 |
|||
pitanje za sve mamice
Evo jedno pitance za sve one koje su radjale.
Naime, interesuje me koliko su vam trajali oni nesnosni bolovi (kad ste mislile da cete umrijeti) :shock: Mislim na te bolove kad bebac izlazi?
Pozdrav svim mamama herojima od uplasene buduce mame. :D :shock:
Termin: 7.3.2004 - mala curica :D
Jos me interesuje da li ovaj moj termin spada u ono vase "hajde jos samo sitno" :D
pola sata do sat oni jaaaaki, a oko dva sata poprilično jaki
Hajde Snorki, samo hrabro!
Inače, nije mi bilo nesnosno, nisam ni trenutka mislila da ću umrijeti (osim od sreće kad sam dobila svoju ljubičastu mrvicu na prsa).
Vježbaj disanje, opuštanje, radi perinealnu, povedi muža i - sretno!
draga snorki... :D:D:D:D
morala sam se malo nasmijati na tvoje pitanje, sori, znam da si uplasena
nesnosni bolovi, oni za umrijeti - to je u stvari ono sto se zove - izgon djeteta. ta faza poroda je po svom trajanju najkraca. to je dobra vijest, zar ne? trajanje izgona se definitivno mjeri u minutama, i vjerujem da ne prelazi 15-20 minuta (zamisli kako bi bebi bilo da je dulje "zaglavljena" tamo gdje smo najuze) a vjerujem i da traje krace od toliko
i jos nesto - vjeruj mi na rijec, a vjerujem da ce se jos mama sloziti samnom - u trenucima kad budes u toj fazi, i tiskala svom snagom da svom djetetu pomognes da dodje na ovaj svijet - neces imati vremena razmisljati da su bas to bolovi za umrijeti :D imat ces pametnijeg posla na koji ces se koncentrirati, a o tome koji su bolovi bili "nesnosljiviji" - e, o tome ces razmisljati eventualno - kasnije :D:D:D
sve je to divno i krasno i vrijedno konačnog rezultata, ali daj recite curi koliko vas je dugo bolilo. sumnjam da nije..:wink:
Snorki i mene si nasmijala :D :D
Normalno je da se bojis ali da ti nesto kazem:
Ja niti ne mogu odgovoriti na tvoje pitanje.Znas zasto?Zato sto sam vec zaboravila koliko i kada najvise boli a vjeruj mi to ce se i tebi desiti. To je jedna bol koja je vrijedna svega na svijetu.Cim rodis pozelices poslije par dana opet kroz sve to proci kad osjetis koji je to osjecaj kad ti daju tvoju bebu
Sretno
meni su oba poroda poprilicno kratko trajala, i ta "nesnosna" bol (koja uopce nije bila kod mene nesnosna, bar je se ne sjecam kao takve) je trajala par minuta dok je bebica izlazila van. ali zaista o tome ne stignes razmisljati. dobro, obje su mi bebe bile malecke pa je i porod bio laksi.
ma ja sama sebe u posljednje vrijeme nasmijavam. Mozete misliti kako je MM-u. A Boga mi ce morati samnom za rukicu pa na porod. :D :D :D :D :D :D :D :D
Ma meni na pocetku trudnoce dvije kolegice pricale kako su mislile da ce na porodu umrijeti. Skoro pa su pocele testament diktirat. :D E pa sad se ja uhvatila toga ko pijan plota.
Drga snorki, evo ja sam ti rodila komada od preko 4 i po kile a tih zadnjih bolova se naprosto - ne sjećam!
Zbilja se dobro informiraj o tehnikama disanja, meni su jako puno pomogle kao i to što sam slušala babicu kad mi je govorila što da radim u kojem trenutku.
Želim ti sretan, lagan i brz porod i da nam što prije pričaš kako je držati mrvicu u rukama! :D
Ubr. meni je termin s Matejom bio 1.3., a rodio se 22.2. :wink:
snorki, samo hrabro :D
Nego, meni su trudovi bili za umrijeti, a sam izgon nisam niti osjetila jer je sve izgledalo kao nestvarno... radila sam ono kaj su mi rekli i od tolike koncentracije da sve napravim kako spada, nisam niti osjetila te bolove...
snorki, samo hrabro :D
Nego, meni su trudovi bili za umrijeti, a sam izgon nisam niti osjetila jer je sve izgledalo kao nestvarno... radila sam ono kaj su mi rekli i od tolike koncentracije da sve napravim kako spada, da dobro sve prodišem i da ne tiskam iz glave pa nisam niti osjetila te bolove...
slažem se sa Malom Sirenom, ja uopće nisam osjetila bol kad je Luka izlazio, dapače, samo silnooooo olakšanje kad je izašao. Doktor mi je objašnjavao što da radim (glava na prsa itd.), ja se na to koncentrirala i to mi je bio najlakši i najljepši dio
Bolovi su mi bili strašni samo od dripa na dalje tj. do poroda. Moji prirodni trudovi nisu nikako bili takvi. Ali nisu baš bili za umrijet.
Mislim da te netko plaši :wink:
Nije da ne boli, ali baš da boli za oporuku pisati - to ne :D
i mene su boljeli trudovi od dripa i to je trajalo samo
Pa sve smo žive i sve smo zaboravile na to, tako da ja mislim da taj bauk oko poroda je odista pretjeran
Malo se šalim, mislim da ti nitko ne može dočarati i opisati tu bol.
Ali ako ćeš pošteno - postoji skala kojom se određuje jačina boli - od 1 do 100. Kada dođeš do sto onda definitivno umireš, e pa ja nisam umrla, ali ja ocjenjujem jačinu doživljene boli (op. koje se sada ne sjećam) sa 99. Ali to je sve individualno. Ja jednostavno nisam imala sreće.
Sretno!
ja isto ni u jednom momentu nisam imala osjećaj da ću umrijeti od bola! sam izlazak bebe nisam ni osjetila, a oni najgori trudovi između kojih skoro uopće nije bilo odmora su trajali oko sat vremena. međutim, meni ti je to sve bilo totalno nestvarno, kao da sam u nekoj potpuno drugoj realnosti i skoro se ničega ne sjećam, nego je MM bio sa mnom pa mi je pričao kako je bilo
Prepisujem lutonjicu (samo bez MM).
Da bole trudovi , bole ! Mene jako , nekog gotovo nista. Vrijeme mi se tad cinilo kao neka nestvarna dimenzija , bilo mi je sve isto - 5 sati ili 5 minuta. I na kraju kad se sve pretvorilo u jedan golemi trud , bol je bila nekako van mene . Nista me nije boljelo , a znam da je moralo: ni tiskanje ,ni izgon, ni epiziotomija , ni sivanje (to i onako ne bi trebalo boljeti) . Cak sam osjetila uzitak u izlasku bebinog toplog tijela (to nikad necu zaboraviti , a bolove si ne mogu nikako predociti) . I kad je sve bilo gotovo , cinilo mi se ko da nikad nisam ni radjala. Jos kad su mi dodali bebu ( a nisam od onih koje su se u nju zaljubile na prvi pogled)...
Eto, meni je taj užitak izlaska bebina tijela promakao jer sam vjerojatno na trenutak izgubila svijest. Ne sjećam se ni prvog plača, samo kad su mi ga dali u ruke.
Bolilo me dosta, ali nisu to bili nikakvi nesnosni bolovi, niti sam mislila da cu umrijeti... Taj bol je mozda trajao nekih 15-tak minuta - u biti dok sam bila u tranziciji, tj. kad su prestajali trudovi otvaranja i pocinjali trudovi tiskanja - i onda je dosao nagon za tiskanjem, koje i ne boli tako kao sto sam mislila da ce boljeti...
Pola sata je bolilo pakleno (od ukupno 5,5 sati), a bolova za vrijeme tiskanja se uopće ne sjećam. Toliko sam bila koncentrirana na tiskanje da uopće nisam osjećala bol, tome sam se i sama poslije čudila. A čim bebica izađe bolovi isti tren prestaju.
Ja sam tamo vidijela onaj sat koji ima samo kazaljku za minute (tako da ne znaš koliko je sati već se samo minute vrte) tako da sam bila totalno izgubljena u vremenu pa ne znam koliko je što trajalo. Nisam se ni sjetila pitati med. sestre koliko je sati. Stalno sam zapitkivala "ima još puno?" a one meni "koliko god da vam kažemo vama će biti puno" ...
Oni trudovi pred kraj su boljeli a ono na kraju kad sam bila na stolu za rađanje i pri izgonu uopće se ne sjećam bolova. Znala sam to je sad to i ubrzo će kraj i bilo mi je lakše. I onda je došla moja slatka mrvica. I to mi je najljepši trenutak u životu. :D
Bavila sam se svojim disanjem pa me nije nista boljelo, ni prije ni tijekom izgona. Mene stvarno porod nije niti malo bolio.
ja nisam osjetila niti jedan trud prije samog izgona. je, bolilo je, ali ni ja ne znam koliko. u 21.30 sam jos mislila da cu roditi pred jutro (iako su mi nesto ranije rekli da sam 8-9 prstiju otvorenna) u 21.43 se rodio eugen sa svojih 4200g :D
ma, toliko je uzbudenja u svemu da si najmanje svjestan boli. ja se vise sjecam kako sam govorila doktoru da me boli nego sto se sjecam same boli.
porod je prekrasno iskustvo i zaista mislim da smo mi zene pocascene jer mozemo radati.
samo hrabro!
20 minuta dosta jake boli - a do tada nista, jer sam radala s epiduralnom. tako da sam samo pratila trudove na ctg-u.
Petra, gdje si rodila? I kakvo ti je iskustvo s epiduralnom? Koliko si bila otvorena, jesi imala dogovorenu epiduralnu?
Ja imam neki načelni dogovor s docom na Sv. Duhu... još par dana pa ćemo vidjeti kak će to proći...
:?
Rodila sam u Petrovoj, bez prethodnog dogovora s docom (ali mi je trudnocu pratio doc iz Petrove - dr Zlopasa). U principu u Petrovoj davaju epiduralnu aki si otvorena do 5 cm, onda te ukljuce na drip da ubrzaju trudove (koje ne osjecas), i sve skupa bude gotovo za koja 3-4 sata. Ali zadnjih 20 min je fakat bolno, jer te iskopcaju s epiduralne da mozes tiskati
Petra, hvala puno na info.
Djevojcica ti je prelijepa
Mene je najviše bolilo kad je počela faza tiskanja, a nisam smjela tiskati. Doktorica me je legla na bok i rekla da se ne okrećem. To je trajalo 10-ak minuta, a kad sam se vratila na leđa babica je viknula doktorici da se vidi glava. Nakon toga u tri-četiri truda je izišla moja curica, a ja sam samo malo puknula, oni kažu jedan produženi šav, a meni se činilo dva- tri.
evo i mog iskustva. porod boli ali vjeruj mi ja sam ga proživjela kao u nekom transu. disala sam ko puh svi su me čudno gledali osim doktora koji su rekli samo tako, bar se ne dere. prestravljena životinjskim urlicima žene u susjednom boksu, nakon što je mm poplavio (radi beštije) i morao izaći van na zrak, bojala sam se da ga ne otjeram pa nisam pustila ni zvukić. malo sam se zanjela...
inače sam period kad tiskaš kod mene je trajao možda nekih 10-20 minuta, ne sjećam se točno i i tad boli najviše ali mislim da se svaka rodilja tada koncentrira na to da sve bude gotovo što prije. dobro možda ne baš svaka.
najgore mi je bilo kad sam imala nagon za tiskanjem a nisam još smjela tiskati, brrr.
ali eto toliko sam poslije bila sretna da sam cmizdrila i cmizdrila kad sam ugledala te velike okice koje bulje u mene.
!Drage moje rode, pridružujem se Snorki u strahu od trudova! Međutim, moram priznati da sam se rasplakala od ganutljivosti čitajući o vašoj srećici kada ste vidjeli svoju bebicu!! :D
Frka me je ko sam vrag, ali jedva čekam zacmizdriti kad ugledam svoju škvrljicu
Ne znam što da kažem! Čitam vaša iskustva i ne mogu vjerovati da to i mene čeka za nekih 6 tjedana.
Najviše me zanima kak je to prvi put primiti svoju mrvicu u ruke. :D
Curica nam dolazi 16.03.2004.
porod
Ja ne mogu uopce pricati o porodu, a da ne pocnem plakati od cistog ganuca. A onaj tren kad primis bebu na ruke.... strasno, evo mene... opet cmoljim. Samo da nitko ne udje, jos sam na poslu... Meni je sve vezano uz porod u nekakvoj maglici (valjda od bolova), ali sam cijelo vrijeme bila skoncentrirana na trudove, puhala, slusala babicu.... i od prvog laganog trudica do mog malog kmecavog cuda su prosla 2,5 sata. Babica mi je predlozila da malo odspavam (bilo je 4 ujutro), ali mene je tako pucao adrenalin da od uzbudjenja nisam oka sklopila....hm...danima.
Eeeee, to se NE moze opisati rijecima... to se MORA dozivjeti :Dspooky prvotno napisa
Spooky, Anchie ti je to jako dobro rekla :DEeeee, to se NE moze opisati rijecima... to se MORA dozivjeti :D
Ja se sjecam tog trenutka ovako: ona je izasla, i odmah su mi ju stavili na trbuh (pulsko rodiliste). Sjecam se da sam stavila ruke na njena ledja (stavili su je s glavom prema mom tijelu) i - KAO DA JE ODUVIJEK I BILA TU!
Ta faza izgona mene uopće nije toliko bolila,bila sam previše koncentrirana da obavim dobro posao,i stvarno nisam ništa osjećala osim kad su me prvi put rezali,e to je bolilo ko vrag
Trudovi su bili naravno bolni,ali ja sam sebi ufurala u glavu da se sa svakim jačim trudom sve jače otvaram i da sam bliže kraju pa nisam imala kad misliti da ću umrijeti.
Inače prvi put kad sam rađala babice su me stavile na lijevi bok i nisu mi dale da se okrećem,i tako sam bila otvorena za mali dlan kako oni kažu i imala jaki nagon ali beba se nikako nije htjela spustiti.Pa je to trajalo skoro 2 sata.
Kad sam vidila da to i ne ide baš tako lako,a i pobojala sam se za bebu ja sam se okrenula na desni bok čim su one izašle i gle čuda,glavica se odmah spustila i ja sam počela rađati.
S drugim djetetom su me opet stavile na lijevi bok ali ja sam se odmah okrenula na desni čim je doktor rekao da bih mogla brzo i rodila sam par minuta nakon što me pregledao i rekao Mali dlan!!
Mali dlan je valjda kad si 4 prsta otvoren,tako nekako.
Eto,drugi put je bilo puno lakše jer sam znala kako moje tijelo funkcionira pa nije bilo ni straha ni nepoznanica.
A za vrijeme trudova mi je bilo zabavno jer sam uvijek rađala s po 3-4 žene,tako da sam vidila rođenje bar 5 beba i to mi je fascinantno iskustvo!!
ajoj, hoću i jaaaaa...!! :D :D
ne mogu dočekati!!
Bol mojih prirodnih trudova iako je bila izuzetno jaka bila je prirodna i podnosljiva. Trajalo je sve zajedno 6 sati s tim da su prvi trudovi skoro bezbolni, a zadnjih 2 sata trudovi su bolni.
Kad bi trud poceo znala sam kako ce ic, poceo bi kao zatezanje u predjelu štitnjače i onda bi se spustao preko srca do maternice i završio s jakim kontrakcijama otvaranja usca. I te sam trudove uredno prodisavala i divila se samoj sebi, pravoj kukavici i panicarki, kako se ja s tim dobro nosim. Sve dok mi nije jedna bezobrazna sestra ukljucila drip, koji je bio nepotreban jer sam se do tad vec otvorila 8 - 9 prstiju. Te trudove nisam mogla pratit jer su dolazili odsvuda i nisu imali pauzu i za mene su bili nepodnosljivo bolni.
A sam izgon je izrazito bolan ali isto prirodan i tako si sretna sto napokon mozes tiskat, a na to te tjera nagon toliko intezivno da se ta bol uopce ne osjeca kao bol. Kod mene je on trajao 3-4 min.
Porod je jedan tako PRIRODAN i intezivan osjecaj da kad krene shvatis ga kao normalan slijed i treba se opustit i osluskivat svoje tijelo kako bi ga sto bolje odradila! SRETNO!!!!!
I put - trudovi 1,5 h (jaki ali učinkoviti) Mirta je izašla u drugom izgonu
II put - trudovi 1 h - jedva smo stigli u bolnicu, Leda je odmah izletila
Oba puta sam bila sama (privi put u rađaoni, drugi put doma) i trudovi su bili jaki - ali ne puno jači od menstrualnih bolova (koje sam imala godinama i pila razno razna analgetike).
Oba poroda su prošla bez dripa, epiduralne ili bilo kakvih "dodataka". Razlika mi je bila u toliko što su mi prvi put rekli da neću rodit prije 6 ujutro. Pošto sam trudove dobila u 1 mislila sam da ću umrijeti do tad. To ti je to kad nemaš poima. Mirta se rodila u 2,30 i ja nisam mogla vjerovat da je to to. Drugi put sam znala, ali nisam htjela vjerovat da ide tak brzo pa sam u bolnicu uspjela doći 10 min prije poroda i preskočiti sve formalnosti (klistir, brijanje, uzimanje podataka) i završiti odmah u rađaoni.
Puno sreće.
20 minuti s tim da sam se tila pozdravit sa karlom jer sam mislila da mi vise nema spasa al nisam mogla ni zucnit :D a 3 sedmice posli poroda vec sam bila psihicki spremna na jos jednu trudnocu i proci kroz istu bol.
sad mi je ta bol ostala samo zapisana na papiru :wink:
Evo mene friške,Lara se rodila prije 10 dana,bolovi,koji bolovi???Imam osjećaj da se nije ni dogodilo... :D :D :D
A da je bolilo,bolilo je,ali,sami trudovi nisu strašni,kad sam osjetila da počinju koncentrirala sam se na disanje i mislila :to će proći i to brzo,između tih valova se odmarala duboko disala i čekala slijedeći.A kad je krenuo sam izgon,koji je kod mene malo duže trajao jer se mojoj curi nije dalo van,nikako da učvrsti glavicu na pravo mjesto,pa su me okretali s boka na bok,e tad više nisam imala vremena misliti na bol jer sam htjela da moja cura što brže dođe mami na prsa.Uz veliku pomoć babica,koje su me bodrile i navijale samnom nakon desetak žestokih trudova i mog tiskanja glavica je izašla i tog trenutka sve je prošlo,samo su krenule suze i smjeh od olakšanja i sreće kad sam poljubila tu malu još krvavu glavicu.
Eto ovo mi je treći porod ,a kao da je prvi i sad dok je gledam pored mene u ležaljci ponavljam da su vrijedni svake boli.
:D :D :D Na kraju ostaje samo neizmjerna sreća :D :D :D
Ja sam nakon 28 sati trudova (salim se - to su bili oni "za zagrijavanje"
Da me netko prije poroda pitao, dala bih ruku u vatru da cu plakati kad prvi put dobijem bebu na ruke. No kad sam ga konacno dobila, samo sam buljila u njega, nisam skidala osmijeh s lica i onak sam glupavo pitala babicu jel ima sve, a ona je rekla "Pa pogledajte, vas je" :D
S druge strane, prvi put sam ga svjesno primila kad su mi ga par sati nakon poroda donijeli u sobu na dojenje - sestra ga je spustila pored mene, a ja sam ga zadivljeno gledala, ne vjerujuci jos kako smo MM i ja predivnu stvar u zivotu napravili :D
Svaka od nas koje su rodile se jako dobro sjeca svojih vlastitih pitanja ovoga tipa. Sve bih bila dala da znam kako i koliko boli (to je jedino sto ne mozes u knjigama procitati). I onda mi nikako nije bilo jasno zasto mi mame nece tocno kazu.. nego se sve zagonetno smjeskaju...
Ma boli, ali "u vatri se zlato cisti".
To je bol koja oplemenjuje, koja donosi najvecu od svih radosti. I niti jedan osjecaj nije niti blizu osjecaju rodjenja djeteta.
I zato ti niti ja ne mogu reci koliko me je boljelo jer je to iskustvo koje bih ponovila 100 puta (mozda nisam pravedna jer moji su porodi bili jako brzi), ali samo napominjem da izgon boli puno manje od onih zadnjih trudova neposredno prije. Mene u fazi izgona uopce nije boljelo.
Sretno i hrabro
draga snorky, ja sam ti imala 2 skroz drugacija poroda. sina sam rodila tu u americi. termin mi je bio 5.8. a oni mene 31.7. na drip jer kazu - ima preko 4.5kg. to je pocelo u 12:40, vodenjak su mi probusili oko 15h i od dripa nisam mogla disati pa su mi dali epiduralnu. do 5 ujutro sam bila samo 4 prsta i nis nisam osjecala. onda sam se oko 6 otvorila 9 cm i od 7:30 do 10h sam tiskala ko luda i nista. napokon je dosao dr. broj 4 i rekao da je mali na boku i da je zapeo i hitno na carski rez. sve je dobro zavrsilo, hvala Bogu. na kraju je imao 3515 grama i 52 cm.
jackson je imao 4 mjeseca kad sam uz dojenje i "kaputice"
prof. djelmis mi je vodio trudnocu (uz pomoc dr. ivanisevic, dr. starcevic i dr. blaic), a dok sam bila na viru isla sam kod dr. milica u zadar. narucili su me na carski 4.9. (termin mi je bio 9.9) jer su mene tu u americi isprepadali da ce mi maternica puknuti i sl. jer sam imala pauzu od samo 13 mjeseci izmedu 2 poroda.
u srijedu 27.8. sam bila na pregled i rekli mi "sve po starom, dodi u pon. lezati i 4. idemo na carski" ja sam se rasplakala jer nisam htjela tako dugo biti bez sina (znam, sebicna sam). moja je curica skuzila da joj je mama postala mekusac i odlucila krenuti prije na ovaj svijet. oko 19:30 su me malo leda bolila, oko 21:15 smo se mama i ja odlucile prosetati do petrove (oni zive jako blizu, a nikoga nije bilo doma sa autom) ali dok sam u torbu ubacila mobitel, punjac i fotoaparat (da, nikave spavacice, kefice za zube i sl - glavno je bilo da malu slikamo za tatu koji je ostao u americi i da ga mogu odmah nazvati
dok smo izasle iz lifta sam mislila da cu roditi na cesti, a samo dragi bog nam je poslal mamino kumce i on nas je otpelal.
da ne duzim, a vec jesam oduzila i nadam se da te nisam preplasila, u 22h sam ispunjavala papire u prijemnom uredu, oko 22:15 me je dr. blagajic pregledao i rekao da nema vremena za carski. obrijali su me, skinuli, prebacili u boks (moja je mama cijelo vrijeme bila sa mnom), pribusili vodenjak i polegli na lijevi bok. najvise su me kriza bolila, i mama mi ih je masirala, a drugog se ne sjecam nego da sam htjea tiskati ali sam strpljivo cekala (i disala) da mi vele kad mogu poceti tiskati.
najbolja babica na svijetu, slavica, je bila tu noc dezurna. oko 22:40 su me prebacili na leda i poceo je izgon, koji me nije toliko bolio jer sam jedva cekala da vidim svoju kayu. morali su me recnuti (to uopce nisam osjetila) jer sam pocela pucati. onaj osjecaj kad ti bebac izade iz tebe je vise nego super, a tek kad ti ju stave na prsa ... wow :D :D :D :D :D :D :D :D :D
to se sve izdogadalo u par minuta i ona je izletila u 5 trudova. imala je 3500 grama i 50 cm i rodila se u 22:50.
evo, sad si saznala i vise nego kaj si htjela. nisam se mogla zaustaviti jer sam toliko presretna da imam ovo dvoje andela. e da, zaboravila sam ti reci da su mene nakon poroda uspavali da mi pregledaju iznutra maternicu da slucajno nisam negdje popucala (i nisam - jupi!
kaj se konaca tice, moji se nikak nisu htjeli raspasti pa mi je mama (kirurska med. sestra) vadila konce - svaki dan po nekoliko i sad se oziljak uopce ne vidi (tak bar kaze moj muz
drs se cvrsto i kad bus mogla sjediti javi nam kak se proslo!
pusa i sretno, matea
Ja sam dva puta rađala. Oba puta sam imala oko 6-7 sati bas jakih bolova a posljednja dva do tri sata su bili nemogući.
Nijedna žena to ne podnosi isto, a ja se nadam da čes ti kao i ostale žene to podnjeti na svoj najbolji način.
SRETNO!
Da me poznaš znala bi da veče kukavice nema, imam jako nizak prag boli i kad me boli više nego što mogu podnjeti hvata me nesvjestica.
Porod mi je bio težak, 12 sati užasnih bolova (drip) koji su mi svi bili isti, ali mogu ti reč da se ni u jednom trenutku nisam uspaničila.
Sam izgon mi nije bio uopće strašan. Kad su mi rekli da mogu tiskati, tiskala sam ko luđak unatoč boli i osječaju da ću se raspast (3800, 53), ali u tome sam vidjela spas i sve je skupa relativno kratko trajalo.
Dovoljno je reči da opet planiram drugo i da me sva ta bol nimalo ne zabrinjava, jer ne vjerujem da mi porod može biti teži od prvog, a prvi sam preživjela i još sam ponosnija na sebe što sam, takva kakva sam, uspjela sve to pregurat, a ishod te boli je predivna curica zbog koje bi prošla sve to skupa još 10 puta ako treba.
Eh, ja sam se porodila carskim rezom pa sam svoju mrvicu dobila tek sutradan.Eeeee, to se NE moze opisati rijecima... to se MORA dozivjeti :D
Osjecaj - čudan. On gleda i ne vidi me, ja ga gledam i nemam pojma šta me snašlo. Mislim: Ovo je moje dijete? Zašto ga ne obožavam?
Sad možda zvučim čudno, ali i druge mame su mi rekle da taj prvi susret nije tako nabijen ljubavlju prema bebi.
Ustvari, ta ljubav ide uzlaznom linijom. Sve ga više volim, nekad mislim da ću poludjeti od te ljubavi...
maslacak to je sasvim normalna reakcija pogotovo nakon te boli koju je zena morala proc tokom poroda. osjecaja je previse odjednom da se netko prvo osjeca prazan, netko osjeca olaksanje sta je bol prosla , shok sta beba vise nije u nama............... to sve ne znaci da ta osoba manje voli svoju bebu vec jednostavno da prolazi kroz faze dok hormoni ludiraju u organizmu.
Grozno je slušati kako vas je boljelo - meni je bilo lakše nego kad sam cijeli dan u pancericama!
Brojala sam svaki trud do 15 - kad bih prošla sedmicu, znala sam da je i intenzitet u opadanju. Najgori mi je bio onaj pritisak na debelo crijevo, kad sam mislila da ću se... znate već... unerediti
Nisam doma vježbala disanje, disala sam kako sam znala, slušala druge cure kako viču i psuju doktorima sve po spisku, a sebi govorila ne smijem ni zucnuti. I nisam!
Cure, bez straha... ne može trajati vječno!
Sretno!
Ja sam rodila u vodi i to prvi put, pa baš i nisam neko mjerilo za to koliko me je bolilo. Doduše, ni ne sjećam se boli, ali MM kaže da sam na kraju, kada su me rezali, vikala Boli,boli!! Ma kao što je većina cura rekla, sve to zaboraviš kada dobiješ svoje malo pile na prsa!!
Ono što ja ne mogu nikako zaboraviti je ona kasnija bol, kada su me šili, ali to je sasvim neka druga priča!
dok sam bila trudna sve su mi mame govorile da su trudovi i porod stravično bolni ali da se to sve brzo zaboravi.
moje pamćenje ima dubok džep, ja se bolova vrlo dobro sjećam. boljelo me užasno, satima, jedino utješno bilo je što sam znala da ne može trajat vječno i da beba mora van.
prema mojem iskustvu, trudovi su gori od poroda. meni su baš jaki i česti trudovi trajali otprilike 6 sati, a porod samo 3-4 minute. sam porod je bio bolan, ali ta svijest da je sve gotovo, to je tako olakšavajuće i umanjuje bol...
i kad su mi bebu dali u ruke... svaka čast drugim mamama, ali ja moram biti iskrena i reći da sam bila više zbunjena nego sretna. teško mi je bilo osvjestiti u glavi da je to moja beba, da je stvarno bila u meni.
nisam, za razliku od većine, osjetila ljubav, tek neku nježnost i brižnost. pomislila sam: to je sad moje, od sad, pa dovijeka.
ljubav je došla kasnije, i raste iz dana u dan.
jooooj curke evo plačem dok čitam vaše postove
Bas mi je drago da nisam jedina. Danas smo se provezli kraj rodilista gdje smo rodili, i ja se sva raspekmezila. A kad se sjetim da me je ranije bilo strah uopce uci u tu zgradu (jer ne znas tocno sto te ocekuje) - a sad vec skoro pa jedva cekam da opet udjem unutra s veeeeeeeelikim trbuhom :D :D :D (ako MM ovo procita, bit ce :shock: , on jos nije spreman za Bebu #2 :wink: :D )još uvijek se totalno rascmizdrim od raznježenosti kad recimo u filmovima ili serijama netko rađa
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom