dakle...
zanima me dal bi dojile i preko godine,2,3....ZNAJUĆI da time pomažete zdravlju svoga djeteta???? (znanstveno dokazano)... il bi odustale i ako da zašto??
dakle...
zanima me dal bi dojile i preko godine,2,3....ZNAJUĆI da time pomažete zdravlju svoga djeteta???? (znanstveno dokazano)... il bi odustale i ako da zašto??
ja dojim 3.5 godine ne zbog znanstvenih dokaza, nego zato sto to jednostavno tako prirodno tece.
u razvoju djeteta pustam da sve ide koliko-toliko svojim tokom, pa tako i to.
i, zmaj, pitanje ti nije bas dobro postavljeno, jer nikad ne znas kamo i u koje postupke ce te majcinstvo odnijeti.
da si me pitala prije 5 godina, rekla bih ti da uopce nikada necu dojiti i da je produzeno dojenje odvratno.
da si me pitala prije 3.5 godine, rekla bih ti da cu dojiti ako cu moci, i to do godine dana.
da si me pitala prije 2.5 godine, rekla bih ti da iskreno sumnjam da cu zaru dojiti i u njenoj 4. godini.....
je to je istinaslažem se...meni su se moja neka razmišljanja već obila o glavujer nikad ne znas kamo i u koje postupke ce te majcinstvo odnijeti....al sad konkretno za dojenje....kad znam da je to dobro za mog dečka....ja BI!!!
stalno visim na netu (trenutno je manjak posla 8) )
evo slično ko Lutonjica, stav se mijenja, ali u načelu, želim dojiti što dulje.
koliko? ne znam
![]()
zaboravih:Riana prvotno napisa
iz svih mogućih razloga, znanstvenih (medicinskih), psiholoških, emotivnih...
... i iz čiste komocije![]()
po principu izvadi i daj u bilo koje doba i mjestu 8)
ja na netu...moja mačak spava...alaj je odužio priko sat vrimena![]()
ja sam se prije "čudila" dugotrajnom dojenju...al, sad kad se informirah i malkice "otvorih" oči....skontah da bi i ja duže tj dokle moj "crv" tidne!!!
dojila bih ako bi mali još htio, ako bi ja još htjela, i definitvno uz kombinaciju s drugom hranom (iz moje kućne izrade, ne kupljenom). tako je mene hranila moja mama, i hvala Bogu nikad nisam bila bolesna, kao dijete pogotovo - vrlo otporna na sve i svašta
Potpisujem Lutonjicu: činilo mi se da je godina dana o.k. obzirom da je moja mama mene dojila 3 mj, a brata nimalo. No kako prolazi vrijeme, ja sve više čitam o dojenju u trudnoći i tandemu! A kad ga vidim kako se veseli, kako ga utješi cica...![]()
Kad sam bila trudna, rekla sam "Neka samo dobije kolostrum i bit ću presretna!"
Dobila je kolostrum, a onda sam rekla"Ma samo da imam mlijeka prvih mjesec dana!
Prolazi mjesec dana "Ma kad bi uspjele 3 mjeseca!"
Prošla i tri mjeseca "Kad bi dogurale do 6. mjeseca, to bi bilo super, a presretna bi bila kada bi i preko ljeta mogle... (do njenog 9. mjeseca)"
E onda nezahvalnica jedna poželjela do godine dana, a nakon prvog rođendana odustala od želja i rekla "Dokle traje neka traje!"
I trajalo je 22 mjeseca (ne njenom željom, nego mojom potrebom - zbog ljekova uz koje nisam više mogla dojiti)
A sada, naravno da želim što duže dojiti, pa dokle traje neka traje!![]()
joj i ja sam imala sličnu šemu...valjda zato jer su me plašili da nemam dovoljno mlijeka...pa je ta buba ostala negdje u podsvijesti.... sad mi je sf razmišljati o dugotrajnom dojenju...al bi, bi
![]()
Ne razmišljam o dojenju u nekom vremenskom okviru. Nadam se da ćemo doći do spontanog prestanka i to po Evinoj želji.
Nas dvije imale smo težak početak, pa sad uživamo, jer je napokon sve na svom mjestu.![]()
Ja sam od početka trudnoće planirala dojiti barem godinu dana. Nadam se da ću to ostvariti. Voljela bih i duže ako bude išlo, no ne očekujem neki posebno dugi staž jer ću vjerojatno morati prestati kada se odlučimo za novi IVF postupak. Morat ću se raspitati o tome - da vas pitam usput, zna li netko nešto o tome kako funkcioniraju IVF i dojenje?
ne znam kak to ide...al mislim da ima na gornjim podforumima, trudnoća, potpomognuta oplodnja...pročitah vašu priču o dojenju...eh......ajme, samo naprid kao što i idete...
ja nisam imala takve muke al sam ih imala...
ustvari sad kad gledam krivo sam se izrazila to su slatke muke!!!
Htjela sam oduvijek dojiti i to do godinu dana. Onda prva tri mjeseca sam se mučila s dojenjem i imala velikih kriza i jedva čekala da prestanem. Sad nam se uhodalo i toliko uživam da bih mogla do škole dojitiIako mi je malo nezamislivo da me Nika nateže po cesti i urla mama gladna sam vadi ciku, nikad se ne zna. Jednostavno se pokušavam prilagoditi situaciji, pa ćemo vidjeti.
Iako osobno nemam iskustvo produženog (no, hajde, 3 mjeseca preko godine, niš...) mislim da je s tim kao i s drugim fiziološkim potrebama. Kao što neće spustiti gaće na cesti i piškiti (ako baš nije ljuta sila) neće ni ciku tražiti, pogotovo ako može glad ili žeđ utažiti nečim drugim. Mislim, s klincima tegliš klopu i cugu (ako ideš negdje gdje nema za kupit) dokle god tegliš i njih sa sobom. A i poslije im uvaljuješ banane, sendviče i sokove u ruksak.