Što sve komentiraju vaša djeca?

I jel vas dovede u neki neugodnjak?

Mene naravno da da,i to svakodnevno

Primjer 1- šetamo i vidimo dječaka cca 10 godina kako lijepo sjedi na klupi. Moj R. mu se obrati sa "bok" i odmah komentar "Mama,jesi vidjela kako ovaj ima maaalu glavaavu!!"... -ja naravno odmah krenem sa objašnjavanjem da se takve stvari ne govore i ne komentiraju ili da baš ako mora reći,kaže tiho meni (kak' da ne,ništa ni ne radi tiho,a kamoli da priča tiho )

Primjer 2- u gradu vidi nepoznatog djedu na biciklu i odmah pada komentar "kako je ovaj djeda star i kako ima jako stari i bez veze bicikl"...-naravno opet dajem "instrukcije" da ne mora baš uvijek sve izreći na glas i da je nekada dobro i prešutjeti ono što vidi.

Primjer 3- ako je netko zaboravio prošlogodišnji "biser" kad je vidio crnca - "mama gledaj kakav zeleni dječaaaaak!!!!"

Primjer 4- sjedimo na kavi ,dolazi konobar i on odmah na sav glas viče kako ovaj ima bez veze frizuru...

Mislim da dalje ni ne moram...

Ustvari ono što me muči je kada otprilike postanu svjesniji što bi se trebalo izreći na glas a što je pametnije ne prokomentirati ?

A najčudnije mi je što ja apsolutno nikada ne komentiram gotovo pa ništa,dakle nije to mogao pokupiti od doma već je jednostavno takav , priča konstantno bez prestanka od ujutro do navečer i ne gasi se (priča i dok spava )...komunikacija mu je sve na svijetu i imam feeling kao da mora sve iskomentirati inače nije ništa napravio :/

Kako je kod vaših klinaca? Utješite me