Što biste voljeli čuti na porodu kad dođe "minuta očaja

[egemama]

imala sam u srecu da sam cula upravo ono sto mi je trebalo u tom trenutku;

za vrijeme trudova; "evo sad je prosao jaki, sad ce biti dva slabija"
- ja nisam primjetila da mi trudovi imaju dinamiku jaki-slabi-slabi-jaki-slabi-slabi...

na pocetku tranzicije kada sam govorila da ne mogu i baljezgala o epiduralnoj i carskom; "u tranziciji si, cak je i Luna Rocco u ovoj fazi trazila epiduralnu"
- ovaj humor mi je odlicno sjeo

kad vise nisam mogla suzdrzavati nagon za tiskanjem, a primalja mi jos nije dala da tiskam; "ako se ne mozes suzdrzavati, onda tiskaj samo malo da ti popusti pritisak"
- ovo je bio zlatan savjet, tako sam i napravila i spasila se

ali ja sam imala doulu na porodu
hvala maji

[AdioMare]

Luna, legendo

[klia]

Na drugom porodu - otvoreni ste 8 prstiju, sve je mekano, ići će to brzo...

[ribica tina]

nakon što mi je rekla da ja neću roditi i htjela me poslati u sobu,plačući sam ju molila da ne,jer ja znam da ću roditi,pa 3. put mi je,kroz suze sam šaptala da mi zovu muža,dr.je otišla,a i sestra....ja sam kroz sat vremena u pauzi truda stigla do početka hodnika i viknula-sestro! i za 2 min. rodila,a dr. me još uspjela napasti-jel imate vi uopće trud?mislite li sad tiskati ili šta čekate??
a,ja sam samo željela da mi zovu muža koji bi me pogladio po licu i rekao da se ponosi samnom....

[mamaleone2]

Ja sam imala srece da sam rodila u srijedu,u Vinogradskoj,kad su na praksi stazisti,studenti,babice...I od prvog do zadnjeg truda sve dok malisa nije izasao van,bile su uz mene!!Dvije babice su me masirale,a jedna doktorica cijelo vrijeme stajala uz mene i govorila;"i ja sam rodila,znam kako vam je,sve ce bit ok,opustite se,ja nikud ne idem dok ne rodite!"To mi je bilo glavno,da me ne napusti dok ne rodim!!I fakat,dok nisam rodila svi su bili blizu i diskretno me hrabrili i to mi je puno znacilo!!Prvi porod je bio MM samnom,a taj drugi put je bila karantena zbog gripe,ali eto cure su me stvarno drzale do kraja!!I zato sam im zahvalna!!!

[sandraf]

ja sam se dobro drzala i bila super svjesna, al ono pred kraj sam ozbiljno objavila da vise ne mogu i nek me ubiju da mi olaksaju muke (pricam o zadnjih desetak minuta). valjda sam pricala malo nerazumljivo, jer je primalja Andrea stigla blize mojoj glavi i nagnula se. ja sam protisnula kroz zube: "carski!! molim, carski! odmah!!!!"

bilo mi je veliko olaksanje kad je ona kimnula glavom. valjda sam onako izgubljena stvarno pomislila da ce mi napravit carski iste sekunde.

a onda sam sljdeceg trenutka rodila. i svi se nasmijase

[eda]

za razliku od Asimon ja imam zaista lijepo iskustvo iz Dubrovnika.

Super mi je bilo sto su dvije sestre cijelo vrijeme bile sa mnom. U trenutku kad bih ja zaboravila na disanje jedna od njih bi me upozorila i ponovila mi kako da pravilno disem. A cim bi pocela pravilno disati meni je bilo ful lakse i manje me je bolilo.
Osim tog, u vrijeme jakih trudova sestra mi je rekla da sam sve super izdrzala i da vise nece biti jacih trudova, da su ovi vrhunac boli, i kad njih mogu izdrzati, onda je to to. E, odmah sam dobila krila.

Mislim da su one zasluzne sto mi je cijeli porod prosao jako brzo. Iako sam prvorotkinja sve gotovo za četiri sata.

[patricija]

meni je moja babica bila super.Cijelo vrijeme me tjesila a kad je krenuo izgon jako me je hrabrila da mi super ide i da jos samo jednom stisnem i mali je vani.ja sam mislila da cu pasti u nesvjest i stvarno je na sljedecem trudu mali bio vani.poslije mi je doktor rekao da nije izasao na taj trud da bi morao na vakum jer je imao pupcanu vrpcu oko vrata

[Tonja_1]

trenutak očaja... nakon 15 sati trudova između kojih sam padala u nesvjest od iscrpljenosti, mislila sam da tome nikada neće biti kraja jednostavno sam htjela nestati, izaći i svog tijela... krenuo je izgon, mm je bio sa mnom 7 sati u boxu i kada je krenulo tiskanje derao mi se na uho "tiskaj, tiskaj, još malo, možeš ti to..." i u jednom trnutku sam čula "još malo samo ti ćeš nama roditi dijete..." mislim da me tada oprala neka nadljudska snaga...

[Tonja_1]

ali sjećam se šta me potopilo...pred izgon sam kada je doktor došao da me pogleda rekla da ne mogu više na što je on prokometirao "neka, da niste odbili drip bili bi davno gotovi...". mislim da će takvi u slijedećem životu biti žena i na porodu će im biti netko s minimalno razumjevanja.

[mišica]

na porodu nisam čula ni riječi ohrabrenja. u boxu sam bila oko 12 sati. jedino me stari dr na jutarnjoj viziti stisnuo za ruku i šapnuo-još malo i bit će gotovo. puno mi je to značilo, utješio me.
i mlada crna sestra koja mi je brisala lice i popravljala kosu. od ostalih sam čula samo pogrde, dabogda pali mrtvi svi

[mišica]

ma bijesna sam kad se sjetim komentara, tona i stava...

[betty boop]

Ja sam imala odličnu primalju Andreu koja me je cijeli porod bodrila, a i muž je bio sa mnom, koji mi je bio velika podrška . Unatoč svemu tome kada sam se na kraju počela gubiti, ono šta mi je dalo najviše snage je bilo kada mi je Andrea rekla neka popipam glavicu svoje bebe. To je trenutak nakon kojega mi se vratila koncentracija i u 1-2 truda moj Adrian je doplivao (rađala sam u vodi).

[kailash]

meni je snagu davalo to što sam pratila rukom gdje je glavica, pa sam mogla osjetiti da mi nije trud uzalud

[thalia]

meni su u 22 rekli: "još samo malo", a rodila sam u 01:15. :/

Tražila sam i epiduralnu i carski i da me lupe čekićem po glavi, ubiju, skrate mi muke i tako svašta. Muža sam izgrebala po ruci. Mislila sam da ću umrijeti i da tome nikad neće biti kraj.
I kad sam rodila, morali su me preseliti sa stolčića na stol da me zašiju, jer sam malo pukla. Ja sam ustala i odšetala sama. To samo govori koliko nizak prag boli imam , još su svi komentirali: vidi je, ide ona sama.