Porod "s nogu"
Porođaj u Hrvatskoj — najljepše vrijeme u životu? Ne, još uvijek nešto što je najbolje zaboraviti... Od primitka u neugledne, siromašne ustanove, nazivane rodilištima, do smještaja u prekrcane prostorije s neudobnim krevetima, pokidanom posteljinom, ormarićima koji se ne mogu zatvoriti, kontakta s medicinskim osobljem, koje uz časne i rijetke izuzetke trudnice i rodilje uglavnom doživljava kao razmaženu smetnju... itd. I sve je to još divno i krasno dok ne počne sam čin rađanja.
Mnoge žene danas i ne znaju da je rađanje u krevetu započelo u razvijenim europskim zemljama koncem devetnaestog stoljeća, usporedno s razvojem porodiljstva, koje je zbog intervencija usmjerenih na spašavanje života majke i djeteta zahtijevalo ležeći položaj rodilje. Što je bilo dotad? Dotad su, još od postanka svijeta žene, baš kao i svi dvonožni sisavci, ma kako se groznom ta usporedba činila, rađale stojeći i čučeći. Od devetnaestog stoljeća, baš zbog razvitka porodiljstva, odnosno stručnog osoblja kojemu je bilo zgodnije biti među nogama žene, rađanje u krevetu, odnosno u najneugodnijem mogućem položaju za rodilju, postalo je obvezom. Žene u prošlom stoljeću jednostavno nisu mogle birati položaj u kojem će donijeti na svijet svoju djecu.
Srećom, barem u razvijenim europskim zemljama i SAD-u to ludilo, gledajući povijesno, nije dugo trajalo. Tek jedno stoljeće, jer već krajem dvadesetog stoljeća javljaju se glasovi za pravo žene na odabir položaja pri rađanju. Tako je već danas u mnogim europskim i američkim bolnicama posve ukinuto brijanje (uvedeno navodno zbog mogućih bakterija) i klistir (uveden također navodno zbog mogućeg onečišćenja stolicom), a sve češće se ženama omogućuju alternativni načini rađanja, odnosno porođaj stojeći, čučeći, na laktovima i koljenima te porođaj u vodi.
U hrvatskim se bolnicama tek u posljednje vrijeme od svih alternativnih načina rađanja trudnicama omogućuje porođaj u vodi. Odnosno, to je zasad moguće u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Splitsko je rodilište po običaju iza svih, baš kao i što se tiče prisutnosti partnera porođaju ili jednostavno mogućnosti da otac vidi svoje dijete nakon porođaja. Primjerice, partner žene koja u Splitu rađa carskim rezom, ako se ne koristi nelegalnim metodama upada u sobe rodilja, vrlo vjerojatno neće vidjeti svoje dijete sve dok ono ne dođe kući.
No, vratimo se tehnikama rađanja. Stojeći položaj pri rađanju dopušta ženi da za čitavo vrijeme porođaja stoji i hoda. Šokantno, zar ne? Ali na taj su način žene širom svijeta rađale i prije stoljeća sedmog. U čučeći položaj se žena obično spušta pri kraju stojećeg položaja, da bi dijete što lakše izišlo, dok su za sjedeći položaj prije više stotina godina konstruirani i posebni stolci u kojima su žene rađale. Na taj je način slavna Marija Terezija rodila nekoliko svoje djece.
Zagovornici alternativnih položaja rađanja, među kojima su naravno i brojne žene, ističu kako se vraćanjem starim metodama rađanja znatno skraćuje trajanje porođaja (koje kod prvorotkinja smještenih u krevet zna iznositi i nevjerojatna dvadeset i četiri sata), a i trudovi su jači i učestaliji. Što se porođaja u vodi tiče, koji je i u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve češći, tvrdi se da je takav način porođaja najmanje bolan za rodilju, a za dijete najmanje šokantan. U toploj se vodi rodilja osjeća dobro i opušteno, pa porođaj traje kraće, a rjeđe se koriste i sredstva protiv boli te rezanje međice (koje se, usput rečeno, u razvijenim zemljama također sve češće izbacuje, te se umjesto njega vraća starom dobrom načinu prirodnog pucanja tkiva, za koje žene koje su ga iskusile tvrde da puno prirodnije i brže zarasta). Dijete će u vodi prodisati nešto kasnije nego kada se iz maternice izvuče izravno na zrak, ali će porodni šok zbog prelaska iz tople u toplu vodu pa tek zatim na hladni zrak biti znatno manji.
Sam porođaj u vodi izgleda tako da se dolaskom u rađaonicu rodilja smješta u veliku kadu u kojoj je temperatura vode između 34 i 36 stupnjeva Celzijevih. Rodilja u kadi pod stručnim nadzorom rađa dijete, koje se maksimalno nakon trideset sekundi vadi iz vode. Sam završetak porođaja, znači vađenje posteljice i pregled, obavlja se na stolu za porođaje u rađaonici.
Naravno da porođaj u vodi, baš kao ni porođaj u kući, koji je uz pomoć babice također sve češći u razvijenim zapadnim zemljama, ne dolazi u obzir pri bilo kakvim komplikacijama vezanim uz trudnicu ili trudnoću. Također pri porođaju u vodi moraju biti dostupni (u blizini, ne u vodi, zbog mogućeg strujnog udara) svi uređaji koji se inače koriste u suvremenom porodiljstvu, zatim porođaj u vodi može se obavljati isključivo u rodilištima, nikako kod kuće, i uz prisutnost stručnih osoba.
Stoga, ako ste potpuno zdrava trudnica i odlučite se za zasad jedinu alternativnu metodu rađanja omogućenu vam u Hrvatskoj, naravno ne u Splitu, znajte da ćete, ako je sve u najboljem redu, iz bolnice izići najbrže za tri dana, a ne, kako se u posljednje vrijeme uvriježilo u razvijenim zemljama, za šest do dvanaest sati nakon porođaja. Ali to je već neka sasvim druga priča.
Porođaj kroz stoljeća
U staroj Grčkoj postojalo je nekoliko škola rađanja, uglavnom se rađalo ležeći ili sjedeći, ali i klečeći. Ženama su pri porođaju pomagale babice, a grčki su liječnici porađali i održavali na životu sedmomjesečne bebe. U Egiptu je za vrijeme faraona postojao porodni stolac za rađanje u sjedećem položaju, dok su u Mezopotamiji žene rađale čučeći.
Piše: Mila BULIMBAŠIĆ-BOTTERI
Izvor: Slobodna Dalmacija
Objavljeno: 29. srpnja 2004.
Odgovori s citatom