I ja sam jedna od onih koja je rodila u merkuru prije 2 godine. I ležala sam u hodniku od 8 ujutro do negdje 2÷3 popodne. Dakle nekih 6÷7 sati. I to su za mene bila najgori sati u životu. Nitko mi nije htio pokazati bebu, niti odgovoriti koji je apgar dobila, niti je li sve u radu s njom. Porod je bio brz, svi su se strčali, čak su trčali po krv jer su se bojali da će posteljica prsnuti, beba bila velika, oni govorili da ću roditi oko podneva (to je bilo oko 7 sati), nisu pustili MM unutra, ja rodila u 7:30. Bebu sam prvi put vidjela oko 19:00. I to situ, da sitija ne može biti.

Shvaćam da rodilja mora biti blizu ako nešto ne bi bilo u redu da se može što brže intervenirati, ali mene nitko nije ni pogledao do podneva!!!! Ležala sam u lokvi krvi, bez ikakvih informacija. Zaustavljala sam ih sve redom koji su prolazili, od sestara do doktora i čistačica, a svi su samo govorili: evo sad će netko doći.

beba imala krvarenje u mozgu i to se saznalo na moje inzistiranje treći dan prije nego što smo otpušteni kući.

Mogla bih puno toga napisati, ali....

Zato ja planiram u Varaždin. Ako Bog da.....i imat ću predivan porod kakav ja budem željela....