljudi kako im šune?!rodbine i inih?
Ja ne mislim nikog primat ovaj put barem 20ak dana, osim mojih i mmovih, da gleda bebu i mene uznemirava?
Ne smatram da sam zbog toga princeza, smatram da je prerano da se bebu mljacka, nosa, ljubaka, nateže, da ću ja šetat okolo s prepunjenim cicama i polugola, da nemam volje kuhat kave i gostit stričeve i ujčeve...
ne smatram se zbog toga lošom, inače su svima moja vrata otvorena i obrok skuhan, al valjda svak od nas ima pravo na intimu.

[argenta]

nego, mene zanima zašto misliš da bi trebali prihvaćati posjete ljudi kako im šune?!rodbine i inih?

Um, kome je ovo išlo? Pogubila sam se

[krumpiric]

winnerici, ja sam skužila da ona smatra da babinjača mora ugostit rodbinu?možda sam krivo shvatila?!

[koryanshea]

winnerici, ja sam skužila da ona smatra da babinjača mora ugostit rodbinu?možda sam krivo shvatila?!

za boga miloga

Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje

sorry što sam dežurni redar )) when in doubt, read again!

winnerica, nadam se da si naučila ovaj put: ne pisati jedan zgusnuti pasus nego ga raščerečit malo, da ljudi stignu odvojit tvoje misli dok čitaju

[krumpiric]

pardon
ja sam skužila da joj smetaju babinjače koje su toliko komotne da otpile rodbinu.
Mislim, ja sam ovaj put odlučila bit toliko komotna

[winnerica]

winnerici, ja sam skužila da ona smatra da babinjača mora ugostit rodbinu?možda sam krivo shvatila?!

za boga miloga

Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje

sorry što sam dežurni redar )) when in doubt, read again!

winnerica, nadam se da si naučila ovaj put: ne pisati jedan zgusnuti pasus nego ga raščerečit malo, da ljudi stignu odvojit tvoje misli dok čitaju

Hvala na uredovanju draga!

Vidim da sam krivo shvaćena u masu toga, nadam se da će u buduće kritičarke pročitati do kraja ono što napišem . I ja sam otpilila "rane" goste i podržavam svaku rodilju u tome. Inače sam pobornik stava (kao što ste do sada pročitale): ak si zdrava ustani se iz kreveta i "suoči" (sorry, neznam kak da to bolje formuliram) sa svojim: novoročenčetom, drugom djecom, mužem, stanom, kuhinjom i sl. što prije - to bolje! Ostatak familije, rodbine, kumova, susjeda, prijatelja i poznanika nek čeka! Ak treba zauvijek!
Za tzv. "princeze" i međuljudske odnose unutar obitelji moram reći da ih je nažalost malo idealnih i nesebičnih, punih bezuvjetne ljubavi i topline. Kod mene je (s moje strane) nažalost takva situacija, zbog čega bih se onda dovela u situaciju da glumim i trpim nečiju "pomoć"?! Što prije neke od nas "progledaju" u smislu toga biti će im bolje - tj. bolje sama odraditi neke stvari (ili ih uopće ne odraditi) nego da netko trpi (to trpno stanje mi je nekak najbljak!). Toliko od mene!

[argenta]

Winnerice, zbilja mi nije bila namjera da te kritiziram, žao mi je ako je neki od mojih postova pridonio tome da se tako osjećaš. Kao što sam rekla, ja se tebi i sličnima divim, jer ne mogu što i vi.

Inače sam pobornik stava (kao što ste do sada pročitale): ak si zdrava ustani se iz kreveta i "suoči" (sorry, neznam kak da to bolje formuliram) sa svojim: novoročenčetom, drugom djecom, mužem, stanom, kuhinjom i sl. što prije - to bolje!

Ali stvarno se ne mogu složiti s ovim citiranim stavom (s nekim drugim stvarima, da). Baš me zanima zašto bi žena trebala nakon poroda izigravati super-suprugu/majku/domaćicu? Zašto ne bi potražila ili primila pomoć i podršku (ukoliko joj odgovaraju)? Što dobiva brzinskim "suočavanjem"? Što gubi dajući si vremena da se u miru prilagodi novonastaloj situaciji?

Ja sam 99% vremena Pepeljuga. I baš mi odgovara da ponekad mogu biti princeza. Mišljenja sam da bi si svaka žena to trebala znati priuštiti i dopustiti, s vremena na vrijeme (naravno, u razumnim granicama koje ne vrijeđaju druge, ne mislim na ekstreme).

[Lili75]

Winnerice, ja sam sve samo ne princeza ali isto sam te krivo shvatila kao krumpiric i argenta.

Prvo sam mislila da iznosiš općenit stav jer nisi citirala na koga se referiraš, pa onda je bilo tipa vi koje prihvaćate pomoć svoje obitelji bježite od stvarnosti i suočavanja sa situacijom, što mi je bilo :shock:
tako ispada iz tvojih tekstova, možda malo pažljivije da ih sročiš ili razbiješ nekako...

Sorry što je ovako ispalo "neshvaćeno" ...vidim da si i sama stava ukoliko su normalni, topli, neopterećavajući obiteljski odnosi (koje mi imamo fala Bogu u obitelji) da bi itekako pristala na povremenu pomoć,ali budući da mnogima situacija nije takva...šta je tu je ...shvaćam i to.

Meni je isto stvarno tužno da ljudi nemaju neke normalne, tople obiteljske odnose pune ljubavi, ne znam mi smo se svi oduvijek tako lijepo slagali, nitko ne živi ni s kim, ali uvijek možemo računati na pomoć jednih za druge, i svi smo prvo jedva čekali moju seku da se porodi,pa sad svi iščekuju našu bebu koju smo dugo čekali...Znam da će mi doći bake skuhat svaki drugi dan, ako treba malo pospremit, ma najbitnije mi je da imam skuhano jer nam je prva beba dok se ne uhodamo,uostalom i oni uživaju da malo navrate, pomognu i dive se svom unučetu.

Valjda smo se sve skužile sad, a kosu ne oprat 40 dana ??!! to je stvarno malo previše, bome ne mislim se pretvorit u kakvu ženturaču, planiram bar zasad i dalje držati do sebe,a javim vam kako je prošlo prvo razdoblje koncem svibnja
a sad je stvarno vrijeme da idem spat!!!

[Netipična]

Meni stvarno nije jasno zbog čega se čudite mojim izjavama. No, recimo ovako: nije ništa opterečujuće da dečko od 14 g. ode po kruh i mlijeko (ili je vama dvijema to nenormalno :/ ), a isto tako nije čudno da brat pričuva sestru koja spava na 10-ak minuta.
Topli međuljudski odnosi DA, UVIJEK ukoliko su uistinu takvi od obje strane (a ne prisiljeni), ja sam komentirala početne postove ovog topica gdje cura navodi kako je svekrva nakuhavala i sve radila 40 dana, da njoj ni kosu nisu dozvolili da opere 40 dana :shock: , a da si to opet nebi dozvolila nikad - to je bilo prisilno, očito za obje strane (tu nemamo i svekrvinu izjavu ), tu se dakle glume i forsiraju "topli međuljudski odnosi unutar obitelji"! Po meni je to bila prisila za obje strane!

oduševila sam se tvojim postom,a kad sam vidjela kako su te izkomentirali čudno mi je to bilo
Ja se slažem s tobom-tvoj muž ti je obitelj i on je taj koji ti treba pomoči i biti tu,za njega si se udala i vaše je dijete,a uz to imaš i dijete,koje s 14god i nije tako malo i može se brinuti i morao bi se brinuti za sebe i za ljude oko sebe

Meni je isto čudno da ženama mame dolaze čistiti i kuhati,a što im muževi rad??? I oni čekaju skuhan ručak od svekrve?

Ja sam u ok odnosima sa svojima,ali isto tako ne želim da mi se tih dana itko mota po kuči,kuhinji i mom vešu.
Ako je i ne budem mogla,može moj muž,totalno smo ravnopravni u svim kučanskim poslovima

[Netipična]

e da i nemojte reči Muževi rade!
Jer i žene (kad nisu rodile/trudne) isto rade pa kad dođu doma kuhaju i obavljaju kučanske poslove!

[Zorana]

Bas me zanima kako ti to zamisljas aktivnu muzevu pomoc nakon poroda ako covjek radi od jutra do mraka, a ti si npr. sama doma s bebom i jos kojim djetetom? Sta konkretno meni i mojoj djeci znaci to sto ce on u osam navecer upaliti masinu za ves?
Koliko rodilji koju pucaju hormoni i ima jos male djece na brizi znaci to sto ce joj, o ravnopravnosti osvijesteni muz, u deset navecer kuhati rucak za sutradan?
Da se razumijemo, ja sam imala gadnu srecu da mi je muz mogao biti na odmoru nakon poroda i peh da mi mama zivi prilicno daleko. Pretpostavljam da bi mi njezina pomoc i podrska bile neprocjenjive i mislim da su toga svjesne cure koje takvu pomoc imaju.
Izdrzi se to sve skupa, i babinje i ono sto dolazi nakon njih, ali nije lose ni da se o novopecenoj majci netko malo majcinski brine.

[argenta]

Meni je isto čudno da ženama mame dolaze čistiti i kuhati,a što im muževi rad??? I oni čekaju skuhan ručak od svekrve?

Ja sam u ok odnosima sa svojima,ali isto tako ne želim da mi se tih dana itko mota po kuči,kuhinji i mom vešu.

Ako je i ne budem mogla,može moj muž,totalno smo ravnopravni u svim kučanskim poslovima

Pa ne rade svi muževi jednako. Moj, na primjer, često ima dvanaesterosatni radni dan i mislim da stvarno ne bi bilo fer da onda još mora kuhati/ čistiti/ spremati... A i ja bih radije da to vrijeme provede s nama. Ili, što se meni dogodilo s drugom bebom, da je dobio važan posao preko ljeta u drugom gradu. Stvarno ne znam što bih tada bez svojih. Naravno da se sve da pregurati, ali što bih time dokazivala?

Naši pro-pomoć stavovi također ne znače da netko mora biti kod nas ama baš svaki dan, i da se bez nje ništa ne može napraviti, ali povremena helping hand nije na odmet.

Uostalom, ako ja mogu svojoj mami skuhati ručak i oprati veš dok ona radi, a ja sam doma s klincima, ne vidim problem da mi uzvrati. Naravno, tu se opet vraćamo na pitanje što je kome obitelj i koliko je pojedina obitelj navikla ili želi davati/ primati.

Zorana, da, mothering the mother

[pzulic]

kada sam rodila prvi puta moji su nam ponudili da dođemo kod njih dok se ja ne oporavim ali smo odbili jer nam je došla svekrva u goste, kao fol došla ona pomoći, ona je radila dok je muž bio na godišnjem prvih tjedan dana, a kasnije sam ja sve radila. ona je sve radila dok je MM bio doma jer je znala da bi joj on prigovarao da zašto mi ne pomogne, a čim je on počeo raditi lijepo je zalegla na kauč i sve svalila na mene. nije mi bilo teško jer sam se dobro i brzo oporavljala, ali svejedno nije to način. a da sam joj prigovorila bilo bi svađe. otrpjela sam je dok se nije vratila u svoju državu, odonda je sve bilo lakše. kad sam drugi puta rodila nije došla, mama mi je uskakala i pomagala koliko god mi je trebalo budući da se ovaj put nisam baš tako brzo oporavila i stvarno ne znam šzto bim bez nje. svaki dan mi je donosila svježu juhu, skuhala još nešto ako mog muža nije bilo doma, počistila, čuvala starijeg. stvarno svaka joj čast, tek sad vidim neke stvari, ali non fa bitno

[winnerica]

kada sam rodila prvi puta moji su nam ponudili da dođemo kod njih dok se ja ne oporavim ali smo odbili jer nam je došla svekrva u goste, kao fol došla ona pomoći, ona je radila dok je muž bio na godišnjem prvih tjedan dana, a kasnije sam ja sve radila. ona je sve radila dok je MM bio doma jer je znala da bi joj on prigovarao da zašto mi ne pomogne, a čim je on počeo raditi lijepo je zalegla na kauč i sve svalila na mene. nije mi bilo teško jer sam se dobro i brzo oporavljala, ali svejedno nije to način. a da sam joj prigovorila bilo bi svađe. otrpjela sam je dok se nije vratila u svoju državu, odonda je sve bilo lakše. kad sam drugi puta rodila nije došla, mama mi je uskakala i pomagala koliko god mi je trebalo budući da se ovaj put nisam baš tako brzo oporavila i stvarno ne znam šzto bim bez nje. svaki dan mi je donosila svježu juhu, skuhala još nešto ako mog muža nije bilo doma, počistila, čuvala starijeg. stvarno svaka joj čast, tek sad vidim neke stvari, ali non fa bitno

Evo vidiš, o takvim slučajevima sam govorila: jel ti bilo sila trpiti uz bebu još i babu?! Ja bi je zatukla tupim predmetom (a inače nisam agresivka ), ovo naravno shvatite za šalu, ono što zaista želim reći je da sam ponosna na sebe (a nisam vunderkind) što sam uspjela sve izorganizirati: i sebe, i muža, i sina i bebu, i kuću, i vozila do zadnjeg dana pred porod (naravno, hv. Bogu što mi je zdravlje dopuštalo), mislim da bi mi tu nekakva baba samo dizala živce do opasnih granica. Ne zaboravimo da je put do pakla popločen dobrim namjerama...

[ChikaPika]

prva 3 dana bio je MM i svekrva. sve ostalo samo MM.
imala sam jako nizak hemoglobin, pa sam bila fiziki slabusna, ali ako ne to, onda mislim da ne bi mi trebalo nikog osim MMa

[Bananko]

Uffff.....mama prvih 10 dana, onda svekrva slijedećih deset.....Hvala im jer inače ne znam kako bi preživjela.....baš se naježim kad se sjetim tih prvih dana.....brrrrrrrr )))))))))))))

ali čudno ustvari.....sve se tako nekako zaboravi...... )))))))))))

[trudnjača]

Sa oba djeteta mi je u početku pomagala mama, s tim da se kad sam rodila prvo,duže zadržala. Drugi put je sve nekako lakše... Ne vidim apsolutno ništa loše u prihvaćanju bilo čije pomoći u tim prvim danima nakon poroda, kad su u pitanju kuhanje,čišćenje,pranje,peglanje...Ja sam cijelo to vrijeme iskoristila za odmaranje i dojenje bebice u miru i uopće se nisam opterećivala drugim stvarima. MM je pomagao koliko je mogao, s obzirom da jako puno radi i stvarno ne bi bilo u redu da sam od njega tražila da još i kućanske poslove obavlja...

[L&L0809]

nakon 1.poroda je MM bio doma tjedan dana (od toga je svako malo visio poslovno na telefonu, tako da sam ga jos morala i utisavati jer beba spava). sada pretpostavljam d ce biti isto tako. nitko mi nije pomagao (jednom je, 10 dana nakon poroda, dosla sestra MM i skuhala juhu).

iskreno, uopce se ne sjecam na sto nam je stan u to doba licio, samo se sjecam da sam zivjela na juhi, stapicima i caju za dojilje al sam bila sretna, jer sam bila sa bebom, nitko me nije ometao (na telefon sam se prestala javljati nakon sto me moja vlastita mama 3 puta zaredom uspjela rasplakati - tipa, dijete ti je gladno, daj mu AM, a imali smo problema sa hranjenjem).

pomalo zavidim onima koje mogu racunati na neciju pomoc, al s druge strane, ja sam naviknuta ovako i ne znam da li bih uopce znala prihvatiti tudju pomoc.

[poliona]

Svaka čast vama koje ste same s muževima i s bebom.
Ja i mm živimo s mojima, i kad sam rodila, stvarno mi je super. Da smo sami, bilo bi nam puno teže.
Doduše, ja se dobro slažem s mojima, možemo se dogovoriti, oni poštuju moje želje, ne trpaju se oko bebe, a ako mi ne paše to im kažem i oni se povuku. A mm je još sretniji što smo s mojima, jer imamo ručak svaki dan, oni pričuvaju malog kad god treba, i mama mi je velika podrška oko dojenja, koje ide kao podmazano....

Da živimo sami, ili bi mi netko dolazio(mama) ili bi si platila nekog da mi skuha i počisti po kući.

[the enchantress]

Evo mene na friško da podijelim svoje iskustvo.

Mi smo sami. Roditelji su mi u drugom gradu, a kako se borim s dojenjem, mastitisom i sl. i hodam polugola cijelo vrijeme, masiram se, izdajam, dojim nisam baš u stanju istolerirati bilo koga. Uostalom, bad mi je tako hodati pred svojima i roditeljima od mm-a.
No nije da mi itko može pomoći oko toga.

Prije poroda sam nam spremila lunch pakete u škrinju za cca dva tjedna i to je funkcioniralo super, a i skuhala sam par ručkova prošli tjedan, napravila čak i kolače. To me opušta i bar ne mislim i ne bavim se samo cicama i mlijekom.
MM se brine za rublje, suđe, prašinu i ostale takve poslove.

Ne nedostaje mi pomoć oko bebe, jedino netko da mi posluži doručak, ručak i večeru i da mi skuha ručak ako ne stignem ili ako mi se ne da.

Svaka je obitelj drugačija. Ja sam shvatila da naši baš i ne razumiju kroz koje razdoblje prolazim pa mi njihovo društvo i pomoć niti ne fale.

[smedja]

Poslije prvog poroda sam bila u dosta losem psihickom stanju... grozno bolna epiziotomija, mastitis i zastoji 2 tjedna, uspostava normalnog (bezbolnog) dojenja tek sa 7-8 tjedana, tako da nisam htjela nikog vidjeti dugo iza poroda...
Dobivali smo od obojih staraca "catering" tj rucak, kolace i po potrebi nabavku iz ducana... i to prilicno dugo iza poroda... mozda i mjesec i pol (nisam vise sigurna).. znam da je mm bio doma nesto vise od 2 tjedna a onda sam bila sama...

jesu bili uvrijedjeni sto sam ja bila luda, ali nekako smo to sve prezivjeli i prvi put su svi dosli kad je mala imala tocno 1 mj, meni ni onda nisu bas pasali pa sam se drzala kao kuhana noga, ali nakon nekog vremena sam dosla k sebi

[migoh]

Jako je potrebna pomoć , joj , stvarno ne znam šta bi da mi nije mame i sestre.One su kuhale , pospremale ...naravno i muž .On mi je najveća podrška od dolaska iz bolnice , jer mislim da bi odustala od dojenja....zbog temperature , zastoja mlijeka , bolne epi i općenite nemoći . Sada nam je tek dva tjedna ali smo se ekspresno oporavili i uživamo u svakom cickanju i maženju :D

[sir_oliver]

moja želja je bila da nam nitko ne pomaže. i tako je bilo prva dva tjedna. muž je sve radio a ja sam samo dijelila upute. i svi zadovoljni.
a onda se pojavila svekrva na 7 dana.
katastrofa, užas i sve ostalo. nas dvije se slažemo kao voda i vatra. ne izlazim iz bebine sobe po cijele dane.

[migoh]

moja želja je bila da nam nitko ne pomaže. i tako je bilo prva dva tjedna. muž je sve radio a ja sam samo dijelila upute. i svi zadovoljni.
a onda se pojavila svekrva na 7 dana.
katastrofa, užas i sve ostalo. nas dvije se slažemo kao voda i vatra. ne izlazim iz bebine sobe po cijele dane.

joj , baš je to grozno kad ti tako netko dođe tko ti nije baš drag.....samo donese nervozu

[the enchantress]

Poslije prvog poroda sam bila u dosta losem psihickom stanju... grozno bolna epiziotomija, mastitis i zastoji 2 tjedna, uspostava normalnog (bezbolnog) dojenja tek sa 7-8 tjedana, tako da nisam htjela nikog vidjeti dugo iza poroda...
Dobivali smo od obojih staraca "catering" tj rucak, kolace i po potrebi nabavku iz ducana... i to prilicno dugo iza poroda... mozda i mjesec i pol (nisam vise sigurna).. znam da je mm bio doma nesto vise od 2 tjedna a onda sam bila sama...

jesu bili uvrijedjeni sto sam ja bila luda, ali nekako smo to sve prezivjeli i prvi put su svi dosli kad je mala imala tocno 1 mj, meni ni onda nisu bas pasali pa sam se drzala kao kuhana noga, ali nakon nekog vremena sam dosla k sebi

osobno mislim da ima toliko malo osoba koje razumiju fiziologiju koja stoji iza dojenja. znam da nitko u mojoj obitelji ne razumije.

kada sam prolazila to razdoblje ravne bradavice-edemi bradavica-zastoj-mastitis i spavala ako 2 sata na dan, izdajala se i pokušavala staviti malu vilu na dojku i plakala iz podoja u podoj, kada mi se dijete nije moglo probuditi jer je pregladnilo (hvala smeđoj na iskustvu pa sam to prepoznala) zaista nisam željela oko sebe ljude koji ne razumiju kroz šta prolazim i zašto se toliko trudim. a generacije naših majki i svekrva, čast izuzecima, ništa ne kuže.

čak su mi i moje kolegice koje su full za dojenje i produženo dojenje i prošle su svoje bitke rekle da ne znaju bi li ustrajale i izdržale na mome mjestu.
u te sam dane trebala bezrezervnu podršku od ljudi koji su zaista prodojeći (hvala mojoj grupi za podršku na čelu s anchi76 i mamitom te mammi juaniti i argenti, stvarno su se naslušale i plača i jadikovanja iz očaja).

i da, još se borim s povremenim zastojem u nekom od kanalića i ja se tada još uvijek držim kao kuhana noga
i ne, moji to ne razumiju i čak pitaju u dane skokova u razvoju zašto me moje dijete toliko muči :shock: no comment na to
moja je maka čak rekla (iz totalne nesmotrenosti) mojoj bebi 'da normalno da plačeš kada ti nedaju jesti' :shock: - skoro sam zadavila ili nju ili sebe

tako, cure, birajte podršku u prve dane pogotovo ako prolazite kroz situacije slične našima

[smedja]

draga... presretna sam da je vecina problema iza vas dvije... i nadam se i vasem dugom i prekrasnom dojilackom stazu...
nakon kojeg ces kako sam jednom prilikom rekla, vjerojatno imati punu podrsku obitelji jer nase su nam bebe najbolje reklame za dojenje

[Tashunica]

ja sam prvi dan kad sam došla iz bolnice kuhala ručak zajedno s mužem, jer mi je trebalo nešto tečno, fino i domaće, a nisam htjela riskirati da bude nejestivo. stavila sam i veš u mašinu, a muž ga je izvadio i objesio. drugi dan mi se baš jeo kolač i zajedno smo ga napravili.
i ne mogu reći da mi je to bio nekakav problem, nakon što sam izašla iz one noćne more od bolnice, sve je bilo bajka.
ne smatram se nikakvom super ženom, niti smatram da je netko tko ima pomoć princezica ili ne znam što, ali meni je nakon poroda jednostavno potreban mir kojeg jednostavno nemam, ako je još netko s nama.

[PericaY2K]

Bit ću kod mame, a dragi će dolaziti i bit sa mnom koliko želi.

Ma neka me se pazi i mazi, volim maminu klopicu, neću imat brige oko ničega, fino ko kraljica da dođem k sebi.

Što se komunikacije tiče - već znam kako mi mama diše - pa već znam koje bitke trebam voditi a koje ne.

Negdje popustim (inzistirala je da kupim 100 preskupih spavaćica za bolnicu "kako je ne bih sramotila", pa si mislim, što me briga, ona ih plaća, pa nek mi ih nakupuje kolko oće)

Negdje slažem kao sa sveki - njen savjet da s frotirskim ručnikom trljam bradavice je simpa, ali nisam vidjela neki "pomak" unatoč trljanju, tako da ne trljam. A svaki put kad me vidi me pita: "Je li trljaš?" A ja kažem: "Naravno!!!"

I mislim u sebi, ma nek si ona uzme šmirgl papir pa nek sebi protrlja...

A u situacijama koje su za bitku, tu ne dižem glas, nego sve fino "cici/mici" a zakaj bi ti tak a ne onak, i slične fore, gdje onda dođe na moje.

Ali razumijem curke koje ne mogu podnijet uplitanje ikoga osim MM, ima ljudi koji su nemogući i bolje ih je držati na distanci.

[the enchantress]

ja sam prvi dan kad sam došla iz bolnice kuhala ručak zajedno s mužem, jer mi je trebalo nešto tečno, fino i domaće, a nisam htjela riskirati da bude nejestivo. stavila sam i veš u mašinu, a muž ga je izvadio i objesio. drugi dan mi se baš jeo kolač i zajedno smo ga napravili.
i ne mogu reći da mi je to bio nekakav problem, nakon što sam izašla iz one noćne more od bolnice, sve je bilo bajka.
ne smatram se nikakvom super ženom, niti smatram da je netko tko ima pomoć princezica ili ne znam što, ali meni je nakon poroda jednostavno potreban mir kojeg jednostavno nemam, ako je još netko s nama.

x

[winnerica]

Znaci ima nas još "samostalnih" , drago mi je

[the enchantress]

Znaci ima nas još "samostalnih" , drago mi je

ovo nije skroz ot...
pričam danas s frendicom kako sam sa šest godina čuvala mlađu sestru, bile smo same u stanu, starci na poslu, išla na plac po grincajg, u dućan po kruh, mlijeko i ostalo, radila mami kolače po dječjim kuharicama da ju iznenadim i sl. eh to su bili dani - već sam onda uživala u slobodi.
tako sam valjda od malena naučila da sve mogu sama. a kako nas nikada nije čuvala baka, valjda mi je to također usađeno i trenutno ne osjećam potrebe za baka servisom.

da ne bude zabune, mislim da je super kada cure imaju nekoga te prve dane/mjesece. naravno da će si svaka od nas složiti baš kako nam ponaosob odgovara.

[moia]

ne znam sto reci. ja ocito zivim u nekom cudnom paralelnom svemiru...


meni nitko nikad nije oprao kupatilo. ni mm ni (nedajboze) moja mama.

nije bilo potrebe. oprala ga ja prije nego sam otisla u rodiliste - oprala ga opet ja kad sam se vratila i kad je bila potreba oprat ga.

to kao ono najkompliciranije od kucnog odrzavanja, pa ono ostalo necu ni spominjat.


sto se tice kuhanja, postoje jela koja su i pripremljena i na stolu za 30-40minuta.



i, sto bi rekao gos'n velevaric - problema ima, nosimo se s njima! :D

pa mogu ovo razumjeti. naime mi smo u švabiji sami, nema familije, ali da i ima, bože me sačuvaj, ne znam koga ne bi rađe moju mater ili svekrvu ili tetku.

malo se jedno možda brinem ako će me baš zadesiti carski, mm naime ne zna kuhati, trudi se on, sreća moja, pogotovo sada, rekao je da će do kraja trudnoće sve naučiti kuhati, ali nekako sumnjam, nije taj tip i gotovo.
pospremit ok, ali kuhanje, lagana variva, jušno i to, hm hm. no, razmišljali smo uzeti za to vrijeme neku ženu pa je platiti da dođe skuhati, ako će baš biti potrebe za tim, mislim ak će carski biti kod mene baš tako jako zeznut po pitanju oporavka, zarastanja itd.. - nadam se da će ići sve prirodnim putem, ali eto čovjek nikad ne može znati.

uglavnom muž mi u firmi može dobiti 6 tjedana godišnjega, tako da kod normlanog poroda mislim da na fakat nitko neće trebati. ja ću kuhat, muž će pospremit i zajedno ćemo se brinut o bebaču to prvo vrijeme, a onda zna se dalje, nastupa mama ko glavni akter i idemo dalje.

[moia]

Bit ću kod mame, a dragi će dolaziti i bit sa mnom koliko želi.

Ma neka me se pazi i mazi, volim maminu klopicu, neću imat brige oko ničega, fino ko kraljica da dođem k sebi.

Što se komunikacije tiče - već znam kako mi mama diše - pa već znam koje bitke trebam voditi a koje ne.

Negdje popustim (inzistirala je da kupim 100 preskupih spavaćica za bolnicu "kako je ne bih sramotila", pa si mislim, što me briga, ona ih plaća, pa nek mi ih nakupuje kolko oće)

Negdje slažem kao sa sveki - njen savjet da s frotirskim ručnikom trljam bradavice je simpa, ali nisam vidjela neki "pomak" unatoč trljanju, tako da ne trljam. A svaki put kad me vidi me pita: "Je li trljaš?" A ja kažem: "Naravno!!!"

I mislim u sebi, ma nek si ona uzme šmirgl papir pa nek sebi protrlja...

A u situacijama koje su za bitku, tu ne dižem glas, nego sve fino "cici/mici" a zakaj bi ti tak a ne onak, i slične fore, gdje onda dođe na moje.

Ali razumijem curke koje ne mogu podnijet uplitanje ikoga osim MM, ima ljudi koji su nemogući i bolje ih je držati na distanci.

e koja si ti filistrica, takav se fakat moraš rodit.

ti u životu se ne buš vruća vode napila

[Netipična]

meni je moj muž svaki dan 2x dnevno kuho i donosio u bolnicu,od juhe do kompta!!
Samo smo doma,apsolutno nitko ne dolazi.Sve sami radimo.Ja sam oko djeteta,tu i tamo postavim stol za ručak,složim čistu robu,a jutros sam čak i peglala(nače niiišta nikad ne peglamo).
Muž kupuje pelene,meni uloške,hranu i sve što nam treba. SKoro pa ništa ne radim,niti mi da da išta radim.

Ispunio je sva moja očekivanja,ipak i on ima svoju obavezu prema nama,ja djete hranim,on se brine da to bude kvalitetno.

I ne znam čak kako bi i sama oko djeteta,meni je npr to s pupkom drama jedva to i u dvoje odradimo...

Uglavnom ostali smo pri tome da je dijete naše,naša briga,6 god smo skupa,sve smo sami uradili i snalazili se i sami tako možemo i oko djeteta.

Nitko nije rođen naučen,tako nismo ni mi ali učimo skupa jer samo tako će i djetetu biti bolje,ono mora imati dva roditelja i to potpuna,na da mu otac služi za ukras )

[winnerica]

meni je moj muž svaki dan 2x dnevno kuho i donosio u bolnicu,od juhe do kompta!!
Samo smo doma,apsolutno nitko ne dolazi.Sve sami radimo.Ja sam oko djeteta,tu i tamo postavim stol za ručak,složim čistu robu,a jutros sam čak i peglala(nače niiišta nikad ne peglamo).
Muž kupuje pelene,meni uloške,hranu i sve što nam treba. SKoro pa ništa ne radim,niti mi da da išta radim.

Ispunio je sva moja očekivanja,ipak i on ima svoju obavezu prema nama,ja djete hranim,on se brine da to bude kvalitetno.

I ne znam čak kako bi i sama oko djeteta,meni je npr to s pupkom drama jedva to i u dvoje odradimo...

Uglavnom ostali smo pri tome da je dijete naše,naša briga,6 god smo skupa,sve smo sami uradili i snalazili se i sami tako možemo i oko djeteta.

Nitko nije rođen naučen,tako nismo ni mi ali učimo skupa jer samo tako će i djetetu biti bolje,ono mora imati dva roditelja i to potpuna,na da mu otac služi za ukras )

[Loryblue]

nakon prvog poroda sam ostala kod mojih 2 miseca. moji su kuhali, spremali, ali je briga o ditetu i oko diteta bila isključivo moja. mami sam dozvolila pomoć samo kad su zavladali grčevi. da sam joj pustila bilo šta drugo ne znam kako bi se posli sama snašla s bebom.
nakon 2 miseca samo skupili prnje, mm, beba i ja i otišli u svoje gnijezdo.

nakon ovog poroda iz rodilišta idem u novo gnijezdo živit s mojom dragom nonom od 88 godina. i to mi dođe ko da ću iz rodilišta izać s dvoje dice.
ali će mi mama pomagat tako da će dolazit uzimat L. i vodit je na kupanje dok ja malo odahnem s bebom. i dok se ne uhodamo. nakon toga ja preuzimam volan i guram s dvoje dice. mm će bit uz nas koliko bude mogao od posla. ali na njega i njegovu pomoć mogu uvik računat.