Dragi nastavnici moje djece!
Ovo vam pismo nikada neću proslijediti jer jednostavno nemam „muda“. Pišem ga u tišini svoje sobe u stanju očaja, s nadom da ću nakon što svoje misli i osjećaje iznesem na papir moći malo cjelovitije sagledati situaciju (kut) u kojoj sam se našla (u koji ste me stjerali).
Prvi biser doživjela sam kada me moja tada jedanaestogodišnja kćer ucijenila da ne smijem podviknuti na nju, a kamoli je udariti po guzi jer ona ima pravo to reći ravnateljici i/ili razrednici i ja ću za to snositi sankcije. Tada ste mi jasno dali do znanja gdje je meni i mom suprugu mjesto u odgoju naše djece.
Na jednom od roditeljskih sastanaka rekli ste da mi, roditelji moramo sa svojom djecom raditi na školskom gradivu i kod kuće i pomoći im da ga savladaju jer za školskih sati je to nemoguće stići. Pobunila sam se tada (bili su tada već sedmi razred) i rekla vam da djecu treba naučiti da sami rade sve što se od njih traži (danas u školi, a sutra na radnom mjestu) a da pritom ulažu maksimum svog truda, jer tako Bog zapovijeda. Rekli ste mi da je takvo mišljenje zastarjelo.
Zašutjela sam iako sam imala bezbroj pitanja. Čemu svi vaši fakulteti na kojima ste stjecali specijalistička znanja, ako ja s ekonomijom moram znati jednako dobro kao i svaki od vas s v e predmete? Ili ste možda htjeli ukazati na potrebu instrukcija??? Pri čemu mi roditelji ne bi trebali praviti probleme jer mnogi od nas imaju veće plaće od vas. E pa dragi nastavnici moje djece uzmite u obzir da ja posao za koji sam plaćena moram obaviti i nikog se ne tiče stignem li za radnog vremena ili ne. Ako ne stignem, ostanem poslije. A da ne bih morala ostati poslije, ne ogovaram za radnog vremena. Što vama uopće nije strano, čak niti pred maloljetnom djecom. A njima su u ovim godinama najzanimljiviji nastavnici koji ogovaraju svoje kolege. Što ćete, kad i toga ima!!!
Sad ćete, čujem učiti moju djecu seksu. Nisam baš najbolje upućena jer nemam živaca istraživati te bljuvotine, ali vidim da ćete ih učiti kako se navlače kondomi u okviru predmeta koji će se zvati Zdravstveni odgoj. Budući da su na satovima biologije naučili građu i funkciju spolnih organa do zadnje njihove stanice, nemam baš predodžbu čemu ćete ih učiti kad ih naučite navući kondom.Vjerojatno ćete im reći da ih kondom štiti od side. Zanimljivo, još mene su pred dvadeset i pet godina naši, prema vama neuki i zastarjeli nastavnici, naučili da se sida prenosi svim tjelesnim izlučevinama, a da je putem krvi opasnost najveća. Znači, može i slinom, pa tako i poljupcem. Zato vjerojatno seks ne uključuje poljubac...a niti ljubav. Nije niti čudo kad ne činite puno da spriječite pornografsku „lektiru“ koja vam kruži školom među učenicima viših razreda. Uobičajeno je da se na školskom hodniku čuje psovka i prostačenje, a vi dežurni nastavnici to ukorite i kažete da je kriva obitelj...ma nemoj...u mojoj obitelji nema psovke, prostačenja, pornografije, a iz takve obitelji svakodnevno šaljem djecu u odgojno obrazovnu ustanovu...i molim se Bogu za njih da ne pokupe opasne viruse koji bi im mogli ugroziti njihove nježne dječje duše...i molim se za svoju obitelj da i da uvijek u joj vlada ljubav i razumijevanje, da s radošću služimo i pomažemo jedni drugima, da mi djeca ne podlegnu napastima svijeta i ne stvore od svoje spolnosti čistu pornografiju.
Tko će ih zaštiti od duševnih boli koje bi u njima mogao izazvati preuranjeni seksualni odnosi? Zar vi iz doba svoje mladosti pamtite samo seksualne nagone, zar se ne sjećate kako je i zaljubljenost tada bila jak osjet i kako je bila lijepa? Eto, vidite ja bih, ako mi dopustite, u ovoj dobi o tome željela razgovarati sa svojom djecom. Sretna sam kad vidim kako mi se s radošću povjeravaju, to su naši trenuci ushita i smijeha. Želim odgoditi trenutak razgovora o navlačenju kondoma dok ga oni sami ne budu inicirali, a u ovom trenutku mi je najbitnije da shvate da se u svakom trenutku svojim roditeljima mogu obratiti za savjet...
I još nešto...
Dva sata tjedno seksualnog odgoja....ionako imaju svaki dan po šest ili sedam sati...znači bit će sedam pa i osam sati....uz sve ono učenje koje zahtijevate od njih...pa već sad smo žrtvovali sve naše vikende. Kad smo htjeli kao obitelj negdje zajedno otputovati ili samo provesti vrijeme zajedno – nismo mogli zbog suludih obaveza i količine gradiva koje im namećete. Sad ćete nam ukrasti još zajedničkih sati...da bismo što manje učestvovali u odgoju svoje djece.
A kad pročitamo u novinama da je učenik udario nastavnika, izubijao ga ili pucao u njega...što ćete sve počinje u obitelji!!! Saginjem glavu i prihvaćam opasku...jer mi ništa drugo ne preostaje...