privatnost u rodilistu?

nema toga kod nas...

iako, unatoc svemu (losim sobama, spavacicama s rupama, ruzinavim kupaonicama, nedostatku wc papira, doista nepotrebnim vizitama, tragi-komicnim pregledima savova, lijepim ili manje lijepim pricama s poroda...) - nije u tom rodilistu bilo niceg sto je mene onda moglo izbaciti iz takta!

dosla, rodila, ucila dojiti, bila uz dijete do samog izlaska, sestre su uglavnom bile susretljive.... to je ono sto mi je bilo bitno i pamtim samo lijepe stvari... svoju srecu - euforiju sto sam rodila, brojanje prstica, prvo presvlacenje, asistiranje sestri pri kupanju, tatinu zbunjenost i suze kad ga je prvi put vidio...