Nastavnicima moje djece

[tiskar32]

Ja kažem živjela demokracija i bilo bi nam uostalom dosadno da svi jednako mislimo,ovako nam je zabavno
Mislim da P.treba prvo riješit zadaću pa je tek onda slobodna,tako radimo svaki dan jer se ja drugačije ne mogu organizirat,tj teže nam je svima.Do 3-4 zadaća je napisana pa onda možemo u šetnju ili na zrak ili skupa raditi neke druge aktivnosti.Uostalom,nemaju toliko puno pisanja a čitamo samo jednom ili dvaput ako imaju za čitat pa onda još jednom ili dvaput naveče prije spavanja ako je potrebno.Vikendom ne učimo i ne vježbamo,ali čitamo lektiru ako je imamo-jednu ili pola stranice dnevno,ovisi o količini teksta.Ne tražim od svoje djece da budu savršena ali isto tako znam koliko mogu pa toliko od njih i tražim.
Mislim da joj zadnjih dana doprlo nešto i do glave od svih mojih silnih priča jer se pomalo pokrenula i ona i mali,vjerujem da MORAMO biti uporni i ne popuštat im pa da ćemo na kraju dobit po svome.Stalno govorim da s klincima igram igru nadmudrivanja i tko će prvi popustit.
Kad gledam druge roditelje iz njenog razreda i njihovu djecu zahvalna sam na svojim klincima,ljepo su odgojena,ne lažu mi ,barem zasad i mogu u njih imati potpuno povjerenja.
Evo,danas je među svojim knjigama našla Pinokia pa tko zna,možda ga i počne čitat

[mim]

upravo si napisala citiram "...samoinicijativno UZ POMOĆ RODITELJA..." što znači da ipak s njom moraš raditi htjela ti to ili ne.

To što sam napisala znači da je M. željela da je počnemo učiti talijanski jer smo na tom jeziku razgovarali MM i ja kad je ona bila mala u prilikama kad nismo željeli da nas razumije . Da, uz pomoć roditelja, nego kako drugačije?? Naravno da zastupam mišljenje da treba učiti s djecom, puno, ali NE ŠKOLSKO GRADIVO. Hoće li mojoj kćeri nedostajati to što nisam rješavala s njom zadatke iz matematike (o kojoj puno razgovaramo i učimo, ali nešto drugo, ne ono što uče u školi)? Sumnjam da hoće. Nažalost, ne razumiješ ono što želim reći. Ja itekako hoću i volim učiti sa svojim djetetom, obje podjednako uživamo u tome. To je "posao" majke i ja ga obožavam. Ali odbijam raditi tuđi posao (ovaj puta bez navodnika jer posao učitelja i profesora je da djecu nauče većinu onog što pripada školskom programu).

Smo što ste opet zabotravile da se ne moraju svi s vama slagati i da ne morate sve ljude uvjeriti da je ono što vi mislite jedino i ispravno.

Bez brige, neću ni pokušavati. Samo mi je žao što nisi rekla sudjeluješ li na neki način u odgojno-obrazovnom procesu djece. Nekako sam sve sigurnija u to . Nevažno za našu priču, ali mi je žao ako na jednaki način pristupaš djeci u školi i očekuješ instant-zadaće i znanje koje će steći kod kuće, a ne kod tebe na satu. Ja osobno volim vidjeti rezultate svog truda. Kad objašnjavam nešto ljudima koje imam na edukacijama volim vidjeti u njihovim očima interes za ono što govorim i kasnije čuti kako im je sve jasno, a izgledalo je tako teško. Ako to mogu ja koja po struci nisam profesor mislim da to mogu postići i oni kojima je to struka. Sve je stvar truda.

[nelitza77]

Evo citam vas vec par dana i konacno da se i ja javim na ovu temu. Doduse, moji jos nisu skolarci, a moja jos uvijek svjeza sjecanja na skolske dane i na strasno nepoticajan sustav skolovanja tjeraju me da ozbiljno razmisljam i o mogucnosti kucnog obrazovanja tj. popularnom HE.
No prvo cu malo kvotati mim, njeni postovi su mi nekak najvise zapeli za oko:

Ja itekako volim učiti sa svojim djetetom, ali ne školsko gradivo. To nije moj zadatak. Netko za to dobiva plaću.

Eto, Maria71 je profesorica koju učenici vole, vjerojatno i njihovi roditelji. Zašto i ostali ne bi bili takvi? A jednako su plaćeni.

Sto je u tome cudno kad je u Hrvatskoj dosta veliki broj ljudi koji NE radi posao za koji su placeni (u sudstvu, zdravstvu, policiji, adminiostraciji), i to cesto i puta bolje placeni nego prosvjetari

E, sad, nemoguće je da baš svi prepišu krivo s ploče, ali je očito moguće da u školi radi žena koja nema osnovno znanje jezika kojeg predaje. Eto, to me ljuti. I institucija koja joj je dala diplomu (ako je uopće ima ). Ili ja griješim pa postoji neki novi engleski u kojem se piše bal, sandwitch, robott...

A to da je za dosta predmeta, pogotovo za nastavu stranih jezika problem pronaci strucni kadar, je vec stara prica. Svojedobno sam neko vrijeme zivjela u manjem gradicu gdje su nastavu engleskog (i to u srednjoj skoli) drzale studentica kriminalistike i studentica hoteljerstva! Tako da ne samo da nisu imale ni strucno znanje o predmetu, vec nisu nikad ni odslusale ni jedan jedini sat psihologije, pedagogije, didaktike ili metodike, dakle strucnih predmeta vezanih uz nastavu!
Prokuzile ste valjda vec, i ja sam djelomicno prosvjetarske struke (i radila sam svojevremeno kao nastavnica engleskog, doduse u skoli stranih jezika, jer se jos nisam potrudila doc do diplome)!
Dakle, sto htjedoh reci - idealno bi bilo kad bi se mogla glavnina krivnje prebacit na nastavnike i njihovu (ne)strucnost, no bojim se da je i u ovome slucaju problem mnogo siri i ja osobno nemam pojma kako bi ga se moglo rijesiti.
Da navedem samo neke (uglavnom dobro poznate cinjenice):
1. EDUKACIJA I dok vecina obrazovnih ustanova koja "obucava" buduce nastavnike ima neke pedagoske predmete, glavnina nastave je i dalje usmjerena na "strucni" dio, dakle npr. postanete usko specijalizirani za engleski o kojem znate sve moguce i nemoguce finese, ali nakon odslusanih metodike, didaktike, psihologije i pedagogije i nije vam puno jasnije sto i kako s nastavom. Npr. ja sam svoju nedostatnu praksu iz metodike odradila pred mentoricom (nastavnicom) u osnovnoj skoli koja predaje vec desetak godina i kojoj je jedino bilo vazno da je moj sat sto slicniji njenom, a nije ju bilo briga sadrzi li i jedan propisane suvremeni element i sl.(ponavljanje starog gradiva, uvod u novo, obrada, vjezbanje, zadavanje zadace i zavrsetak sata...)
2. NASTAVNI PROGRAM Svi znamo da je preopsiran, cesto lose isplaniran, da su postavke hrvatskog skolstva zastarjele i tesko da ce HNOS uspjeti tu na brzinu nesto ispraviti. Gradiva je puno, cesto se vec na pocetku godine desi da vam fali sati, ako vi kao predavac budete koji puta bolesni, za kratkotrajno odsustvo tesko je pronaci zamjenu, tj. to cak nije niti praksa, a odrade ne vole ni ucenici ni roditelji. Zbog toga se zna dogoditi da treba u jednom nastavnom satu obraditi gradivo namijenjeno za 2 ili vise sati, ucenika ima mnogo i cesto ni najbolji ucitelji ne mogu dovoljno detaljno objasniti gradivo. Jos ako je prema rasporedu sat u neko "nezgodno" vrijeme (npr. nastava popodne, zadnji sat petkom kad svi vec misle na vikend i ne sljive nastavu ni 5%)
Osim toga, i u nastavnickoj profesiji, kao i u svakoj drugoj, steceno znanje bi trebalo obnavljati i povremeno osvjezavati, a nisu bas bile ceste drzavne skole u kojima se puno ulagalo u dodatno usavrsavanje nastavnika i na pracenje trendova u obrazovanju.
3.MOTIVACIJA Da bi dobro obavili svoj posao ljude treba motivirati. U zadnjih desetak godina ugled nastavnickog zvanja sve vise slabi, i sam po sebi nije dovoljna nagrada, place su relativno male, a osim toga i obeshrabrujuce djeluje cinjenica da za 30ak godina rada (i mozebitnog strucnog usavrsavanja) mozete doci do povisice od cak cca 1000 kn na osnovnu pocetnicku placu. Dakle, obicno oni ambiciozniji u startu odaberu neko drugo zanimanje i mahom u nastavnickom zvanju ostaju "losiji" tj. neambiciozniji, inertniji, jer znaju da ih nitko nece dirati i da je u drzavnoj sluzbi jako tesko dobiti otkaz. Cast iznimkama, ali gledajuci ljude koji su sa mnom studirali, tko je bio imalo ambiciozniji ili snalazljiviji, odabrao je bolje placen (i pocesto manje zahtjevan) posao van nastavnicke struke ili bar van drzavnih skola (ili su se neke moje kolegice zaposlile u drzavnoj skoli kako bi dobile stalan posao i za koju godinu "u miru" mogle na rodiljni dopust).

Pa i ja sama sam otisla iz nastavnickih voda kad mi se ukazala prilika da radim kao prevoditelj, prvo u uredu, kasnije samostalno. Nema vise problema s time kako dobro organizirati sat, kako "disciplinirati" prvasice dosle iz vrtica u kojem su se cijelo vrijeme mogli slobodno igrati i kretati i natjerati ih na sjedenje u klupama (u nasim starinskim dosadnim ucionicama potpuno nepodobnim za interaktivnu nastavu - a ako probas mijenjati raspored ucionice i klupe poredati npr. u krug ode ti glavnina sata...). Nema vise preambicioznih ili nedovoljno zainteresiranih roditelja, koji ponekad tesko shvacaju da je djeci vazno kod kuce barem malo popricati o skolskim zadacima zato sto je skola djecji posao i njima je vazna bas kao i nama nas posao (kako biste se vi osjecali da doma npr. muzu zelite ispricati kakav vam je bio dan na poslu, a on ne zeli slusati jer misli da je vaznije da zajedno odete biciklom na Jarun?). Osim toga, vise ne moram kod kuce smisljati pripreme, vuci sa sobom tonu stvari da "animiram" nastavu (kazic, kartice, slikice, casopise...) jer rijetkost je da u nasim skolama nastavnik ima "svoju" ucionicu, posebno opremljenu bas za taj predmet
U uredu odradim svoje "9 to 5" i doma imam vrijeme samo za sebe, ak taj dan nisam najornija za posao uvijek mogu malo prosurfati po netu, dic se od kompjutera i popit kavu, otici na wc kada trebam (a ne tek kad zazvoni za odmor) i sto je najvaznije, kad odem doma znam da sam u tome sto sam radila dala najbolje od sebe i da to je to. Kad bih odlazila iz skole znala sam da sam i tamo dala najbolje od sebe, ali nisam nikada znala hoce li to biti dosta i hoce li zadovoljiti i tudja ocekivanja - djece, roditelja, ravnatelja...
I iako sam najsretnija sada, kad sam sama svoja sefica, sama krojim radno vrijeme i biram sto zelim raditi, ipak mi ponekad fali taj rad s klincima, ta luda enrgija koju daju, to veselje i nepredvidivost. Eh da je barem nase skolstvo malo drugacije sada od onog kakavo je bilo kad sam ja isla u skolu!
I nadam se da ce u neko skorije doba i sve nase skole doci do rada u jednoj smjeni, tako da djeca u oviru svoga skolskog dana obave i ucenje i igranje i kvalitetan obrok i zadace i da popodne dodju roditeljima slobodna od bilo kakvih obaveza; tako da mame i tate ne moraju u 17h nabrzaka kuhati rucak jer im je dijete do tada bilo na sendvicima; razvozit klince na dodatne aktivnosti (koje se isto mogu nekim dijelom obavit u skoli, npr. razni sportovi i dr. programi), pisati zadace ili npr. veci dio dana brinuti o tome sto njihovo npr. 7godisnje dijete radi samo od kada skola zavrsi (cca 11.30) do vremena kad se roditelji obicno vrate kuci (sto postaje sve kasnije i kasnije).
Eto naposlijetku, mislim da ipak i mi kao roditelji moramo jako puno sudjelovati cak i u tom, institucionalnom aspektu djecjeg zivota (nemaju uzalud "americke" skole toliko puno programa u kojima moraju sudjelovati i roditelji!). I iako bi bilo idealno reci: "Nije to moj posao, netko je drugi za to placen!", bojim se da je danas takvo vrijeme da sve moramo znati obavit i sami, preuzeti odgovornost za sve aspekte naseg zivota, npr. od provjere kakvu hranu jedemo, kako nas lijece, kakve nam proizvode prodaju do toga kao nam obrazuju potomke!

[jvk]

Evo da mim bude lakše na duši i da joj zadovoljim znatiželju moram ti reći da su ti zaključci 100% krivi.
Ne. Nisam prosvjetar i sa svojom strukom nikada neću biti.

[mimazg]

Nisam otvarala ovaj post dugo i moram priznati da bi mi bilo bolje da nisam ni sad. Odbijat raditi tuđi posao?!!! :shock: U 45 minuta (ili u mojoj školi 40 minuta!), u razredu od 30 (pa i više učenika) jedva da se stigne objasniti gradivo. Možda kada škola bude organizirana cijeli dan, možda će roditelji biti oslobođeni učenja s djecom. Ja razumijem da ima profesora koji ne znaju objasniti gradivo. Pa imala sam i ja takvog iz matematike u gimnaziji i moji su se naplačali novaca za instrukcije.

Kad objašnjavam nešto ljudima koje imam na edukacijama volim vidjeti u njihovim očima interes za ono što govorim i kasnije čuti kako im je sve jasno, a izgledalo je tako teško. Ako to mogu ja koja po struci nisam profesor mislim da to mogu postići i oni kojima je to struka. Sve je stvar truda.

Ne znam što bi rekla na to. Ne znam gdje radiš ali bi te voljela vidjeti tjedan dana u osnovnoj školi. A što se truda tiče, pitaj mm-a koliko sam plakata nacrtala, bojica ima po cijelom stanu, ubijam se od traženja zanimljivog materijala. Dođem u razred a pol njih smatra da su preveliki za to (radim od 1-4.r.), postavim pitanje dijete nešto izmumlja ja ga pitam Molim? a on meni jasno i glasno odgovara Opalim te golim! :shock: (3. razred OŠ). Znam da o odgoju djece nije bilo riječ, ali budem užasno ljuta kada netko kaže da se trebamo truditi, da roditelji ne trebaju pisati zadaće (provjeravati) jer pobogu što mi nastavnici radimo. Pa dragi roditelji, sjedimo za katedrom i lakiramo nokte!!!!!!

[ljiljan@]

moram samo nešto primjetiti i bježim s ovog topica:

većina onih koji su napali ljiljan@-u nemaju školsku djecu!

A pogotovo ono što imamo nas dvije - u dvije varijante:
A) školarci gemini + mala beba (ja)
B) školarka + gemini bebe (ti).

[ljiljan@]

I nadam se da ce u neko skorije doba i sve nase skole doci do rada u jednoj smjeni, tako da djeca u oviru svoga skolskog dana obave i ucenje i igranje i kvalitetan obrok i zadace i da popodne dodju roditeljima slobodna od bilo kakvih obaveza; tako da mame i tate ne moraju u 17h nabrzaka kuhati rucak jer im je dijete do tada bilo na sendvicima; razvozit klince na dodatne aktivnosti (koje se isto mogu nekim dijelom obavit u skoli, npr. razni sportovi i dr. programi), pisati zadace ili npr. veci dio dana brinuti o tome sto njihovo npr. 7godisnje dijete radi samo od kada skola zavrsi (cca 11.30) do vremena kad se roditelji obicno vrate kuci (sto postaje sve kasnije i kasnije).

Da samo znadeš kako maštam o tome!!! Dok ova moja najmanja maza krene u školu, valjda će tako biti! Jer da još jednom zdravu radnu energiju na poslu gubim pitajući se kako su prešli iznimno prometnu cestu na putu kući, da li ih je autobus prevezao stanicu dalje, da li je moju malenu prignječio vratima (i to se jednom dogodilo) to mi je bilo još puno teže nego sav rad s njima.
Inače, ja sam svoje od petog razreda privikavala samostalnosti u radu i nemam s njima nikakvih problema. Uvijek naglašavam da je potrebno biti jako pažljiv na satu zato što na taj način naučiš 80% gradiva.
Ne namjeravam takav pristup niti sada mijenjati.

[mim]

Baš mi je drago što se razvila rasprava jer se inače teško može čuti pravo mišljenje roditelja i pravo stanje stvari što se odgoja tiče. Nema nikakve koristi u beskrajnom potpisivanju tuđih postova. Ne namjeravam se složiti s vama i, nažalost, čudit ću se i dalje školskom sustavu koji dozvoljava da nestručni kadar obrazuje djecu. Također ću se čuditi i dalje roditeljima koji pod svaku cijenu sjede s djetetom i pišu zadaće (možda iz razloga da dijete bude instant-odlikaš, hm....). I uživat ću u trenucima koje provodim sa svojim djetetom, družeći se s njom točno na onaj način na koji to ona želi i treba. Sudjelovati u školovanju vlastitog djeteta može se na tisuću načina. Nastojim biti aktivna u školi u aktivnostima koje učiteljica provodi od 1. razreda (za nas HNOS postoji oduvijek ), baš suprotno vašem mišljenju-i roditelji koji ne pišu zadaće sa svojom djecom itekako mogu doprinijeti tome da djeca imaju kvalitetnu nastavu. No, ne namjeravam mijenjati svoj stav o samostalnom rješavanju zadaće niti ću biti jedan od onih roditelja koji će dijete poslati u školu mireći se time da tamo netko "sfuša" svoj posao i svali ga na tuđa leđa. Radje ću "potrošiti" vrijeme da npr. sa svojom kćeri vodim beskrajne rasprave o negativnim brojevima jer mi je draga učiteljica omogućila te sate druženja s njom učeći ih tablicu množenja na satu.
I, da napomenem: moja kćer obožava svoju učiteljicu i školu. Zato ću učiteljici biti beskrajno zahvalna zauvijek i upravo zato ona može računati na moju podršku i pomoć u svakom trenutku. Trenutno nemam razloga sumnjati u svoje pedagoške metode jer imam kod kuće sretno dijete, a to je najvažnije, zar ne ?

[zanamala]

Uh Sorci,vec se poceh zabrinjavati zato sto volim ponekad sjediti kraj moga prvasica i gledati sto radi iz domace zadace,kad naletjeh na tvoj post na pocetku.
Mislim da je jos mali i razigran (ma mozda i nije,mozda ga krivo navikavam) pa volim prekontrolirati sto radi i kako radi.Veliki dio zadace radi sam,ali ponosan je na svaku moju pohvalu,makar i za jedan red ispisana slova ili jedan tocno rijesen zadatak iz matematike. U pocetku sam bila cijelu zadacu uz njega.Sad kaze vidis da znam ,idi sad,pokazat cu ti kad zavrsim.To je valjda zacetak samostalnosti?Njegova uciteljica ,zena puna dobrih ideja,zena kojoj hnos ne predstavlja novost (osim u cibnjenici da je po hnosu morala i trebala dobiti vise materijala za rad,ali i dalje sve financiraju roditelji,jer sredstva nisu adekvatno rasporedjena po zupaniji).Moj sin skolu ne voli(tako gundja) zato sto sad ima jako puno obveza (svakim danom vise zadace i gradiva).No ipak svaki dan radosno pakuje skolsku torbu.

Sexualni odgoj..hm..mojoj djeci nije potreban,imamo otvoreni odnos i vrlo cesto iz odredjenih scena na tv-u ili clanka u novinama ili neke emisije polako navedem razgovor na pricu .Kcer zna da ce uskoro samnom do ginekologa na razgovor.I nije joj zbog toga ni neugodno ni strasno.Zna da je to prevencija,zna sve i zna da je to njen izbor.Samo njen.

[Ivana2]

Kod nas je nastava samo ujutro, osim 7. i 8. razredi, koji će biti samo ujutro od iduće školske godine. :D

[dijanam]

Usput, nisam ubrala o kakvom boravku govorite?
Ako je u njemu organizirano barem pisanje domaćih, to je super, jer ostavlja roditelju vrijeme za rad na onome što "šteka". A ako možda ima i topli obrok, još jedna briga manje. Nažalost, u školama u Zd to još nemamo (možda privatna).

Ima boravka. U "Petru" sigurno, a vjerojatno i jos neka skola.

[klia]

Raspitat ću se.

[džez]

Petar, Arbanasi i privatna