Danas su D i A gledali napeti crtić Scooby doo-a i obadvoje su teže zaspali. Ali u čemu je moje veselje i žalost? (Pitat će se mnogi) A da pojednostavim nastavit ću ovako:

VESELJE - Zato što se to desilo MM nakon 7 godina starosti starijeg dijeteta i zato što će D ako i bude nešto ružno sanjao, probuditi i osjetiti oca i nastaviti spavati. (A do sada sam samo ja znala činiti mu društvo u njegovom krevetu)

ŽALOST - Zato što jako često s D prolazimo ovakve situacije (u trudnoći s njim sam bila pod jako velikim stresom - gubitak užeg člana obitelji)

Ako može savjet (ne bu više gledal Scooby doo-a i nekaj u kaj sumnjam da mu ometa san, a toga je jako puno), kako pomoći D (A rijetko ima takve probleme)?

Najlakša mu je i (u tome je najuporniji) da završi kod nas u krevetu!