zdenka,sorcie,alamama,urša
btw spavam 6 sati dnevno od 1 do 7
 |
|||
|
|
|||
zdenka,sorcie,alamama,urša
btw spavam 6 sati dnevno od 1 do 7
ja bih se vratila na prvi razred. pa drugi, možda i treći... ako treba i dalje...
kikica je pametna cura. u prvom i drugom razredu je bila u boravku. i tamo pisala zadaće. SVAKI dan, nakon svog posla - radila sam s njom. radila, a ne samo kontrolirala zadaće. cijeli prvi i drugi razred. u trećem manje, jer je već bila dosta samostalna. u četvrtom sam još kontrolirala zadaće.
u višim razredima, dolazila mi je tu i tamo - da samnom porazgovara o ovom ili onom.
dakle, potrebno je raditi od prvog razreda, kao što je napisala alamama. ako se to propusti - onda i kasnije šteka.
mi smo jednoroditeljska obitelj. nema me tko zamijeniti. ni na poslu, ni u kući, nabavi, kod majstora ili mehaničara. SVE moram sama. ono što dva roditelja naprave u jedan sat - meni oduzima dva. stoga smatram da dva roditelja na dvoje djece - ipak mogu nešto odraditi. klia?
mim, maria71 je među rijetkima. ona je uzor, (nažalost ne i pravilo).
za svaku stvar za koju smatram da nije u redu - ja idem u školu. i tamo kažem na najprihvatljiviji način ono što smatram da nije kako treba. ponekad su to razlike u percepciji, ponekad mi ljudi zahvale (jer nemaju povratnu informaciju o tome što ne štima). ponekad stvari ostanu iste - ali ja ne odustajem.
prema tome, put pod noge - i na razgovor. ovdje možemo do sudnjeg dana, i ništa se neće promijeniti.
Sorciere, u potpunosti se slažem s tobom. I ja sam radila sa svojima prve četiri godine pa znam kako je teško. Ali, ti si u obitelji jedan roditelj -jedno dijete, a ja dva roditelja - troje djece, od kojih je jedno tromjesečna beba. Pa kad me pitate cure da li je tako teško raditi zadaće s djecom - odgovor glasi - da, bilo bi vrlo teško da moram. Da ih nisam od petog razreda privikavala na samostalan rad, prije tri mjeseca, kad sam morala biti dva tjedna u bolnici u drugom gradu i nakon toga mjesec dana 24 sata dnevno s novorođenim djetetom, s blizancima bi nastao raspad sistema.
Treba reći nastavnicima direktno što nije u redu. Učinila sam to, već sam opisala kakva je bila reakcija.
Uglavnom, nije mi žao što sam ovaj svoj vapaj ovdje izložila. Dosta vas mi je pružilo podršku, ovdje na forumu ili pp. A i oni koji se nisu složili samnom, hvala im što su iznijeli svoje mišljenje jer je već pozitivno to da ga imaju, jer znači da razmišljaju o svojoj djeci i bave se njima. Isti nam je cilj, a različiti putovi.
Svaka vam čast, i sama namjeravam raditi s djecom, ali ne možete reći da vam je to - lako, kako bi se iz citata koji sam navela dalo zaključiti. I na što sam reagirala.
Usput, nisam ubrala o kakvom boravku govorite?
Ako je u njemu organizirano barem pisanje domaćih, to je super, jer ostavlja roditelju vrijeme za rad na onome što "šteka". A ako možda ima i topli obrok, još jedna briga manje. Nažalost, u školama u Zd to još nemamo (možda privatna).
Nadalje, zaboravljate da svi roditelji nisu jednako brzi/organizirani/uklopljeni. Apsolutno mi zvuči neprihvatljivo da roditelj mora raditi sustavno svaki predmet s djetetom, nakon što je dijete odslušalo predavanje u školi, pogotovo sada, nakon uvođenja HNOS-a s kojim su se nadležni puhali da će oslobađati dijete, stvarati ga sretnim u školi, individualizirati pristup... itd... itd..
Mislim da bi nastavnik, osobito razredne nastave, morao svakom roditelju precizirati koje je područje problematično, što je on dosad učinio s djetetom, što roditelj konkretno treba raditi, koliko i kako. I onda pratiti napredovanje.
Ok, ima predmeta koji zaškripe, ima cjelina unutar predmeta gdje je potreban veći rad, ali da je baš sve problem i da dijete ne može samo npr. prepisati nešto ili nacrtati.... to ne razumijem.
Svejedno super izledaš :D Ako te vidim u gradu, prepoznat ću te i pozvati te na kavu.maria71 prvotno napisa
zdenka,sorcie,alamama,urša
btw spavam 6 sati dnevno od 1 do 7
ok sad zamisli namrgođenu crnku sa 10 kg viška....
to sam ja
i veselim se kavi
Apsolutno mislim da je ovaj primjer bezveze. Sta to znaci da roditelji koji imaju manje od troje djece moraju sve stici? Ti bi imala ista razmisljanja cak i da imas jedno djete.
Mozgam o ovoj temi vec par dana i bas ti zelim napisati kako to ide u zapadnim zemljama ali sad nazalost nestignem jer moram pomoci Annabel oko zadace(koju ni sama nerazumijem, pa moram prvo sebe malo poduciti a onda njoj pomoci). Inace imam dvoje djece i muza koji nije sa nama po tri tjedna u cugu.
Meni je taj rad sa mojom djecom blago koje mi nista i nitko nemoze zamjeniti i oduzeti.
Ancice
Naša profesorica radi pola radnog vremena. Dakle, kad kažem 5 sati onda to i mislim: sumnjam da se za satove priprema-vidi se iz svega priloženog.
Poznam tri: profesoricu geografije, matematike i hrvatskog. Ni jedna ne radi pripreme-dobile su ih na CD-u od nekoga. I sve tri kukaju kad imaju 6 sati žive nastave, a drugi dan imaju cijela 3 sata. Ja svaki dan radim 9 sati, pripremam se navečer kad M. zaspi, uz kuhanje ručka za sutra, prevodim, radim raspored.... I zato nemam razumjevanja za stalne i tako kardinalne greške na poslu, ne želim raditi umjesto bilo koga. Želim moje dijete učiti botanici, talijanski, ručni rad, želim s njom provoditi vrijeme kako ja mislim da treba, a ne objašnjavati gradivo koje je morao objasniti netko drugi. Srećom pa sve razumije od prve, uči iz želje za učenjem i da nema ovog problema s engleskim ne bi me brinulo. I napominjem da je to dijete koje gleda Gospodara prstenova u originalu bez titla i razumije. Dakle, da joj netko samo jednom ispravno kaže kako se nešto piše ona bi to zapamtila. Nažalost, za to nema prilike u školi....odraditi 5 sati...!!! ...poznaješ li privatno neku učiteljicu? Znaš li što radi od 23 pa nadalje dok većina spava?
E, kad bi bar svi razmišljali tako: roditelji koji ne vole učiti s djecom i nastavnici koji bi nam, radeći svoj posao kako treba, mogli ostaviti više vremena da ga s djecom provedemo kvalitetnije.Meni je taj rad sa mojom djecom blago koje mi nista i nitko nemoze zamjeniti i oduzeti
mim ajde na pp pošalji koja je to škola
Nemoj me zafrkavati! Pa ti si opisala mene! :D Samo da ovo moje najmanje prorijedi potrebu za mojom sisom, pa da mogu na sat-dva u grad, srest ćemo se mi.ok sad zamisli namrgođenu crnku sa 10 kg viška....
to sam ja
i veselim se kavi
dogovoreno
Tebi je to primjer bezveze, a meni je to cijeli moj život. U kojem se maksimalno trudim i na radnom mjestu dok radim (trenutno na porodiljnom), i sa mužem i sa djecom. isto bi bilo da imam i jedno dijete - maksimalno bi se davala, jednako kao i većina majki. To nam je svima na ovom forumu zajedničko - da se jako trudimo. Samo što netko mora uza sve i zarađivati, a netko ne mora. I nemojmo da jedni drugima mjerimo količinu truda, jer će to raspravu učiniti besplodnom, uslijed silnog samohvaljenja.Apsolutno mislim da je ovaj primjer bezveze. Sta to znaci da roditelji koji imaju manje od troje djece moraju sve stici? Ti bi imala ista razmisljanja cak i da imas jedno djete.
ljiljan@
vjerujem da se trudiš i radiš sa svojom djecom i daješ im cijelu sebe(kao i svi mi).ja sam učiteljica pa se tako trudim u svom radu dati što više mogu i vjerujem da mogu svako veče mirno zaspati znajući da sam učinila taj dan najbolje što mogu,a ako sam nešto ukenjala da ću već sutra tu svoju grešku(ili je grješka?) i ispraviti.
Vjerujem i da frustrira kad vidiš da netko radi svoj posao preko one stvari i još dobiva pare za to, a na burzi čekaju ljudi koji bi puno više dali.
Ali generaliziranjem nećeš ništa postići ,dotaknut ću se samo prve rečenice:valjda od 13-14 nastavnika u toj školi ima neko zdrave glave, osim toga uopćavanje je bljaki.Dragi nastavnici moje djece:
Pokaži djeci da se svaki problem može riješiti,kao što si ih i do sada rješavala,hladnom glavom i puuuuuuuuunooo ljubavi.
Cuj ovaj ti je komentar jos vise bezvezan.Tebi je to primjer bezveze, a meni je to cijeli moj život. U kojem se maksimalno trudim i na radnom mjestu dok radim (trenutno na porodiljnom), i sa mužem i sa djecom. isto bi bilo da imam i jedno dijete - maksimalno bi se davala, jednako kao i većina majki. To nam je svima na ovom forumu zajedničko - da se jako trudimo. Samo što netko mora uza sve i zarađivati, a netko ne mora. I nemojmo da jedni drugima mjerimo količinu truda, jer će to raspravu učiniti besplodnom, uslijed silnog samohvaljenja.Apsolutno mislim da je ovaj primjer bezveze. Sta to znaci da roditelji koji imaju manje od troje djece moraju sve stici? Ti bi imala ista razmisljanja cak i da imas jedno djete.Predpostavljam da znas koji.
Potpisujem sve tvoje postove
Potpisujem milun puta
Cuncicina cica, svaka čast!
Inače, ovo mi sve oduzima već previše vremena. Ne želim zbog foruma propuštati osmjehe i prve glasove moje bebe.
Rezime:
-jedni roditelji misle da obitelj treba pomagati u svladavanju gradiva svojoj djeci, a spolni odgoj je stvar nastavnika
- drugi misle da nastavnici trebaju raditi svoj posao i savladavati svo gradivo za školskih sati, a spolni odgoj treba biti stvar obitelji.
U svakom slučaju djeca i njihove obitelji snose posljedice ukoliko se jedno i drugo ne odradi kako treba. Zato trebamo pružiti moralnu i svaku drugu podršku dobrim, vrijednim i savjesnim nastavnicima i ne štedjeti vremena koje provodimo sa svojom djecom i truda koji u njih ulažemo. Amen. Lijep pozdrav i Božji blagoslov svima!
Ljiljana se malo pojadala, a gle sad rasprave. Kad dijete ide u redovnu besplatnu školu, gdje ima 20-30 đaka u razredu, nitko se ne može posvetiti baš svakome ponaosob. Većina nas će se pomagati djetetu u zadaćama. Ali, valjda se može čovjek malo požaliti a da se ne važe svaka riječ.
Rezime:
-jedni roditelji misle da obitelj treba pomagati u svladavanju gradiva svojoj djeci, a spolni odgoj je stvar nastavnika
- drugi misle da nastavnici trebaju raditi svoj posao i savladavati svo gradivo za školskih sati, a spolni odgoj treba biti stvar obitelji.
Ja mislim i jedno i drugo. Kombinacija.
Coccinella da, odskora, ponovo ali ne puno radno vrjeme. Inace volontiram u skoli svoje djece od 15-20 sati tjedno. Muz mi radi u Nizozemskoj a zivimo u Canadi i nemamo more para i moram paziti sta gdje ide.
Danima se nisam htjela javiti na ovaj topic jer sam tocno znala sta ce me se pitati i kakvi ce se zakljuci zakljuciti ako se javim a mislim da apsolutno nemaju smisla.
Moja djeca idu u privatnu skolu ovdje u Canadi. Placamo je malo blago. Annabel donosi more zadace koju uopce vecinu vremena nerazumijem. Recimo donese francuski koji ja neznam beknuti i sad ona uci i ja je nakraju prije testa moram ispitati. Ali kako kad neznam ni kako se izgovara? Ukucam si u komp i pustim komp da mi procita da bi znala. Ono sto neke uzme sat vremena mene sigurno uzme dva. A imam Noah koji trci okolo i trazi paznju.
Od sljedece godine i on zapocinje sa malo ozbiljnijim radom i sa zadacama. Valjda se budemo nekako izorganizirali.
Ja neocekujem da nastavnici ili profesori sve nauce moju djecu. Smatram da oni postavljaju temelje a djeca onda sa roditeljima zajedno na tome rade. Moze jedan nastavnik objasnjavati neke stvari danima ali koliko ce djete to upiti zavisi i od djeteta i od roditelja koji ga uci kod kuce radnim navikama.
Moja Annabel donese domaci kuci iz matematike i gleda u njega kao da je zadaca s marsa pala. Sad bi ja trebala reci ma ko vas sisa ja vam placam more love da je naucite i vi trebate raditi s njom a ne moje vrjeme oduzimati. Ali to neide tako. Mozda moja Annabel nije bas slusala kad je nastavnica pricala i objasnjavala. Svi mi mislimo da su nasa djeca zlatna i divna ali ponekad i nije tako.
Ja se stvarno divim svim nastavnicima i profesorima i svim onima koji uce nasu djecu ali to su ipak nasa djeca i nasi zivoti i oni ih mogu samo toliko nauciti a mi ipak moramo biti ti koji radimo najvise na djeci.
Jel se kad ko zapitao kako je jednoj nastavnici koja cjeli dan uci nasu djecu( u canadi je to od 9-4) pa dok ona ode po svoje troje djece koja su od malih do onih u pubertetu i onih koji vec imaju i pitanja o seksualnom odgoju, koja mora i veceru skuhati i jos raditi sa svojom djecom?
Sto se tice seksualnog odgoja u skolama mislim da se mora barem malo o tome pricati. Sta ja znam. Kad sam ja isla u skolu nije se pricalo a moja mama je bila operisana od toga. Nikad o nicemu nismo pricale. Zamisli kako je djetetu koje nigdje nedobiva informacije, a takvih sigurno jos uvjek ima jer neciji roditelji nezele pricati o tome. Zato mislim da je dobro da skole barem malo o tome s djecom progovore a veliki ostatak trebaju roditelji.
Znaci Ljiljana ja sam ti za kombinaciju bez obzira na to koliko se djece ima i imas li para ili ne i bez obzira na to da li radis ili ne ili koliko radnog staza imas. To su apsolutno niski udarci.
Cak ako i neko smatra da nije na njemu da radi sa svojim djetetom na zadacama i ucenju ja ga nesmatram losijim roditeljem ili osobom koja se netrudi vec imamo razlicite poglede na svjet.
Moram samo primjetiti kako zaista ne mogu vjerovati da je ljudima jaaaaaaaaako teško raditi s djecom za školu, a nije im teško raditi 8 sati + prekovremene u nekoj firmi.
Zaista!!!!
Da li vi sebe čujete ili čitate.
Jvk, ima ljudi koji MORAJU raditi prekovremeno.
Bez ljutnje, ali ako netko ima djecu onda se s njima treba i baviti (bez obzira na prekovremene), a ne očekivati da sve napravi netko drugi, a onda se hvaliti kako smo dobri roditelji.
Želiš li to reći da bi samo ljudi koji ne rade (ili bar jedan od roditelja ne radi) trebali imati djecu??
Da, nažalost, ja sam jedna od onih majki koje očekuju da djeca u školi obrade gradivo. I vidim da se stalno po postovima povlači jedna te ista greška. Pa, da ponovim svoj stav i time zaključim svoje sudjelovanje u raspravi: ja JESAM za učenje s djetetom, ali NE ŽELIM I SMATRAM DA NIJE MOJ POSAO da objašnjavam gradivo koje je netko u školi trebao objasniti, a to je jednostavno zbrljao. Ne želim vrijeme koje posvećujem djetetu potrošiti na to da ispravljam tuđe greške. Griješim li???
I, da, radim prekovremene, dosta putujem, držim edukacije i predavanja za koja se pripremam. Radim taj posao jer ga volim, jer me ispunjava kao osobu i, naravno, zato jer od novca koji zaradim živimo. Opet-griješim li ili bih po mjerilima nekih trebala dati otkaz zato da mogu učiti s djetetom? Hoću li u tom slučaju dobiti pola profesorske plaće koju zaradi naša prof. iz engleskog? Sumnjam.
Mim ja tebe razumijem. Ali koliko to tjedno mislis da mi ostali ucimo s djecom? Ja sad kad se razmislim sigurno nije vise od 4-5 sati tjedno.
I ja sam isto ostala.. :?:shock:
ljiljan@ ti zbilja to mislis?
Ne mim, nisam to mislila.
Ono što sam htjela reći je da smatram kako smo dužni ako smo se već odlučili imati djecu s tom istom djecom i baviti.
I ne mislim da im treba doma objašnjavati gradivo koje su trebali čuti u školi jer su ga ona tamo vjerojatno i čula što samim ti i ne znači da su ga nužno i sigurno zapamtila te da im je sve odmah kristalno jasno sjelo u glavice.
Ali ono što mislim je da im treba stvoriti radne navike koje im nitko drugi NEĆE (naglašavam) usaditi doli njihovi roditelji koji su im prvi i najveći uzori.
Znači. Treba se baviti svojom djecom i s njima raditi jer ste vjerojatno s njima radili i razne edukativne igre i u vrijeme kada su išli u vrtić. Ili niste???
Djeca koja ostaju u boravku sama pišu zadaću, a učiteljica im samo pregleda. To bi trebalo biti dovoljno i doma, što se školskih obveza tiče.
Mislim da je jako važno s djetetom raditi na početku, sve dok ono ne stekne radne navike. Kad vidiš da dijete ima radne navike, da ga ne moraš podsjećati da piše zadaću i uči, onda je dovoljno pregledati zadaće i pomoći kad treba.
Ne dušo, ne mislim. Ali, u današnje vrijeme nisi ostala trudna zato jer nisi nikada čula za kontracepciju. A ako je bubica trubica plod te trudnoće o kojoj govoriš, jako sam sretna i čestitam ti od srca, istinski si me razveselila svojim primjerom. Želim ti obilje blagoslova i svu sreću. Vjerojatno ti nije lako, ali sve će sjesti na svoje mjesto - vjeruj mi. ja sam vidiš ostala trudna s 39, a znam sve o kontracepciji, vjerojatno kao i ti. Uostalom, tko šljivi kontracepciju - mislimo da njome držimo život i svijet pod kontrolom, a duboko u sebi svatko od nas je svjestan tko je jedini gospodar života i smrti. A što ima ljepše od rađanja života?I ja sam isto ostala.. :?:shock:
ljiljan@ ti zbilja to mislis?
Znam da će me mnogi zbog ovog razapeti, ali možete me i tući - unatoč tome veelika pusa bubici trubici i molitve za njenu mamu.
Što po tvom mišljenju znači: "Baviti se svojom djecom." ? Sjediti s njima i objašnjavati im prirodu i društvo? Raditi zadatke iz matematike? Srećom, na to nisam prisiljena. Ja bavljenje djetetom tumačim drugačije. Po mom mišljenju to je odgovaranje na milion i jedno pitanje, otkrivanje interesnih sfera djeteta, slušanje njegovog doživljaja svijeta i događaja, objašnjavanje životnih pitanja, prenošenje stečenog znanja na dijete kroz igru i razgovor....Za sve to, srećom, imam vremena samo zato jer dragocijena dva-tri sata dnevno koje imam za nju ne moram "potrošiti" na razjašnjavanje školskog gradiva. Nesretni engleski rješavamo u hodu, razgovarajući, prevodeći najdraže songove, gledajući filmove... Kakvo bi naše druženje bilo i koliko bi bilo kvalitetno da to malo vremena koje imam moram rješavati zadaće koje djeca ne znaju samo zato jer se netko nje potrudio da im objasni ne smijem ni pomisliti. Ponavljam, školski program je prilagođen prosječno inteligentnom djetetu. Ako im se dobro objasni-shvatit će. Ako ne razumiju to nije problem djeteta nego predavača. Slučajno imam iskustva u edukaciji: svojedobno studenata, a sada odraslih i znam kako taj proces funkcionira tako da mi nitko ne može reći da je nemoguće dobro objasniti neko gradivo. Samo-postoje loši predavači, a onda je to problem sustava koji takve jedinke ne ukloni iz obrazovnog procesa. Nažalost, ja sam vrlo isključiva: ne radiš svoj posao kako treba? Ima sigurno netko tko će ga raditi bolje
Jel to stvarno tako? Pitam jer evo trenutno sam morala joj nesto objasnjavati iz matematike i morala sam se malo odmaknuti od nje jer mi je doslo papir da pojedem od muke. Zasto? Jer ona u to gleda kao da nema pojma o cemu ja pricam i kao da tako nesto nikad nije vidjela u zivotu. Vjerujem da su na tome radili ako je donjela kuci takvu zadacu. I sad do koga je do mog djeteta ili do predavaca????????????????????????????? Ima super uciteljicu a i ona je solidno pametna. I sad se ja pitam ko koga tu.Ako im se dobro objasni-shvatit će.
A iskreno ni sama neznam.
To što je donijela zadaću kući ne znači da su gradivo vezano za nju dobro prošli. Isto tako, možda danas nije bila koncentrirana na satu, a možda je i kod kuće bila umorna i prezasićena. Kad je takva prilika i kad vidim da mi je M. daleko od zadaće 3 svjetlosne godine ja je obično prekinem i započnem s njom neku potpuno drugu aktivnost, nevezanu za školu. Kad vidim da je spremna koncentrirati se samo je podsjetim na nedovršeni posao.
Druga stvar su i zadaci. Neki su zaista nejasno postavljeni. Sjećam se da smo oko takvih raspravljale po pola sata. Nikad nisam dala rješenje nego sam je navela da ga nađe sama. Pokušaj problem koji imate postaviti nekako drugačije, da baš nema veze s gradivom. I ne sumnjaj u svoje dijete. Može ona to, samo joj se možda nekad radi nešto drugo s tobom
Tako je. Potpisujem. I dodajem:
To je i kad MM s njima igra navečer stolni tenis u podrumu, kad MM i sin zajedno baki i djedu donesu drva za loženje, to su naši zajednički izleti u prirodu i šetnje, prilikom kojih dolazi do spontanih razgovora i sasvim neočekivano otkrivamo što našu djecu čini možda nervoznima ili tjeskobnima...
Ali na ovom forumu otkrila sam još nešto: oprostite još jednom dragi nastavnici, kao prvo ima vas zaista divnih
Mala opaska: sjetih se jedne divne učiteljice koju sam upoznala na jednom putovanju. jedna joj je mama stalno "visila" na informacijama jer je htjela da njen sin uči više od drugih jer će on jednog dana biti doktor :/ Dok je ona nije jednom lijepo "otpilila"- draga gospođo, neka on bude jednog dana doktor, ali ja kao učiteljica vašeg djeteta ne mogu zaboraviti da je on sa sedam godina prije svega - dijete...
moje najstarije je prvašić i svaki dan s njom radim poslije škole,mat. sama napiše o no što zna isto sama a ja poslije pregledam ali s čitanjem lomimo koplja.Ima i suza i ljutnje i uvjeravanja ali nikako da j0oj krene to čitanje,nikako ju zainteresirat za to.U isto vrijeme radim s mlađim koji sada na jesen kreće u školu a pošto nije išao u vrtić-nije primljen- ja doma s njim radim pripremu za školu i to mi nije lako jer je jako zaigran.
U isto vrijeme imam bebicu od mjesec i nešto sitno dana.Sve sredim dok mala ne dođe iz škole tako da svaki dan imam ,čitaj napravim,vremena za rad s djecom.To jednostavno moram i nije mi teško.Nažallost,učiteljica jako puno traži od djece i nema baš puno razumjevanja a i program je naporan i puno ih je u razredu-27- i jednostavno sam i ja ponovo u školskoj klupi sa svojom djecom.To je tako i nemojte mislit da se žalim i da mi je to teško.To je moj izbor i radim taj posao s ljubavlju
tiskar, a kako radite na citanju? jel samo odradujete citanje iz zadace ili vam je prvenstveno citanje opcenito? koliko vi njoj citate? pitam jer, kad nam klinci pocnu uciti citati zna nam se desiti da zaboravimo mi njima citati, da fokus prebacimo na njih.
ja sam se ulovila u tome s Robijem (ne sjecam se je sam li imala taj period s Petrom), da poticem citanje onih knjiga koje on moze citati ili koje ce mu dati izazov, al onda potrosimo svo vrijeme na to umjesto da i odslusa koju pricu od mene (ili tate). kad sam se skuzila, vratili smo se nazad prvenstveno citanju njemu, s tim da je njegov zadatak da on nama procita "njegove" knjige (skolske zadace) tako da i on postane citac kao i mama i tata, a prvenstveno zato sto i mi (odrasli) straaaasno volimo kad nama netko nesto cita
zaboravila sam spomenuti dvije stvari. prva je ta da je, da bi dijete bilo uspjesno u citanju (i tu ne mislim samo na pretvaranje slova na papiru u rijeci vec i na razumijevanje), od kljucne je vaznosti da dijete osjeca ljubav prema citanju opcenito (to ukljucuje i kada mu netko drugi cita) te saznanje da je u pisanoj rijeci carolija, avantura, uzbudenje, ma cijeli drugi svijet. Da bi se to postiglo, djetetu se mora citati.
druga stvar je ta da je to sto su ti klinci u odlicnom starosnom rasponu da mozes, kak bi covjek rekao, ubit jednim udarcem dvije muhe. Paula i Petar su dovoljno blizu u godinama da ih iste knjige zanimaju, a Lovro je sitnicki i njemu je svejedno, samo nek ti lezi na krilu i slusa tvoj glas dok citas Pauli i Petru.
Napravite si raspored pa npr. jednom tjedno poslije skole prosecite svi skupa do lokalne knjiznice i posudite nove knjige, nek klinci izaberu. to ce vam pomoci u stvaranju ljubavi prema citanju.
vidjet ces, za cas ce Paula skuzit da je prekrasno znati citati i onda ce ti biti problem odvojit je od knjige
Ancica,da ti odgovorim na pitanje.Ja obično prvo njoj pročitam to što imaju za naučit čitat i često čitamo zajedno ono što oni izaberu a ja sam osoba koja jako puno čita i od malena me djeca viđaju sa knjigom u ruci.Jučer sam bila u knjižnici i donijela sebi nešto za čitat-Sillmariona od Tolkiena,njegov sam poklonik još od školskih dana- i moja P. kaže da bi ona čitala gospodara prstenova,ja kažem ok , čitaj ali tek kada naučiš školsko štivo možeš u slobodno vrijeme čitat ono što ti želiš.Imaju ionako poprilično svojih knjiga za čitanje.
Mislim da ima malo samopouzdanja a ne znam kako da joj ga podignemi ne prihvaća kritiku.Uvijek sam željela da moja djeca zavole knjigu kao i ja.Prva stvar koju sam kupila kad sam saznala da sam s njom trudna bila je knjiga dječijih priča.Doći ćemo mi do željenog cilja,samo moram imati puno strpljenja.
Vidiš mim ja pod bavljenjem djecom podrazumijevam i igru i zabavu. Znači i školu i šetnju i izlete i ...
Žao mi je što ćeš ti na pola života svoga djeteta gledati kao na nešto što nije tvoj posao jer je to trebao netko napraviti u školi.
Ne možemo podrazumijevati da će djeca svo gradivo jednako upiti i jednako razumjeti iz prvog puta. A i radne navike trebaju steći. Ili ih i to treba netko drugi naučiti.
Svašta. Pa zar se za dijete koje samoinicijativno uz pomoć roditelja kod kuće uči još jedan (treći) strani jezik, ide u glazbenu školu u kojoj je odlična učenica, savladava sve svoje zadatke od prvog dana sama, čita od 4. godine jer je to sama naučila... ne može reći da ima razvijene radne navike???? Moja kćer voli učiti, ljubav prema znanju općenito stekla je kod kuće. I što bih ja sad trebala? Sjediti s njom i prolaziti gradivo samo zato da jednog dana....što točno? Zna sjediti nad knjigom???? Oprosti, ali ovo što si rekla za mene je glupo. Pa ne namjeravam trenirati guzu svoje kćeri za sjedenje ako će joj to jednog dana trebati. Ako joj sad treba 45 min da napiše zadaću da je zakucam za stolac čavlima samo zato da nauči sjediti nad knjigom???
Ako si uopće pročitala moje postove možeš vidjeti da mi zaista nemamo problema sa školskim gradivom ni sa savladavanjem istog nego s nemarnom i nestručnom osobom (grijeh mi je nazvati je profesoricom jer ona za mene to nije) koja previše griješi u svom poslu. I iz tog razloga ne namjeravam dijete posjesti i provjeravati kako je naučila npr. prirodu jer iz svih testova ima petice. Radje s njom radim nešto drugo. Molila bih te da pažljivije čitaš jer mislim da sam jasno iznijela problem.
@jvk, oprosti, ali ne znam imaš li ti djecu? Ili si učiteljica/profesorica? Usput, ne smatram da je pola života mog djeteta škola i školsko gradivo. Dalo bi se o tome dulje raspravljati, ali trenutno se s M. spremam raditi nešto pametnije od domaće zadaće koju je već sama napisala. Srećom pa je tako i srećom što je naša učiteljica i danas opravdala moje povjerenje i dobro obavila svoj posao.
Kuzim sta pricas..cini mi se logicno.
Meni je ko klinki bilo super kad bi mama samnom ponavljala gradivo..bilo ono zanimljivo ili nezanimljivo. Skola je u to doba naprosto velik dio zivota..htjela sam da i mama u njemu sudjeluje.. Ne kuzim zasto je to nekim roditeljima problem?!
ljiljan@,tvoj post namjenjen meni nisam uopce shvatila..sta je pisac htio reci,sta te zanima, kako je moje dijete zaceto? U bracnoj zajednici nakon vodenja ljubavi bez kontracepcije.
A to sto ti povezujes alkohol s radanjem..sta to znaci..cim se neko celjade napije odmah ce se ic ...? Ma daj molim te..
Da, došlo je do nesporazuma. U prvoj ti rečenici fali riječ, predikat ti je nepotpun. Nema veze, zanemari moj post, osim dobrih želja. A što se tiče tvog pitanja - iskreno, nakon svega mislim da je na ovom forumu bolje ne iznositi individualno mišljenje akoje suprotno kolektivnom.
Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.
A ja mogu svoju glavu na panj dati i reci da to sto posto nije istina. Svi se mi razlikujemo a da smo svi isti bilo bi nam dosadno.Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.
Mogu samo reci u svoje ime da se nadam da cete i dalje nastaviti pisati i iznositi svoje misljenje. Pa nismo valjda Borgovi i imamo kolektivnu svijest. Cemu bi sluzio forum kada bi se svi slagali i isto mislili. Da se medjusobno tapsemo po glavi?Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.
No, smatram da uvijek treba biti dosljedan i stati iza svog misljenja. I spreman na kritike.
Odgoj djece se nikako ne može svoditi na neku prokušanu formu ili obrazac: četiri sata u školi, dva kod kuće ili slično. Upravo to nas, u dvije osnovne odrednice, razlikuje od svih drugih bića na Zemlji - individualno se beskrajno razlikujemo i posjedujemo razum da to osvijestimo.
Postoje dobri učitelji i oni malo lošiji, postoje izvrsni učitelji, ali i oni koji nisu zaslužili ni da se približe djeci. Postoje lako odgojiva djeca, postoje ona koja će ostariti bez da na njih utječe i jedan segment namjernog odgoja, postoje djeca koja uče a da to i ne znaju, a postoje ona kojima ni sva stručna pomoć ovog svijeta nije dovoljna da učine vidljiv pomak svog obrazovnog statusa, postoje dobri dani i oni totalno nemotivirajući, postoje roditelji za koje struka ima naziv "roditelji - helikopteri" jer dočekujući djecu poslije nastave umjesto pozdravne puse, otvaraju bilježnice i već stvaraju ambiciozne planove kako će do sutra to sve naučiti, a postoje i oni koji ni ne znaju u koji razred im dijete polazi. Sve u svemu, razlike su ogromne, a, na žalost, jedan je nastavni plan i program. No, dobar učitelj s početka ove priče će taj PIP diferencirati, zadatke prilagoditi, individualizirati, poučiti roditelje što i kako, ali još uvijek kostur PIP- a ostaje isti i za darovito dijete i njegova ambicioznog roditelja kao i za zanemareneo dijete sa smetnjama u razvoju.
Voljela bih da na kraju čitanja ovog posta shvatite da je moje skromno mišljenje da ste svi u pravu, ali dajmo djeci da dišu i da, ma kako mladi i mali bili, neke odluke polako počinju formirati sami. Kako odluke o vlastitom napretku i uspjehu, tako i navike kako to postići. Nemojmo im slati jasne poruke da u školu idu po ocjene, nego neka radije u školu idu s osmjehom.
Roditeljstvo nije uvijek bajkovito. Idilična slika majke- žrtve koja s beskrajnim strpljenjem sve kućanske i profesionalne poslove ostavlja i sjedi satima za stolom sa svojim djetetom/djecom, koja blaženo sa zahvalnošću gledaju u nju pišući zadaće s veseljem, a na podu se kockicama smireno igra malo dijete gugućući gotovo je izumrla (Ponekad se pitam je li uopće realna ili je to samo plasman filmske mašte!). Ako ste roditelj koji vječito kasni, ostaje na poslu dulje, moli susjede ili rodbinu da mu uzmu dijete iz škole ili provjere što radi samo kod kuće, ako svaku večer preispitujete sami sebe zašto ste opet planuli kad su se vaša djeca međusobno posvađala, ako vaša beba vrišti bez vidljivog razloga, ako opet niste stigli u školu na projektnu nastavu i dan otvorenih vrata, ako tjednu rastrganost pokušavate djeci kompenzirati nedjeljnjim izletom u prirodu koji se pretvori u noćnu moru jer je jedno, eto gladno, drugo bi radije lijevo, a ne desno, a suprugu kroz sat- dva započinje nešto jako važno, vjerujte da niste loš roditelj. Niste čak ni u manjini! Vaše dijete je jednako sretno kao i svako drugo. Unatoč tome što sutra neće znati pjesmicu u školi, znat će da je pokušalo i da će pokušavati i idući puta, ali i da je potpuno normalno da se sva očekivanja uvijek ne mogu ispuniti i da ga zato nitko neće manje voljeti.
moram samo nešto primjetiti i bježim s ovog topica:
većina onih koji su napali ljiljan@-u nemaju školsku djecu!
evo ja prvi put potpisujem nekog dunja
Dunja 8)
Samo što, nažalost, ima djece koja će se zbog nenaučene pjesmice ili nenapisanog rada osjećati nevoljeno jer će im sredina sugerirati da nisu ispunili očekivanja.
U bliskoj okolini imam (sada već odraslu) osobu s kojom je majka doslovce sjedila nad knjigom pokušavajući iz petnih žila stvoriti radne navike, ne dopuštajući ni jedan nenapisan domaći rad... Dogodilo se da natprosječno inteligentna osoba nije uspjela završiti ni srednju školu jer joj se takvo bavljenje zgadilo već u prvim razredima osnovne.
Dakle, dajmo djeci (i) da dišu
Mozda joj je skolsko stivo dosadno? (Meni je puno toga u hrvatskim citankama koje sam vidjela dosadno - previse rijeci, premalo slika za nekog tko tek pocinje citati). Mozda bi pomoglo da upravo idete suprotnim smjerom, da prvo procita nesto sto zeli, pa tek onda ono sto mora (a ne zeli), pa onda mozda ti njoj nesto sto ona zeli. Mozda bi to vise odgovaralo njenom temperamentu?
A i ako mora prvo citat nesto sto ne zeli da bi tek onda citala nesto sto zeli, ako ono prvo zaista ne zeli, krajnji rezultat ce biti da nije nista procitala sto je sigurno losije od opcije citanja barem neceg, makar i ne neceg sto je propisano.
Vidiš mim ja jako dobro čitam tvoje postove, ali u svojima ne govorim o tvom problemu s nekom osobom.
A ako sama čitaš svoje postove upravo si napisala citiram "...samoinicijativno UZ POMOĆ RODITELJA..." što znači da ipak s njom moraš raditi htjela ti to ili ne.
Zaboravila si pretpostaviti da nisu baš sva djeca u četvroj naučila čitati i da ne uče treći strani jezik samoinicijativno.
Što se tiče izjave da je škola pola života i dalje ostajem pri njoj jer ako si u osnovnoj 8 godina pa u srednjoj 4 pa na fakultetu 4 ili više onda koliko je to nego pola (i više) ako smo u tridesetima.
A da na ovom forumu ne možeš iznositi svoje mišljenje nemojte mi pričati jer ste to i ti i ljiljan@ učinile nebrojeno puta. Smo što ste opet zabotravile da se ne moraju svi s vama slagati i da ne morate sve ljude uvjeriti da je ono što vi mislite jedino i ispravno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom