Već sam vam ranije rastrubila koliko želim drugo dijete i sad mi se, naravno, mota stopedeset stvari po glavi i mogućih problema i najboljih rješenja iako, koliko god ja mozgala, stvari se uvijek riješe same od sebe na najbolji način ak niš ne forsiraš

Uglavnom, evo jedne mučilice za moje besane noći...
Ako se nama prihefta bebač odmah, danas, razlika bi bila 4 godine, dakle moguće da će biti i veća...mislite da bi suživot u istoj dječjoj sobi funkcionirao i kad Leona dođe u pubertet ili bi i uz naš najveći trud oko bratske ljubavi ona bila nesretna što ima malo smetalo furt pod nogama i nikad mira? Koliko je teenagerima neophodna samoća da bi bili sretni?

Ja sam jedinica, pa ne znam ni za što osim za samoću koju nisam voljela i tako sam htjela imati brata ili sestru sa mnom u sobi

Alzo, jel da već sad planiramo raspored u dnevnoj, kao da ćemo jednog dana nju pretvorit u dnevnu/spavaću za sebe i kaj mislite kad bi Leona mogla zatražiti da joj izvolimo osigurat njena četiri zida

Znam da smo već jednom razglabali o tome, ali jednostavno ne mogu naći topik di smo pričali kako smo odrasli, jesmo li svaki imali svoju sobu ili smo bili skup s braćom/sestrama i kak je to funkcioniralo...

Ako netko zna di je topik, molim link di je, a moderatorice nek ovo obrišu da ne duplamo