podrska prve dane

[braziljanka]

ja sa sveki nemam problema..ona tako i tako priznaje samo svoju kcer i unucicu tako da je vec naglasila da kada budem ja rodila,ona ide na godisnji na more..kao ja cu biti tuzna i moliti ju za pomoc..
mm zeli biti od pocetka uz bebu i mene i zbilja je super muzic da ga sve interesira i da zeli biti dobar tata i ukljucen u sve ...
jedino je problem sa mojom mamicom koja je bila potpuno sama nakon sto je rodila i zbog toga naknadno ponovo popucala i bezveze imala komplikacije pa se sada boji da mm nije ipak dovoljno ozbiljno shvatio sto se od njega ocekuje...jer zivimo u kuci sa totalno cudnim rasporedom i ja ne mogu pedeset puta dnevno proci po stepenicama pogotovo nesto nositi...tako da se jos nismo uspjeli dogovoriti kako ce to sve ispasti i vec sada mi je tlaka zbog toga...

[kleine]

rodila sam na carski.kad sam izlazila iz rodilista, taj dan su dosli moji roditelji i sestra, moja mama je taj dan donila rucak, bili su do popodne i otisli jer su drugi dan oboje radili a sestra morala u skolu.oni su otisli, ja sam usisavala stan, oprala kupaonu i wc (ocistila sam i prije nego sam isla rodit, al nakupi se), mm je taj tjedan kad sam dosla iz bolnice radio, a drugi tjedan je bio na godisnjem.
kad su dosli njegovi kod nas (a jos su i psa donijeli koji vjecito cvili tako da se v. svaki put trgnula iz sna i prestrasila se... nemojte me krivo shvatiti ja obozavam zivotinje..)oni su se lijepo zasjeli i kao sto neko rece meljuuuu i cekaju da ih se dvori...(moja svekrva se NIJEDNOM nije ponudila da ce mi sta pomoc, ali nema veze jer ja i tak .nebi da mi ona pomaze )
sve u svemu bili smo sami, osim moje susjede koja je svakih 5 minuta zvonila na vrata, pa bi dosla pit kavu, pa bi morala negdje hitno (pa ako joj mogu pricuvat djecu 2 god + 7 mj), pa sam joj u "rukavicama" dala do znanja da zelim malo mira i da zelim uzivat u svojoj mrvici.
uh al sam se raspisala...

[patricija]

mayaa[b] svaka cast.
meni je mama jako puno pomogla a mogu reci i otac.on je vise obavljao one fizicke stvari tipa ducan ,teske vrecice itd.
mislim da ako imas uredu muza da ti nitko nije potreban

[ornela_m]

Evo nas samih vec 6 dan doma i super nam je. Bila sam uzasno posesivna prema ovim prvim zajednickim danima i htjela sam da budemo sami, da se polako upoznajemo beba, tata i ja. Obzirom da zivimo vani, pomoc bi podrazumijevala neciji dolazak i zivot s nama 24 sata dnevno, i kako god ta osoba bila draga - nisam zeljela da ti prvi dani budu na bilo koji nacin ometani.

I bilo mi je malo psihicki tesko prvu noc kad smo dosli, bez sigurnosti bolnice i osoblja koje je priskaklo u pomoc cim bih nekoga pozvala. Ovdje nemamo nikoga svoga i svijest da nemam koga nazvati ko bi dosao za tren me je stvarno uplasila. Rekla sam sebi da cu prosjediti citavu noc nad bebom, samo da budem sigurna da dise, da je dobro. I zaista, mislim da je maleni osjetio moj nemir, uopce se nije dao uspavati, stalno je bio na siki. Kad je u mojoj se glavi desio neki "klik" jer brojac se okrenuo na novi dan i osjetila sam neopisivo olaksanje. Oboje smo trenutno utonuli u san.

Od tada - pjesma

[ornela_m]

... Kad je u mojoj se glavi desio neki "klik" jer brojac se okrenuo na novi dan i osjetila sam neopisivo olaksanje.

Kad je svanulo u mojoj se glavi desio neki "klik" jer brojac se okrenuo na novi dan i osjetila sam neopisivo olaksanje.

[braziljanka]

[quote="ornela_m"]Evo nas samih vec 6 dan doma i super nam je. Bila sam uzasno posesivna prema ovim prvim zajednickim danima i htjela sam da budemo sami, da se polako upoznajemo beba, tata i ja. Obzirom da zivimo vani, pomoc bi podrazumijevala neciji dolazak i zivot s nama 24 sata dnevno, i kako god ta osoba bila draga - nisam zeljela da ti prvi dani budu na bilo koji nacin ometani.

..ovako je i kod nas...voljela bih da smo samo nas troje zajedno..jer isto zivimo vani pa bi to znacilo da je jos netko konstantno ovdje..a nekako nebi htjela punu kucu te dane...pogotovo da na kraju nebi ispalo kak se ono veli puno babi,kilava djeca...znam da sada nemogu znati kako cu se tada osjecati,ali kako sada razmisljam..mislim da ce mi pasati mir...a ne da se moram jos i o drugima brinuti..tipa gdje ti je ovo..gdje mogu uzeti ono...kak ti kuhas ili radis ovo..ili ono...inace sam tip osobe da radije sama napravim nego da se moram 100 puta dizati od svoga posla da bi nekome pokazala nesto sto radi za mene,a sama bi to puno brze napravila bez pomoci...

[ornela_m]

...
..ovako je i kod nas...voljela bih da smo samo nas troje zajedno..jer isto zivimo vani pa bi to znacilo da je jos netko konstantno ovdje..a nekako nebi htjela punu kucu te dane...pogotovo da na kraju nebi ispalo kak se ono veli puno babi,kilava djeca...znam da sada nemogu znati kako cu se tada osjecati,ali kako sada razmisljam..mislim da ce mi pasati mir...a ne da se moram jos i o drugima brinuti..tipa gdje ti je ovo..gdje mogu uzeti ono...kak ti kuhas ili radis ovo..ili ono...inace sam tip osobe da radije sama napravim nego da se moram 100 puta dizati od svoga posla da bi nekome pokazala nesto sto radi za mene,a sama bi to puno brze napravila bez pomoci...

Slusaj svoj instikt. Ja ni za sto nas vijetu ne bih dala onaj trenutak kad smo dosli iz bolnice i bebu stavili na prematalicu na kuhinjskom stolu i samo ga gledali... najljepsa gozba.

Inace, dosla sam iz bolnice sa SPD, ne znam kako se uopce to kod nas zove, uglavnom pubicne kosti su se malo razmrdale i to boooli, prvi dan nakon poroda uopce nisam mogla hodati a kamoli se brinuti o bebi. Tu me uhvatila frka kako cemo sami, no do polaska kuci vec sam bila svoja. Boli i dalje, no manje.
Upravo zbog takvih neugodnih iznenadjenja koja nisam mogla predvidjeti sam najvise bila u strahu.
Hormone da ne spominjem! Koliko sam samo skokova u raspolozenju imala, mislim da bih poludjela da sam se u naletima suza morala suzdrzavati da se neko novi ne zapita sta mi je i da moram sve objasnjavati.

Ako imas nekoga ko moze biti "na cekanju" pa doci po potrebi u slucaju kranje nuzde, uredi tako. No, zbog svog mira i ovoga sto sama kazes - puno baba kilavo dijete - sredi kako ti zelis da bude. Ti prvi dani se ne vracaju. Mojoj bebi je vec 10 dana i vec se sad pitam gdje je onaj mali bespomocni macic, tolike su promjene meni vec uocljive i imati vrijeme samo da ga nesmetano gledam mi je neprocjenjivo vazno.

[kailash]

mi smo stalno sami - nas troje MM, sunčana i ja

[braziljanka]

moja mama se dogovorila za godisnji nesto poslije mog termina..jer kasnije joj od kolegice kcer treba roditi pa da se usklade...
a ja cu sada probat svoju bebusku nagovoriti da dodje prije tako da taman kada mm ode raditi,pocne mami godisnji i svi sretni i zadovoljni..

[jadranka605]

živim sa MM-ovim roditeljima.
Nikad mira i tišine. Sa Dujom bila je puna kuća, jer mi je bilo prvo dijete, nisam baš nešto puno znala sa djecom (ispostavilo se na kraju da znam puno više od svih ostalih), tako da bi došla moja mama malo ispeglati, pobrisati prašinu, na kavu (koju bi sama sebi skuhala) i sl. Sveki bi kuhala, jer ja moram mirovati narednih 40 dana! i jesam! Ni kosu nisam prala...
Sa Lukom sam došla u razrušen dom. Doslovno! Bili su radovi koji su trebali biti gotovi dok sam ja izašla iz bolnice, tako da na kuhinji nije bilo zida, na ulazu vrata, kupatilo nije bilo završeno. Posjete su rijetke, možda jednom tjedno od strane mojih, al sveki je non-stop tu. Eh da I od MM brat. Al nisam mirovala 40 dana. Prvi put su me zezli, neće i drugi.
Iskreno se, iskreno nadam da ću treće dijete zaćeti i donijeti u svoj stan, gdje će na njega (nju!) paziti nitko drugi do starija braća, mama i tata.

[Tonja_1]

ja sam htjela samo mm-a, da se u startu uhodamo sami. mama i ja smo dosta različitih pogleda bilo me strah da ne bude problema, no ona je došla iz osijeka i bila kod nas 2 tjedna, a ja sam ju zamolila da ostane i treći... ne znam kako bih bez nje. s bebom je bilo prenaporno, nije spavao cijeli dan, imali smo paklenih problema s dojenjem, ja sam bila van pameti a pod hormonima sam takve ispade imala... svaka čast muževima, ali većina nije u stanju preuzeti sve kućanske brige a stvarno ti treba da si posvećena samo bebi, dojenju i odmaranju. sveki mi je u kući ali njoj nekako ne mogu reči da mi usisa, opere, opegla... mama me spasila.

[dorotea24]

Ja sam u početku imala pomoć mame i svekrve u spremanju i peglanju, a po mužu su slale ručak prvih mjesec i pol, a pošto sam nakon 6 tjedana morala na malo težu kiretažu i ponovno strogo mirovati ta se pomoć nastavila do skoro 2. mjeseca.
Prvi dan po izlasku iz bolnice su mi se sletili kući, a ja sam imala problema sa dojenjem i samopouzdanjem, od nervoze sam dobila temperaturu i tresla sam se, bila sam topliko iscrpljena da sam se na momente gubila pa sam ih sve otjerala van kada mi je para počela izlaziti na uši. Onda je sutradan svekrva ponovno pretjerala i zasjela mi 4 sata pa je muž svojima objasnio da su posjete max pola sata. Isto sam tako ja i svojima objasnila.
Muž mi je umjesto godišnjeg odlazio kasnije na posao i vraćao se malo ranije kući ili mi bio dostupan kad god bi ga trebala pa je često znao malo zbrisati ili navratiti kući usred radnog vremena. Sve u svemu pomoć mi je jako dobro došla naručito prvi tjedan. Divim se ljudima kao Mayaa što su ostali sami :shock: Ja to nikako ne bi mogla.

[Leica]

Prvi puta mi je puno pomogla od MM mama, njoj je to bio gušt, baka je stvarno uživala kuhati ili bi otišla u šetnju sa svojom unučicom, a ja bih pospremila stan. Ono što je ona učinila za nas, moja mama nije ni četvrtinu. Žao mi je što više nije živa, mislim da bi bila jako sretna i uživala sa obe princeze.
Kad sam rodila našu drugu princezu MM je taman išao na godišnji, tako da je naša mala četveročlana obitelji bila punih pet tjedana zajedno. MM je kuhao spremao, čim sam se ja osjećala bolje zajedno smo na brzinu odradili kučanske poslove i uživali s našim princezama. MM mi je bio velika podrška u tim danima, neznam kako bih ja to bez njega, ma on je moja .

[hrčkić]

MM i nikad ne bih poželjela nečiju tuđu pomoć

[Inka]

nama su prvi tjedan obje mame pomagale, a kasnije sve sami jer je mm bio na godišnjem tri tjedna. posjete su ponekad bile jako naporne. shvaćam da i bake žele maziti bebu, a mene je tad "pucala" posesivnost - kad bi došle, samo bih izmišljavala razloge da im ne dam malu u ruke . dojile bi sto godina ili podrigivale, bilo šta . sad sam ipak malo došla sebi, ali mi i dalje idu pomalo na živce. valjda nisam jedina takva ili jesam??? :?

[britta1]

Ja treba da rodim krajem maja,zivimo vani,jedina osoba koja bi i vjerovatno ce doci ovamo je moja "draga" sveki,jer mi je mama umrla prije dvije godine,a sestra nije u mogucnosti da dodje.Sto se tice sveki,ona je toliko sebicna i teska ,da trazi od djece da samo sjede i slusaju njene price o njenim problemima,koje non-stop ponavlja.MM ima sestru koja zivi preko puta nas,pa se nadam i ako im mama dodje ,da ce bar prvo vrijeme biti kod kcerke,jer joj je ona inace i najmilija od troje djece,a i ta kcerka voli kad joj se ova divi i dize je u zvijezde.Ne nije losa zaova,ali nije ni najbolja u svemu kako joj majka misli i svima govori .
Tu bih ja bila ta koja ce njoj ugadjati ili ako vec nesto hoce da uradi ,uvijek bi bilo pitanja a gdje je ovo i kako ovo,mislim na kuhanje ,a i nisam ljubitelj njene kuhinje.
MM ce imati deset radnih dana odmora,a ona ce nadam se doci negdje krajem juna kad joj se kcer vrati iz Turske.

[Eci]

britta toplo bi ti preporučila da budeš sama sa TM i da vam prvih dana nitko ne dolazi. Uz takvu sveki samo bi ti bilo još teže. (Po mom mišljenju i uz bilo koga).
neka TM uzme slobodne dane tek kad dođeš kući iz bolnice i 10 dana ti je sasvim dovoljno da počneš samostalno funkcionirati.
inka
I mene uvijek puca posesivnost, osim prema MM. Samo on i ja smijemo držati bebu prvo vrijeme. Zato drugi put nisam ni zvala patronažnu.

[we&baby]

Onda je sutradan svekrva ponovno pretjerala i zasjela mi 4 sata pa je muž svojima objasnio da su posjete max pola sata. Isto sam tako ja i svojima objasnila.
.

Ja ovo stvarno ne kuzim?! Katastrofa! Tko god da mi je...sta ima visiti 4 h, 2. dan po dolasku iz bolnice, kod mene doma....Uf, dobro da smo 100nama km daleko.
..i jos kad pocnu svi onda prepricavati svoje porode i kakva su bila njihova djeca (a to sam vec ionako sve cula),mah joooj...

[vissnja]

Evo sad kad moja Kiki ima punih 6 nedelja nije mi stav isti kao pre nego sto sam se porodila. Mi zivimo sa mojima tako da nisam imala izbora (mada da sam ih zamolila da prvih nekoliko dana odu npr u vikendicu oni bi to i ucinili) Ali sad tek vidim koliko mi je njihova pomoc znacila. MM-ov posao je zahtevan i nema ga nekad po ceo dan, kad dodje uzeli se Kikice i samo bi je mazio a meni treba malo odmaka od svega i ko onda razmislja o pranju vesa, kuvanju.... Da sam bila sama i morala, naravno da bih uradila, a ovako cak iako ona i dalje sisa 24/7 ja nisam neraspolozena i nervozna, pa cak ni neispavana
Ali nisu ni svi "pomagaci" isti, moji stvarno postuju sve i nisu se trpali u poslove oko bebe, samo ono pranje, kuvanje..... i beskrajno sam im zahvalna na tome jer su nam prvi dani puni samo mazenja i cicanja

[vissnja]

I jos jedna ne manje bitna stvar: prvih nekoliko nedelja mama se javljala na telefon i "odbijala" sve znatizeljne pricom kako smo umorni, kako spavamo, kako je dete nervozno i nikako ne mozemo da primamo goste (a mi u setnji sa Kiki 8) )

[*MaemI*]

Prvi put mi je mama dosla na tjedan dana, a nakon toga MM je uzeo god. dva tjedna.
Drugi put mi je mama dosla ali samo na dva dana, jer smo zakljucili da mi stvarno nije potrebna, a MM je uzeo opet dva tjedna godisnjeg..
Meni je to bilo cisto ok i super mi je sta nije bilo nikakvog forsiranja ni s nase, a ni s strane baka i djedova, sve smo lipo dogovorili i svi sretni

[Sirius Black]

Mi planiramo da MM uzme godišnji prva 2 tjedna. Stvarno ne mislim da će nam trebati bilo čija pomoć. On može sve kućanske poslove obaviti i skuhati ako mu dam upute Na čišćenje i pospremanje ionak ne trošim više od cca. 4 sata tjedno pa mu to neće biti nikakav problem preuzeti ni kasnije kad ode na posao jer radi od 8 do 16, a sad kad dođe doma ne radi ništ pametno nego visi na kompu.
Nakon toga bi trebala moja mama uzeti godišnji, ali ne da mi visi cijeli dan u stanu nego da donese ručak, nešto iz dućana i tak. Uglavnom da bude raspolaganju ako mi slučajno nešto zatreba. Nju sam uspjela uvjeriti da ne dolazi u obzir da mi neko "pomaže" oko bebe jer MM i ja nismo retardirani pa ćemo valjda znati sve sami. Ne znam kakva će situacija biti sa svekrvom, koja je bila iznenađena kad je čula da ćemo nas dvoje biti sami doma prva dva tjedna pa se bojim da nas ne bi dolazila gnjaviti, odnosno na silu se gurati gdje ne treba i nuditi pomoć jer je blizu doma a nema posla.

[Yuna]

mm i mama...mama je još tu...

[jenny]

mama je uzela 2 tjedna godisnjega i pomagala mi..ja sam bila u komi,oporavak mi je bio strasan..
muz se ponasao kao da je i on rodio.
ovaj put ne znam kako ce biti,mama je rekla nesto u stilu"pa sad vec sve znas".a muz ce se izgleda taman zaposliti,zavrsava diplomski ovih dana..

[SpOOklica]

Ja sam dosla doma 4 dana nakon poroda, MM beba i ja. MM je bio s nama doma tri dana, onda je radio vikend cijeli dan i onda otisao na more na tjedan dana. Soping je obavio prije toga, opskrbio nas svime za tjedan dana i nitko mi nije trebao osim mojeg bebaca.
Ali trebam napomenuti da je MM ocistio kucu kao da ju je polizao, ja sam trebala samo za sobom pocistiti, oprati dva tanjura, a i nisam se dugo oporavljala od poroda, samo me rez od epi bolio. Dapace, da mi je netko dolazio cistiti peglati kuhati mislim da bi me to skroz poremetilo, ovako ni na sta ne mislim nego na nas dvoje. MM dolazi u petak doma, opet vikend radi po cijeli dan, tek nakon toga cemo opet biti na okupu.

Cak mi se i svekrva slozila da mi je ovako najbolje, ali da ju zovem ako zatrebam peglanje i slicno...

[kajsa]

MM je bio na godišnjem mjesec dana. Bili smo sami i to nam je bilo predivno. Samo smo se mazili s bebom cijeli dan.

Moja mama je babinje shvatila ozbiljno pa je inzistirala da dođe svaki drugi dan i donese hrane za 2 dana. Usput bi i ispeglala veš.
Meni nije smetalo jer se zadržavala po max 2 sata.
Nakon 40 dana je prestala donositi hranu

[zizi]

Moja mama i muževa baka dolazili su prvih desetak dana skuhati, oprati veš, speglati...
MM i ja smo sami brinuli o Luki.

Sad je situacija malo drukčija. MM već 2 mjeseca ne živi s nama.

Mama će biti sa mnom koliko bude trebalo, ali zapravo bih bila najsretnija kad bih sve mogla sama.

[domy]

Meni ja bio suprig tjedan dana a mama dva tjedna. iako jad si bolje razmislim prvih mjesec dana beba samo spava, bar moja.
Taman kad sam ostala sama onda je on počeo raditi pizdarije. Ali sve se uspije izgurati bitno je da je beba zdrava.

[medusa]

Meni je mama bila punih 6 tjedana, a tetu čistilicu imam i ona mi dolazi svaka 2 tjedna za generalna spremanja. Mama mi je puno pomogla, skuhala bi ručak, pomogla oko male, ali najviše mi fali sad njen društvo jer sam sad po cijele dane sama.

[duška]

bila dva mjeseca poslije poroda kod mame a muž dolazio vikendom i preko tjedna nas vidjeti.bolje da smo bili sami iako imamo blizanke,jer smo sad nakon svega ja i mama na distnci i mislim da više naš odnos neće bit kao prije.sve mi je pomogla ali i zamjerala a meni takva pomoć ne treba.

[ale]

Mama mi je došla na tri tjedna nakon poroda i puno mi je pomogla. Meni je bilo veliko olakšanje što ni o čemu drugom osim o bebi nisam trebala voditi računa.

[†vanesax]

Podižem i ovu temu...

Volela bih da znam da li je neka od vas bila nakon dolaska iz porodilišta kući sama sa bebicom.
Mm mora da radi, a ja nemam mamu, tako da bih morala da budem sama sa bebom.
To me je danas rastužilo, jer znam koliko je potrebno da neko blizak bude uz porodilju

[†vanesax]

Naravno, ne bih bila sve vreme sama, već toliko koliko bi mm bio na poslu

[Iva]

vanesa.. ja sam bila sama...od jutra do veceri... iako sam zivjela zajedno sa sveki. No, ona je radila do 5 popodne, MM do 6 popodne, dolazio doma oko 7... ja sa svojih 20 godina sama s bebom. Ali, nikad ne pocijenjuj moc medija....Rodin forum i net mi je dao toliko potrebno samopouzdanje da sam nakon par dana tjerala sve koji su mi " htjeli " pomoci...

[†vanesax]

Iva,
Već to mi puno znači!

Dajte malo iskustva...
Kako ste se osećale, snalazile?

[Anna8]

MM i nikad ne bih poželjela nečiju tuđu pomoć

I mi smo tako! punih mjesec dana! Tu i tamo netko doletio - al izdržalo se!

[†vanesax]

Nije meni problem za kasnije. Naravno da mm treba da radi, a da će nakon posla biti sa nama Jedino što ne znam kako prva dva-tri dana nakon dolaska iz porodilišta?

Moj prvi porod je protekao tako da sam mogla odmah ustati i šetati. Ali kad sam došla kući, mantalo mi se u glavi i bila sam iscrpljena. Stvarno mi je tada trebao neko da mi doda npr. čašu vode ili da namesti bebu pored mene, jer me je bolela rana.

Iva, jeste li ti i beba bile odmah same?

[the enchantress]

Podižem i ovu temu...

Volela bih da znam da li je neka od vas bila nakon dolaska iz porodilišta kući sama sa bebicom.
Mm mora da radi, a ja nemam mamu, tako da bih morala da budem sama sa bebom.
To me je danas rastužilo, jer znam koliko je potrebno da neko blizak bude uz porodilju

Hm...ja ću biti većinu vremena sama. MM ima klizno radno vrijeme, ali ne vjerujem da će biti tu onako full time posvećen.

Do sada me to nije zabrinjavalo, dok nisam vidjela ovaj tvoj post.
Dapače, čak sam se radovala tome, zbližavanju i upoznavanju 'na miru'.
E, sadam me počinje biti malo frka.
Oko mene su skoro sve moje frendice imale pomoć - jesam li nenormalna kada mislim da mi to možemo same?

[Smajlić]

podrška - samo mm. I prvi i drugi puta. pravo veš, peglao, kupao i presvlačio. Moja sveki je htjela pomoći (oko pranja, peglanja), ali ja nisam htjela. S tim da moram reći, kad smo s prvim djetetom dolazili kući, dočekala nas cijela horda ljudi - dobro, sve uža family, ali ih se skupilo, ja jedva hodala od epi koju sam zaradila. Drugi put sam zabranila dolaske. Samo mm, kćer, ja i beba....prekrasno...mm mi skuhao juhu s povrćem, milina. U miru smo se raspakirali, razgovarali, pomazili. Tek nakon par sati je navratila moja seka i moj tata (ali zaista nakratko), a sutradan sveki i svekar sa ručkom i kolačima. Isto se nisu predugo zadržali. i slijedeći put bi tako.

[argenta]

Do sada me to nije zabrinjavalo, dok nisam vidjela ovaj tvoj post.
Dapače, čak sam se radovala tome, zbližavanju i upoznavanju 'na miru'.
E, sadam me počinje biti malo frka.
Oko mene su skoro sve moje frendice imale pomoć - jesam li nenormalna kada mislim da mi to možemo same?

Ma kakvi nenormalna, može se Samo je stvar hoćeš li ti biti s time zadovoljna, kao neke mame na ovom topicu, ili ćeš tu samoću doživjeti negativno. U biti, mislim da je to umnogome stvar psihičke prilagodbe, ne samo fizičke zahtjevnosti. A ovisit će i o karakteru bebe (koliko će sisati, spavati, plakati...) jer iako ih volimo beskrajno, sve je lakše kad smo odmorne i bar nekoliko sati dnevno praznih ruku.

[Lili75]

Evo sve sam iščitala curke moje, polako se pripremamo za porod i razmišljam o toj podršci.

Pa zasad je MM rečeno da ima pravo na tjedan dana dopusta, tako da računamo na tatu da se zbližimo kao obitelj u samom početku, iako znam da mogu računat na svoju mamu, tati, sveki i svekra za dodatnu pomoć ako treba (kuhanje, i sl.).

Budući da se jako lijepo slažemo s mojima i muževljevima ne vidim nikakav problem da budu i oni djelomice prisutni u okruženju naše malene koju smo svi dugo čekali, znam da mi neće otežavati nego pomoći koliko mogu. Zašto bih odbila pomoć koja mi može pomoći da budem odmornija i ornija za svoju curu, koje će očito biti jedna aktivna bebica? naravno s mjerom.

A kad MM počne radit, ne, ne želim biti sama doma,a s malom bebicom od 10 dana, želim društvo.

A kako će biti javim vam nakon što se porodim.

[argenta]

Lili75, i ja sam isto razmišljala. Doduše, lako je to kad imaš koga moliti za pomoć i još kad tog nekog voliš. Meni drugi uopće nisu smetali, dapače, skroz mi je normalno da se "friškoj" mami (nenametljivo) priskoči u pomoć koliko god je to moguće... A kad bi mi iz bilo kog razloga išli na živce, poslala bih ih ća.

[silkica]

Ja se nalazim u istoj dilemi.Najradije bih da budemo sami posle poroda,ali mm je nekako nesiguran.On bih pozvao svekrvu da pomogne,ali baš sad je u gostima i vidim ja kako će to ići-na kraju ću ja morati služiti nju i čistiti za njom.Mislim da tomoji živci neće moći podnjeti .Ja predlažem da,ako je baš toliko nesiguran,pozovemo moju mamu,iako smatram da ni to nije najsretniji izbor,ali od dva zla....Kada svekrva ode,moram obaviti razgovor sa njim.
Ja bih pripremila sve što mogu,da što više pažnje i energije usmjerimo na bebu,a ne na kuvanje i čišćenje npr.Planiram napuniti zamrzivač polugotovim domaćim jelima(2 domaće pite od sira su već tamo-samo frknuti u rernu i 8) ).
Joj,samo da mi niko ne dolazi!Sve ću uraditi!

[Lili75]

Lili75, i ja sam isto razmišljala. Doduše, lako je to kad imaš koga moliti za pomoć i još kad tog nekog voliš. Meni drugi uopće nisu smetali, dapače, skroz mi je normalno da se "friškoj" mami (nenametljivo) priskoči u pomoć koliko god je to moguće... A kad bi mi iz bilo kog razloga išli na živce, poslala bih ih ća.

Argenta,
drago mi je da jednako razmišljamo.


P.S.
Mislim da trebamo zahvalit nebesima mi koji imamo normalne obiteljske odnose jer mislim da se ovdje radi više o lošim međuljudskim odnosima unutar obitelji nego o stvarnoj dilemi dozvoliti ili ne nekom da nam pomogne. Svatko bi rado pomoć, onu nenametljivu, doziranu u mjeri, na način da majka i beba budu sretne, zadovoljne i smirene, a ne Bože me sačuvaj da mama treba još čistiti za nekim :? to ne mogu ni zamislit.
nisam, vidjela daje itko ovdje na forumu napisao da imaju super odnose sa svojiam i muževljevima a ne žele pomoć tih istih.

[krumpiric]

ja imam super odnose, moju mamu obožavam, sa sveki sam dobra, nismo pupčanom vrpcom vezane, al popijemo kavu i čakulamo bez beda. Ali kad se M rodio i kad me dočekala svita u vidu moja mama, mbrat, mm-,ovi starci i braća ispred rodilišta (samo moj tata nije mogao eskivirat posao) i onda su svi redom s nama išli doma, ručali i slavili i pričali gluposti. I onda su otišli i ostavili me sa sveki (mm-a nije bilo doma po čitave dane) ja sam se htjela ubit. Em ja i ona imamo totalno drukčije stavove o svemu (ona smatra da je dojenje glupost ili da je najbolji recept ostavit dijete da plače ), em ne može sebi pomoći, misli da je njeno ili nikako.
Strašno, neprirodno, nenormalno.ETo.
Blago onom kome sveki dodje, skuha, očisti i šuti..kod mene je bilo obrnuto, moja je mislila da će ona brinuti o bebi :shock:
ovaj put, ništa od toga, ni pod razno, možda dodje moja mama-kad mmu završi godišnji, čisto jer M neće u to vrijeme u vrtić, pa da ga malo izvede u park, dok smo mi još zbrljani.

[goranka]

I da, zaboravila sam, pogotovo u te prve dane mi je samo MM trebao kraj mene. Može mi neko pomoći i sve ali to nije to, oni nisu MM i ne mogu ga zamjeniti. Mogu pomoći oko spremanja u kuhanja ali ono što mi MM može pružiti u tim trenucima ne može nitko drugi. Kad je morao nakon tri dana ići raditi ja sam se rasplakala.

potpisujem! s naglaskom na bold rečenicu

[argenta]

I da, zaboravila sam, pogotovo u te prve dane mi je samo MM trebao kraj mene. Može mi neko pomoći i sve ali to nije to, oni nisu MM i ne mogu ga zamjeniti. Mogu pomoći oko spremanja u kuhanja ali ono što mi MM može pružiti u tim trenucima ne može nitko drugi. Kad je morao nakon tri dana ići raditi ja sam se rasplakala.

potpisujem! s naglaskom na bold rečenicu

Mislim da nije stvar "zamjene". Njima nitko ne može uzeti mjesto ili biti (neadekvatan) surogat. Ali može im olakšati tako da se nakon povratka s posla ne moraju ni oni ubijati kućanskim poslovima nego vrijeme posvetiti svojoj ženi i bebi.

Ne kužim zašto mislite da je ta postpartalna briga isključivo posao muževa?
(Nemojte pitanje shvatiti kao provokaciju.)

[krumpiric]

nebi to nazvala postpartalnom brigom ni poslom, nego obiteljskim suživotom.
Ja, mm i naša djeca smo obitelj. Ostali mogu doći pomoći.

[argenta]

nebi to nazvala postpartalnom brigom ni poslom, nego obiteljskim suživotom.
Ja, mm i naša djeca smo obitelj. Ostali mogu doći pomoći.

E, pa to. Ja sam "podršku" shvatila na taj način: čišćenje, kuhanje, spremanje, peglanje, zabavljanje starijega djeteta... Ne petljanje u odgoj, virenje preko ramena, dodavanje bebe iz ruke u ruku, zahtijevanje pažnje. Nego jednostavna pomoć kako bi roditelji te prve dane mogli imati više vremena za pridošloga člana, odmor i opuštanje.

[krumpiric]

heh, kad bi to tako uvijek išlo.
Kod mene je više bilo, ja dojim na krevetu, svekrva legne s druge strane i mazi dijete
ja ga skinem, ona ga obuće
ja ga kupam, ona plače jer ga je ona htjela kupat...


tako da, ko dobije pomoć u vidu skuhan ručak, oprana i opeglana roba i čista kuća i ne zadiranje, blago njemu...

šta se mene tiče, ni mrtva, ni da imam epizotomiju od metra.