Sigurno već ima sličnih tema, ali ni u jednoj se ne pronalazim.
Stvar je u tome da mi se stalno, kontinuirano, spava, iako noću spavam 7-8 sati, manje-više u komadu (Andrej se tu i tamo budi, ali nije pravilo i zbilja se ne mogu žaliti na njegovo spavanje). Posao mi je uobičajen, nisam pod nekim stresom, u obitelji je manje-više sve ok, ne izlažem se prekomjernim naporima. Nisam preboljela ni gripu niti bilo kakvu drugu boleštinu ove sezone.
Popodne samo što se ne skljokam na pod od umora. Kad počnemo čitati slikovnicu, ulovim se kako šutim između stranica napola sklopljenih očiju ili kako izgovaram besmislice![]()
Nisam ni na poslu u boljoj formi, često mi se prispava dok sjedim za stolom i pokušavam npr. pisati članak.
Ovakvo stanje traje već nekoliko tjedana, trudnoća je isključena.
Bila sam i kod doktorice, napravila pretrage krvi, nalazi ne da su dobri, nego su savršeni. Rekla mi je da još eventualno preostaje sumnja na štitnjaču, ali me ipak nije poslala na pretrage, valjda špara na uputnicamaili smatra da to u ovom trenutku nije potrebno.
Sad me zanima: do koje mjere ima smisla tolerirati takvo stanje i gurati dokle ide? Postoji li način da sama promijenim takvu situaciju? Ili je to "zimsko-proljetni umor" koji će nestati s duljim danima?