Što biste voljeli čuti na porodu kad dođe "minuta očaja

[TinnaZ]

Ovaj topic više otvaram u ime svih pomagača na porodima (jer znamo i oni čitaju ovaj forum).
Ja se niti sa jednog svojeg poroda ne sjećam da sam čula nešto lijepo, ohrabrujuće kad mi je bilo teško. Možda su mi neke osobe ulijevale više, neke manje povjerenja, ali sjećam se samo sa prvog poroda "tiskajte, tiskajte jače, ugušićete dijete" da mi je bila rečenica .

Zašto je teško sjetiti se rečenica poput: razumijem da vas boli, ali jako lijepo napredujete i slično.
Znam da su prognoze tipa sad ćete još malo biti gotovi - nezahvalne i kontraproduktivne, ali sigurno ima rečenica koje bismo voljele čuti kad rađamo.

Sjećate li se sa poroda nekih lijepih, utješnih dijelova, osoblja koje vam je ulijevalo povjerenje?

[TinnaZ]

ili rečenica tipa "ajde, ajde nije tako strašno, po ctg-u uopće nemate jake trudove" koja netaktičnost

[mamma san]

Ovaj topic više otvaram u ime svih pomagača na porodima (jer znamo i oni čitaju ovaj forum).
Ja se niti sa jednog svojeg poroda ne sjećam da sam čula nešto lijepo, ohrabrujuće kad mi je bilo teško. Možda su mi neke osobe ulijevale više, neke manje povjerenja, ali sjećam se samo sa prvog poroda "tiskajte, tiskajte jače, ugušićete dijete" da mi je bila rečenica .

Zašto je teško sjetiti se rečenica poput: razumijem da vas boli, ali jako lijepo napredujete i slično.
Znam da su prognoze tipa sad ćete još malo biti gotovi - nezahvalne i kontraproduktivne, ali sigurno ima rečenica koje bismo voljele čuti kad rađamo.

Sjećate li se sa poroda nekih lijepih, utješnih dijelova, osoblja koje vam je ulijevalo povjerenje?

Ne. :/ A kao jednoj paničarki i kroničnom strašljivcu od boli...samo jedna lijepa riječ bi bila dovoljna, ali nisam je dobila, a nisam dobila niti suosjećanje, ništa (bila je noć)...ovako sam bila grozna......

¸ja se sjecam.. bio je moj cetvrti porod, gluho doba noci i doktor kraj mene.... u jednom trenu sam mu rekla: meni nije dobro ja to vise nemogu... on me pogledao onako, ocinski i rekao, ajde samo jos malo i kraj je tu....i zaista tog trena je krenuo izgon i za par minuta je bio kraj....

[Riana]

ja se čak mogu malo pohvaliti da je bilo ohrabrenja u stilu još malo pa bude gotovo i čeka vas radostan trenutak (neki mladi stažist, pretpostavljam) on je obilazio do pred sam izgon, uvijek sa smješkom na licu, a i radmanova je bila ok, smireno i čvrsto me 'vodila'. čak se i nasmješila, povremeno.
možda sam ja jednostavno naletila na njihov 'dobar dan'.
8)
ČK rodilište

[dijana76]

imam samo lijepu uspomenu-ajde još malo,bravo dijana,super si to napravila...a da ne kažem kako su mi dijete ishvalili kao da nikada nisu vidjeli ljepše dijete...ja sam imala lijepo iskustvo!

[Trinny]

Meni je bio najdraze kad je dosla babica i smirujuci mi rekla,dosla sam vam pomoci,samo mi vjerujte i slusajte,bebica je spremna,ceka vas

[enna]

Ajme blago meni, ja sam imala na porodu supre babice, jedna je ispred čekala bebu a ova druga još bolja, držala bi je leđa i glavu i bodrila me cilo vrime... ma ubite me nesječam se što mi je točno govorila ali znam da mi je to davalo ogromnu snagu i podršku, nažalost MM nije bio prisutan i ja sam se skroz predala njoj i njenim riječima.
Bila mi je i više nego babica.

[vertex]

Odlični ste, da znate kako sve dobro ide, super ste, ajde sad lijepo polako...

[Poslid]

Najbolje bi bilo da je tišina, ali rečenice tipa "sve je u redu, sve je normalno, odlično; u tranziciji se, šubrzo ćete upoznati bebu" su se isto pokazale motivirajućima

[Marija]

Na trećem porodu...tiskala sam i babica je davala upute, uzmi zrak itd. I onda je rekla, evo glavica je napola vani...i ja sam pogledala i vidjela malu smežuranu glavicu kako izlazi

kakav fenomenalan osjećaj, nakon toga sam dobila snagu da bih valjda mogla maraton istrčati...

[tibica]

Meni je bio najdraze kad je dosla babica i smirujuci mi rekla,dosla sam vam pomoci,samo mi vjerujte i slusajte,bebica je spremna,ceka vas

Ovo je najljpše što sam do sad čula

[vertex]

Odlični ste, da znate kako sve dobro ide, super ste, ajde sad lijepo polako...

Nije jasno iz posta da je to ono što su mi zaista i govorili...

[TinnaZ]

mene je poslije prvog poroda u čakovcu, obišla jedna crvenokosa primalja, vidjela je da nisam ok, i toliko se trudila oko mene u tih 2h koliko sam ležala u rađaoni. Ne sjećam se neke rečenice posebno, samo da se jako trudila da me "podigne" emocionalno.
Isto to mogu reći za pedijatricu, dr. Žvorc.
Malo sama skrećem sa svoje teme :/

[jazzmama]

Mislim da je najsvijetlija točka mog poroda bio MM. Cijelo vrijeme je bio uz mene, masirao mi križa, držao me tijekom truda da ne odletim s lopte, micao slijepljenu kosu s čela, močio gazu, odveo do wc-a. Drugi dio poroda sam bila u polusvjesnom stanju i nisam baš nikoga registrirala osim MM. Skužili su da samo njega slušam, pa mi je u biti sve on govorio na tako divno umirujući način. Ma zato sam se ja i za njega udala
E da i pohvala primalji Emi. Kad su Katji jako pali otkucaji i malo se nategnula situacija, uspaničila sam se, a ona me primila za ruku, gledala u oči i govorila da polako dišem, da se opustim, da se ne sekiram, da će beba biti u redu.. i bila je

[vertex]

Evo, vrtim film od prije skoro sedam godina, pa sam se sjetila da mi je kod prvog poroda najviše smetala usamljenost. Porod je bio na zadak, pa je prije samog izgona bilo jedno dva sata iznimno jakih i čestih trudova, uz neizdrživu potrebu za tiskanjem, i to sam vrijeme boxu sama. Obilazili su me često, ali nakratko. U jednom momentu sam rekla sestri da ostane malo kraj mene - ona da previše žena rađa i da ne može. Kad je konačno krenuo izgon, ušla su dva doktora i nekoliko sestara, a meni je došlo da kažem: "Jupii, dođite svi, napravit ćemo tulum". Nisam takvu usamljenost nikad osjetila. Riječi su bile ljubazne i ohrabrujuće, ali mi je trebala nečija prisutnost.
Zato smo drugi put išli u Sinj, pa je dragi bio sa mnom. I mislim da mi nije bila presudna verbalna komunikacija, nego njegova blizina.

[TinnaZ]

istina, ja isto ne mogu zamisliti kako bi mi tek bilo da nije bilo MM-a. Sva podrška koju sam osjećala dolazila je od njega.

[MGrubi]

sa mnom je MM, držao me za ruku to mi je bilo dovoljno
najbolje od r. je bio samo smješak i optimizam , to mi je puno značilo da od "struke" (ipak je bio prvi porod) vidim optimizam

[jazzmama]

Iskustvo poroda koje smo oboje (na svoj način) prošli nas je još više zbližilo.
Baš sam ponosna na njega

[Stijena]

kod mene je babica bila pregrozna, kad je došla u smjenu (jer sam u trudovima bila tri smjene i nažalost rodila u njezinoj), najprije mi je nalegla na trbuh (a ja 17 sati u trudovima i luda), a do tada su bile mlađe babice i to im nije padalo na pamet...
nakon toga je isto konstatirala da što glumim da me boli jer na ctg-u su samo lagani trudovi....
najbolja fora joj je bila kad su mi uvalili drip (jer kad mi je konačno nakon 17 sat trudova puko vodenjak izašla je zelena pl. voda), kad je počeo djelovati (a ja sama samcata u boksu) kažem da me boli, a ona me pita gdje me boli?!? :? pa ne znam gdje me to može boliti ako rađam....
no, dobro, za razliku od nje, doktor je bio fantastičan, mlad, zgodan....no dobro.....on je jedini bio u svim smjenama i svako malo me došao vidjeti, pitati kako sam, objašnjavao mi je što i kako može dati, što ne.....(jest da ja nisam niti tražila, ali valjda me je već i njemu bilo muka gledati od pola 8 ujutro do pola 10 navečer)

[Paulita]

Moja babica Bruna je bila super, ja sam se stvarno trudila slušati ju i na to me je stalno hvalila. I onda mi je koncentracija bila stvarno bolja. Znam da mi je u jednom momentu rekla "slobodno viknite ako vas boli, pretihi ste".

[Asimon]

ja sam sama rađala
došla u 2:30 sa puknutim vodenjakom, 19 dana prije termina, totalno zbunjena, bez trudova, sestra se s vrata izderala na mene što se nisam skinula...druga je smirivala da sam tek došla... :/ Onda me ta sestra "deračica" brijala i cijela se razrezala sa britvicom, nešto opsovala u bradu...
doktor me pregledao tako da sam počela krvariti... od trudova ni t...ja umirem od straha...
ujutro na uzv-u doktor kaže, pa vidjet ćemo hoće li to krenuti, ili ćeš na odjel čekati još koji dam. I ostavi me u predrađaoni. Trudovi pomalo počinju. Ja presretna. Sama u predrađaoni, ali ne znam smijem li hodati ili da ležim kako su mi rekli...nikoga da pitam..
oko 13 ponovo vaginalni pregled, bježim od doktora po stolu, on mi govori kako ću roditi kad ne mogu izdržati ni pregled. A pregled booli.
Kaže da su trudovi skoro neprimjetni, a i oni me već solidno bole.

Hoće da dođem u rađaonu. Nisam još primila klistir, pa kupujem vrijeme i tražim ga, tj. kažem im da mi ga nisu dali. I tako se još jedno 2-3 sata motam po predrađaoni i wc-u, pušem i dišem sama, nekako mi je lakše biti sama...

Oko 18 idem u rađaonu. Odmah na krevet, drip...pregledava me sestra, koliko je taj pregled nježniji, nisam ga skoro ni osjetila. Zahvalna sam joj zbog toga. Kaže da sam još uvijek otvorena samo jedan prst. Pada mi mrak na oči, ja sam bila uvjerena da je bar 5-6 cm...
I onda počinje moj horor. Ležim na lijevom boku, trudovi pucaju nenormalno, boooli, a sestra kaže ako imam nagon za tiskanjem neka samo tiskam. I izađe. I ja se tako doslovno natežem do 22:30. Umirem. U jednom trenutku počinjem vrištati da ga vade vani da ja to ne mogu više...Dolaze doktor i sesrte, govore međusobno,ajde još pola sata pa ćemo onda vidjet... Što vidjet, što to znači?! Meni nitko ništa ne govori.

I onda su krenuli završni trudovi, ja sam u totalnom bunilu, Doktor i babice se navaljuju po meni, viču da ne radim to pravilno, da moram tiskati iz trbuha, ja ne znam kako... Uspjelo je iz četvrtog puta.

Odmah ga odnose, nitko mi ga ne daje na prsa, pupčana vrpca mu je omotana oko vrata, ne znam je li sve u redu. Stavljaju ga u krevetić na grijanje jer je pothlađen. Ja pitam je li dječak ili cura, Sestra odgovara, pa stalno vam govorimo o njemu u muškom rodu...

Doktor me šiva, boli. Babica se šali i čavrlja sa mnom o jednoj mojoj poznatoj kolegici... ja jedva odgovaram.

Ovo je ukratko moja priča s poroda. Sad znate zašto je nikad nisam napisala u pričama s poroda...
A što mi je trebalo? Informacija koju ne moram izvlačiti kao da sam idiot koji ne razumije prosto proširenu rečenicu, malo više ljubaznosti i MIR da to sama po mogućnosti dovedem do kraja...

Inače MM nije smio biti sa mnom, takva je praksa rodilišta, sad se nešto mijenja...

[Felix]

kad sam se pozalila babici da me uzasno boli, odgovorila mi je jednostavno: "znam!"
to je bilo dovoljno! to je bilo, stovise, sve sto sam trebala. samo spoznaja da je sve u redu, da je ona tako rodila, da zene tako radjaju, da je bol u redu. bol mi je odmah postala manje vazna.
to, i cinjenica da je mirno sjedila pokraj mene, me najvise smirivalo i ohrabrivalo. nije mi morala nista govoriti; i bolje da nije. ovako sam bila u svom svijetu i nitko me nije ometao.

[Iva]

Mene je jako ohrabrivala bilo kakva afirmacijska izjava, poput: bravo mama, super vam ide, samo hrabro i sl.

Ali takve babice su nažalost rijetke, hvala Bogu da imamo Nasku

[Elly]

Dio ekipe koja je bila prisutna na porodu je bio sasvim OK, posebno MM, starija babica Goga i dr. Prenc (pulsko rodiliste).

Osim MM, koji je bio jednostavno... divan, nemam rijeci da opisem koliko mi je njegovo prisustvo znacilo i pomoglo,

jako mi je znacilo to sto je babica bila strasno smirena. Pomagala je vise fizicki (masirala medjicu), a psihicki je taj njen mir bio strasno ucinkovit. Imala sam potpuno povjerenje u nju (druga, mladja je bila brbljavija, i iako strasno ljubazna, imala sam vise povjerenja u stariju, mirniju).

Recimo, E je imala 2x zamotanu pupcanu vrpcu, jednom oko bedra a jednom oko vrata. Babica mi to nije rekla - pretpostavljam da je znala da ce to rijesiti, kao sto i jest - a vjerujem da bi me uspanicilo da sam to znala, mozda bih zbog toga pocela krivo disati, tiskati u krivom trenutku ili nesto...
Ovako smo nas dvije lijepo suradjivale. Ovo o pupcanoj vrpci sam saznala tek kad sam procitala otpusno pismo.

[bauba]

Ja bih voljela čuti samo glas mm-a, pozitivnog kao i uvijek. Ne bih voljela čuti onu "dernjavu": tiskaj, diši, pusti, drži...

[martinaP]

MM mi je bio stvarno velika podrška, ali ni u jednom trenutku poroda mi nije trebalo ohrabrenje (samo njegovo prisustvo mi je bilo dovoljno, a uglavnom smo bili sami u rađaoni), niti sam pomislila da ja to ne mogu. Valjda zato što me dr šokirao rekavši da sam otvorena 7 cm, a pola sata nakon toga bilo je gotovo.

[DaDo]

ja s oba poroda imam dobra iskustva, prvi porod je bio induciran i bio je moj ginekolog sa mnom, čavrljao sa mnom, hrabrio me i zaista je bilo sve 5. a drugi put sam došla po noći i nisam htjela da ga zovu kući, jer sam znala da će biti brzo gotovo. babica je bila super divna i nježna..kad sam se nakon prvog truda malo "izgubila" rekla mi je da sam super i da nije lako roditi tako veliku bebu..uglavnom, bilo mi je puno lakše

[Zorana]

najdraze mi je kad ne cujem nikog i nista.

[TinnaZ]

najdraze mi je kad ne cujem nikog i nista.

ovo vjerojatno vrijedi kad znaš što se događa.
Ali kad pitaš kao Felix boli me, očekuješ odgovor, razumijevanje.
Drugorotkama je nekako lakše, nije mi u drugom porodu nitko ništa trebao govoriti.

[Zorana]

Ja sam na prvom porodu molila muza da me nista ne pita i da se samo sloni sa strane. Babica je bila iskusna pa je znala pruziti podrsku pogledom i osmijehom. Vjeruj mi, od bilo kojeg truda tijekom oba poroda, nema toga sto mi je teze padalo od necije price.
Drugi porod mi je bio cak i duzi od prvog (izmedju ostalog) jer me babica stalno nervirala s tim navijackim forama.

[Zorana]

Vec me hvata panika.

[klia]

Ja kao i Iva, a u tim trenutcima volim čuti i da mi dijete ima kosu 8)

[zrinka]

ja bih voljela cuti: 'sve ide kako treba'


i da mozda jos i: 'evo jos malo pa gotovo'

[TinnaZ]

'sve ide kako treba'

, to ili nešto u stilu super vam ide

Naravno jednom ili dva puta i dosta.

[(maša)]

ja bi voljela čut "brzo će to biti"...bez obzira koliko je stvarno vremena u pitanju i koliko je istinito....al ako mi počnu sa "ma nećete vi još".... :/

[AdioMare]

Vjeruj mi, od bilo kojeg truda tijekom poroda, nema toga sto mi je teze padalo od necije price.

.. i prisustva, ja bih dodala.
Ne znam zašto.

[dramica]

sjećam se jedino da sam bila skoro stalno sama u boxu i kada mi je Kuna došao i primio me za ruku na minutu-dvije pred sam kraj kada sam govorila da bih ja da me porode ipak na carski nisam znala da su to oni jaki trudovi jer su me uvjeravali da još nisu "pravi" jer im je ctg bio malko u defektu...taj stisak ruke mi je značio jako puno....

[bauba]

ja bi voljela čut "brzo će to biti"...bez obzira koliko je stvarno vremena u pitanju i koliko je istinito....al ako mi počnu sa "ma nećete vi još".... :/

potpisujem.

[Lutonjica]

Sjećate li se sa poroda nekih lijepih, utješnih dijelova, osoblja koje vam je ulijevalo povjerenje?

ginekologica mi je mirnim, tihim glasom govorila:

draga, super vam ide, odlicno, sve je dobro, draga...
cak me i po kosi pogladila.

ta rijec "draga" mi je bila tako topla i majcinska,a u kombinaciji s dodirom (plus ove pozitivne recenice) jako mi je pomogla da se osjecam dobro

babice su bile jako mlade, ali su stalno imale topli smjesak na usnama - i to mi je bilo super

[mikka]

ja se sjecam prva 2 sata kad sam bila uglavnom sama, a ostalih 10 se ne sjecam od bolova, dripova i sl. znam da je md usao oko 10, ja sam bila izbezumljena pa ne znam ni da li smo nesto pricali, rodila sam u ponoc, a tih 2 sata mi se cini ko 15 minuta.
drugi dan su mi rekli da sam bila super i da me svi hvale, ja se zacudila jer sam mislila da sam bila grozna. valjda sam imala halucinacije.

[sabaleta]

Na trećem porodu...tiskala sam i babica je davala upute, uzmi zrak itd. I onda je rekla, evo glavica je napola vani...i ja sam pogledala i vidjela malu smežuranu glavicu kako izlazi

kakav fenomenalan osjećaj, nakon toga sam dobila snagu da bih valjda mogla maraton istrčati...

Ovako je i meni bilo treći put.

A na prvom porodu, iako mislim da nisam bila uplašena, snagu mi je dala prisutnost žene koja je mojoj majci bila babica kad je mene rađala. Nije puno govorila, osim kad bi rekla da je sve u redu, ali me znala povremeno pogladiti po kosi i stisnuti mi ruku.

[ovca_i_janjad]

Meni je babica u minutama očaja rekla neka pružim ruku i pogladim kosicu svoje bebe. I ja sam je dodirivala onih sekundu ili dvije što sam imala između dva tiskanja. I gledala sam tu crnu kosicu, vilinsku. Mislim da sam tada shvatila da ja rađam.

[Hobita]

Idemo, mama! praćeno osmijehom + pogled na MM.

[Nice]

Ja se ne sjećam babice na porodu (ali pretpostavljam da je bila tamo negdje) nego samo doktora koji je rekao upravo ono što sam i željela - evo ga još sam malo i vaša beba je tu, idemo ljiepo i polako.....i kada sam napokon rodila glasno je viknuo bravo mama ! i dao mi bebu na trbuh...

[maaja]

Ja bi najrađe da sa mnom na porodu bude mama... ... više nego moj dragikoji će bit sa mnom jer je on dr pa će to gledati iz druge perspektive... dakle... jedan krivi tik na njegovom licu koji očitava zabrinutost i ja sam smrznuta....

[TinnaZ]

ti njemu fino daj da pročita sve ovo kaj nama dolazi pod ruku, pa će znati da ne smije "tikati", a najbolje Istinski neinterventni porod I i II dio, tekstove od Odenta i sl.
Istina, to može biti problem kad imaš muža na porodu koji je dr.

[pipi1]

Prvi porod grozno

"Ne tišćite puknut će vam maternica, ozljedit će te dijete,šta se stišćete u taj jastuk, tata ako još nešto kažete izbacit ćemo vas van"

drugi porod:

"bravo,super brzo se otvarate, samo jedan malo jači trud i beba je van,evo ga krasan zdravi dečko,bravo mama,čestitamo tata"

sve u istoj bolnici ali druge babice i dr

[skviki]

Meni su se izmijenjivale 2 babice.

[skviki]

Meni su se izmijenjivale 2 babice.

Ah brzi prstići!

Dakle... ja hopsam na lopti a ona me masira po ramenima, križima.
U jednom trenutku sam klonula između 2 truda iza na nju i ona me je pomazila po kosi - osjećala sam se kao da je to moja mama uz mene.

Pred sam izgon ja lagano tiskam i druga babica šutke je uz mene i lagano mi ručnikom briše znoj sa lica.

Nekoliko puta su mi rekle da sam izvrsna, da sve radim dobro.

I na kraju - evo mama još otprilike 5 trudića i beba je s vama.

Kad su mi dale bebu na prsa obje su mi čestitale uz poljubac.

Ma to nisu babice to su