ja isto kad me P. po noći probudi (što je sva sreća sve rjeđe :D ) znam još sat vremena piljiti u plafon i to me izbezumi. Ponekad samo legnem i zaspim i uopće ne osjetim da sam se probudila, ali kad mi dođe ovakva noć (kad je pun mjesec ), izludi me.
Baš zbog toga ćemo pričekati još kojih godinu dana prije druge bebice jer stvarno ne znam kako bih podnijela dvoje nespavača (ha,ha, jesu li to neke podsvjesne želje za curicu ). Iako kažu kako je druga trudnoća drugačija, da je i drugo dijete, pa mi se možda potrefi i jedan spavač/ica.
A s obzirom da P. nikada nije radio drame oko spavanja u svojoj sobi, nadam se da će mi to možda malo olakšati situation