 |
|||
|
|
|||
Mislim da si dobro protumacila jelin post.Lutonjica prvotno napisa
Ne odobravam bas toliko vrijeme za kompjuterom ako je cesto, no isto tako razumijem da nekad bas zabrana cini neko voce najsladjim tako da princip "nek se izdovolji sada, proci ce ga" nekad sasvim dobro radi (pise da se sad vise zabavlja bojanjem, a ne misli na komp) ... jasno, treba to ipak drzati pod kontrolom.
Nadam se , jelo, da sad vise drzi bojicu u ruci nego misa ... a ti mu onda sad s dolaskom ljepseg vremena uvali jos cesce loptu i lopaticu za pijesak u ruku pa nek se time zabavi.
u potpunosti potpisujem ovo.
evo ja sam i otvorila ovaj topic, sva zabrinuta jer mi dvoipogodisnje dijete satima sjedi za kompjuterom, vec sam mislila da ce postati ovisnik, ali evo nakon par dana se izdovoljila. jos uvijek navecer pita, ali i da joj ne dam, vise ne bi radila preveliku dramu. ocito se radilo o pocetnickoj fascinaciji kad je skuzila neke fore. uostalom kao i sa svim ostalim stvarima. bila je jednako odusevljena kad je naucila igrati se u pijesku, modelirati plastelin, baratati kistom, rezati, lijepiti, da ne nabrajam. zasto ne bi bila jednako odusevljena i kompjuterom? pa i nama odraslima su itekako zanimljivi...moje iskustvo s djetetom za racunalom je kratko ali cini mi se da ako dijete normalno vrijeme provodi na zraku, u igri itd. da nema neke prevelike frke. nadam se da se necu zeznuti, ali ja joj i dalje dopustam da svako vecer odigra nekoliko igrica, cca sat vremena, za sad mi se cini da bi puno vecu stetu napravila da joj to zabranjujem.
Kao i s puno drugih stvari u zivotu rijec je o nijansama i treba dobro vagati i gledati kud stvar ide i pravilno usmjeriti ... a to ovisi i o klincu pojedinacno, ali i roditelju.
upravo tako,kod nas to tako funkcioniše,mi smo postavili granice kojih se on drži,nebitno nije to samo vezano za kompjuter.
svaku njegovu fazu poštujemo i gledamo da iz nje izvučemo ono najbolje ,dobro pošto je njemu 5,5 godina trenutno nam je lako da se oko svega dogovorimo.mi se držimo onog POŠTUJ GA I ON ĆE TEBE.
a što se tiče Anicinog pitanja koliko se kreće kad je toliko za kompjuterom?
sasvim dovoljno,ima dana kada pomislimo otkud mu toliko energije,bude neumoran,a opet ima dana kada je više okrenut crtanju, pisanju ,bojanju i igri sa igračkama.on je taj koji nam diktira za šta je raspoložen,a mi smo tu kraj njega samo da ga pravilno usmerimo.
ljudi, to uopce nema veze s tim koliko se dijete krece.
evo kako je do nedavno izgledao nas dan.
od 8.30 - 11.00 h vrtic-igraonica (u to vrijeme su ili vani ili u sportskoj dvorani)
u 11 h dodje po nju baka i odvede je kod sebe na rucak
oko 12 h izadju van i budu vani dokle god je dan i dokle ima djece u parku, cca do 16 h
oko 16 h dodje doma i onda se ja igram s njom. vecinom su to likovne aktivnosti koje je trenutacno najvise zanimaju. oko 19 h joj to dojadi, a i braco postane cendrav, pa ona zeli za kompjutor. i komotno stigne jos biti 3 sata na kompu, i bi i duze da joj dopustim.
ali ja to sad prekinem oko 20 h, pa slijedi citanje knjiga i ostali rituali uspavljivanja.
Sto bi radili da nema kompjutera?
nista posebno. da nema kompjutora vjerovatno bi joj sat vremena duze citala knjige prije spavanja. al sva sreca, da ga ima
e jesam nemajka...
kod mene postoji izbor: ili kcer na kompjutoru ili braco place sam u kreveticu. pa ja izaberem ovo prvo.
ja sigurno ne bih rekla da si nemajka. samo ne kuzim jel bas mora imati da je netko zabavlja (u ovom slucaju ti ili kompjuter) ili je na kompu zato sto ti smatras da je to najkvalitetnija opcija (u okolnostima kada mora biti prepustena sama sebi)?
htjela bih naglasiti da ne kritiziram izbor al ova tema mi se vec dugo vrti u glavi - koliko su nam djeca ovisna o instant zabavi i da li to ide na ustrb njihovog razvoja i koliko mi sami igramo ulogu u tome. al to su vec duboke teme...
sad sam u fazi da mi je igranje igrica na kompu u istom rangu s gledanjem glupave televizije, cak mozda i malo losije zbog losih fizickih posljedica koje mora ostavljati rigidni polozaj za kompjuterom, a vrijeme na kompu provedeno kroz istrazivanje i ucenje mi je negdje u rangu s gledanjem edukativnih programa na televiziji (al opet mi je tu problem tjelesne rigidnosti kod kompa).
citanje, igre maste, rezuckanje papira, slikanje, crtanje, slaganje kockica, fizicka aktivnost, druzenje s vrsnjacima i drugima mi svi idu ispred kompa i telke. pa u skladu s tim ih pokusavam tako i usmjeriti.
moram reci da sam sretna jer se cini da smo postigli da se oboje mogu samostalno zabavljati i da su izuzetno rijetki trenutci kada im je istinski dosadno (u stvari, ne mogu se sjetiti zadnjeg puta kad se to desilo), cak i kad nema apsolutno nicega oko njih.
a bojim se da ih, recimo, pustim (ili cak poticem) da se igraju na kompu i gledaju telku redovito, da bi oni tu moc izgubili. mozda je neosnovana bojazan, ali je moja bojazan. pa zato postavljam pitanja koja postavljam.
Jan ima otvoren pristup računalu. U njegovoj je sobi. Ali mora nas pitati da li ga smije uključiti.
Nema nekog pravila koliko se njime koristi. Najčešće oko pola sata ali ne svaki dan. Ponekad prođe par dana da se ne sjeti... Najčešće se sam zasiti računala i sam ga gasi nakon 20-30 minuta. Često ga uključi samo da bi pronašao neki zanimljiv crtež u bojanci, isprinta ga i ugasi računalo... Uvijek radije ide u šetnju, ručati ako je vrijeme za ručak, igrati se....
Računalo nam nije ni nagrada ni kazna. Jan je prilično sitan i slabo jede (tek sada kada ga uspoređujem sa Ivorom vidim koliko je to malo) ali ne vidim razloga da utječem na to koliko će jesti. Mene su moji tako zeznuli i ne pada mi na pamet da to radim svom djetetu.
Meni je sat i po za potogodišnjaka definitivno previše. Daniel ima šest i po i smije biti 1-2 puta na dan po 15-20 min. To nije svaki dan jer on ide na karate 3 puta na tjedan i jednom na arheologiju. Pustim ga na komp dok mu pripremam večeru.
Nebi se ni sjetio da ne vidi mene da radim na kompu. Sada smo doma jer je bolestan i pustim ga malo više ( 2 puta po 20-30 min)
Smatram da je dobro da nauče baratati njime, ali je puno važnije da zna voziti biciklu, trčati, skakati i družiti se.
Iskreno, neznam šta bi djete prije 4 godine (a i to mi je rano) radilo na kompu.
Moj M. kao Brundin Sven. Počeo je igrati s 3 godine i periodički predano igra. Ne igra po nekoliko tjedana, a kad ga uhvati onda to bude recimo 3 puta tjedno po sat, sat i pol. Navija za Play Station, a mi (još uvijek) odolijevamo.
E da, nemamo PS niti ga namjeravamo kupiti.
zara uopce ne zna da postoji play station
kuzim sve sto si napisala i sa svime se slazem ali moras uzeti u obzir da su tvoji klinci znatno stariji od moje kceri, koja se za svoju dob isto jako dugo moze sama zaigravat, ali sve u svoje vrijeme. sumnjam da bilo koje dvoipogodisnje dijete moze tri sata sjediti i gledati u zid dok mu mama nuna, doji i uspavljuje bebu.moram reci da sam sretna jer se cini da smo postigli da se oboje mogu samostalno zabavljati i da su izuzetno rijetki trenutci kada im je istinski dosadno (u stvari, ne mogu se sjetiti zadnjeg puta kad se to desilo)
i meni sve to ide ispred kompa, ali jedno ne iskljucuje drugo.citanje, igre maste, rezuckanje papira, slikanje, crtanje, slaganje kockica, fizicka aktivnost, druzenje s vrsnjacima i drugima mi svi idu ispred kompa i telke. pa u skladu s tim ih pokusavam tako i usmjeriti
pliska, jako individualno u kojoj ce se dobi koje dijete zainteresirati za sto, tako da mi je ovakvo generaliziranjeIskreno, neznam šta bi djete prije 4 godine (a i to mi je rano) radilo na kompu
Ne generalitiram nego je to moje mišljenje. Ok ako hočeš pokazati djetetu slike koje imaš na kompu, ali smatram da se djeca do 4 godine trebaju zabaviti drugim stvarima, a ne kompom.
pa kaj je to puno......uzmimo vikend ......ustane u 7 a ide spavati oko cca 21.30 ili kasnije.........dakle to je razdoblje od 14-15 sati --kaj tih 1.30h tak strašno zvuči..........a uz to ostane i hrpa vremena za prijatelje, familiju, igralište ili kojekakve druge aktivnosti
meni to grozno zvuči...pa kaj je to puno......uzmimo vikend ......ustane u 7 a ide spavati oko cca 21.30 ili kasnije.........dakle to je razdoblje od 14-15 sati --kaj tih 1.30h tak strašno zvuči..........a uz to ostane i hrpa vremena za prijatelje, familiju, igralište ili kojekakve druge aktivnosti
Ja nemam nikakvu fobiju od računala. Računalo nije nikakav bauk - to je samo sredstvo pomoću kojega se može mnogo naučiti. Mislim da ga M. razumno koristi. Ako primijetim da pretjera, da bi htio igrati svaki dan ili predugo, interveniram. S obzirom da ima vrlo dugačke periode kada ga ne takne, ne vidim ništa strašno u tome da ga ponekad igra sat, sat i pol. Ne mislim da je to puno za 6,5 godišnje dijete. Nego što da radi ako po cijele dane lijeva kiša, ne može ići van, prijateljice mu nema, igra mu dosadi, ne da mu se više crtati? Mislim da je potrebno kontrolirati sadržaje, vrijeme na računalu svesti na razumnu mjeru, ali bez straha od računala. To pripada njihovoj generaciji.
Počeo je igrati sa tri godine jer ga je to zanimalo i bio je za to sposoban. Mi doma imamo tri računala, moj posao je takav da praktički živim za računalom i posve je jasno da će se dijete zainteresirati za to. Ne znam zašto bih ga ja u tome kočila. Počeo je sa Zvonkom, Sunčicom, Garfieldom, Hlapićem i Paddingtonom. Danas najviše igra glazbene igre Orašar, Alisa i Čarobna frula, u posljednje vrijeme Herkula. Voli i Arhimira i Robina Hooda. Ima jedna detektivska igra koju igramo zajedno, jer je na engleskom. To smo na moru dosta igrali kad je padala kiša, komentirali, zabavljali se i smijali. Iz tih igara je dosta naučio. Ponekad ide na Internet, ali rijetko, jer su mu te igrice prejednostavne. Voli i pisati u Wordu, pri čemu ga kontroliram da mi ne bi ušao u dokumente. Mislim da ima skroz OK odnos prema računalu. Zanima ga još puno drugih stvari i igara s djecom, roditeljima, itd. tako da ne vidim nikakvog problema u tome što provede nekoliko sati mjesečno na računalu. Nije, a mislim da neće ni postati bolesno ovisan o računalu. Previše je socijalno orijentiran za to.
evo kao što je i zdenka napisala ima hrpa igrica ili programa za klince uz koje se može svašta naučiti.......dakle uz sve one igrice i programe kaj je Zdenka napisala moram dodati i još nezaobilaznu Učilicu.....ima i par zabavnih on-line sportskih igara gdje nema ama baš ničeg nasilnog a igra se s klincima iz cijeloga svijeta a postoji i klub Hrvata......uglavnom bilo kako bilo u normalnim količinama meni komp nije nikakav bauk već vrlo korisno sredstvo pa čak i edukativnomeni to grozno zvuči...pa kaj je to puno......uzmimo vikend ......ustane u 7 a ide spavati oko cca 21.30 ili kasnije.........dakle to je razdoblje od 14-15 sati --kaj tih 1.30h tak strašno zvuči..........a uz to ostane i hrpa vremena za prijatelje, familiju, igralište ili kojekakve druge aktivnosti
znam da ima dobrih i poučnih programa i igrica, i ja sam mu skinula neke, ali svejedno više volim da uzme knjigu i da zajedno čitamo ili da pišemo, igramo čovječe ne ljuti se... Nije komp bauk ako se njime pravilno i umjereno barata, tu se slažem.
u potpunosti se slažem stobom,meni jedino što zabrinjavaevo kao što je i zdenka napisala ima hrpa igrica ili programa za klince uz koje se može svašta naučiti.......dakle uz sve one igrice i programe kaj je Zdenka napisala moram dodati i još nezaobilaznu Učilicu.....ima i par zabavnih on-line sportskih igara gdje nema ama baš ničeg nasilnog a igra se s klincima iz cijeloga svijeta a postoji i klub Hrvata......uglavnom bilo kako bilo u normalnim količinama meni komp nije nikakav bauk već vrlo korisno sredstvo pa čak i edukativnomeni to grozno zvuči...pa kaj je to puno......uzmimo vikend ......ustane u 7 a ide spavati oko cca 21.30 ili kasnije.........dakle to je razdoblje od 14-15 sati --kaj tih 1.30h tak strašno zvuči..........a uz to ostane i hrpa vremena za prijatelje, familiju, igralište ili kojekakve druge aktivnosti
jeste koliko je tih sat,satipo štetno za njegov vid,tako da jedino zbog toga treba obratiti pažnju koliko nam deca budu za kompom.
I moji su nekad imali 2 i pol godine
Slazem se da je komp OK tu i tamo, nema dileme. Al ne kao rutina.
Podižem temu... postala nam je aktualna, iako ranije nego što sam ja planirala. Ali stjecajem okolnosti, nisam ga mogla zaustaviti.
Zasad ne igra nikakve igrice. Otvorim mu Word, stavim font na veličinu 24, i pustim ga da piše brojeve i slova. To ga oduševljava, i mislim da bi se bio u stanju satima tako igrati, ali ograničavamo ga vremenski (što zasad ne prolazi glatko, jako se buni i počeo je čak i pregovarati oko kompjutora, što dosad nikad nije radio ni u kojoj situaciji!).
Sreća da ubrzo idemo na godišnji gdje nema kompjutora, pa se možda malo i ohladi... a možda, po povratku, navali s obnovljenim interesom
Mi smo imali fazu kompjuterskih bezazlenih igrica još prije par godina kad joj nisu pretjerano dobro išle i stalno se ljutila igrajući ih. Tada smo izbacili igrice sa životnog menija i praktički zaboravili da uopće postoje od tada.
Loše se navike lako stiću, ali relativno lako i izgube. Par dana novog režima (more, vikendice.... izleti..) i dijete zaboravi na sve što mu uistinu ne treba. Bar je s našom djevojčicom tako bilo.
Koristi komp za icq s tatom kad je na putu ili da mu napiše pokoji meil. Možda bi mogla i više, baš ste mi dali ideju.
Sad po ljeti pogleda 1 crtić na dan ili u 1/u dva dana i u ostalo vrijeme je kod nekoga ili netko kod nje ili crta i piše nešto, čita, rola, hoopa ili se zajedno igramo vani.
Smanjila sam te "ekranske" aktivnosti kad sam skužila koliko se nekako odsutno i otupljeno ponaša kad ih gleda malo previše. To se čak skuži preko telefona kad je dulje kod bake (iliti ispred Tv-a), sva je odsutna... kao da joj se svi klikeri uspore. To me jako smeta i nije dobro za nju što je najbitnije, stoga ja sve to svodim na minimum.
____________
Eh da... nikakve igrice kod nas još ne dolaze u obzir, ali on je toliko zaluđen tipkanjem po tastaturi (sad je otkrio kalkulator i na kompjutoru!) da izgubi mjeru. I već mi je žao što sam ga pustila, a opet mislim... taj trenutak došao bi prije ili poslije, i još uvijek sam ja ta koja određuje pravila korištenja kompjutora.
Moja starija curka uopće nikakav interes ne pokazuje za kompjuter a ima 5 godina, iako ja provodim prilično puno vremena za kompom :? . Jedino me tu i tamo zamoli da joj isprintam nešto za bojanje.
Mala (ima 2,5 g.) također ne pokazuje interes, samo se povremeno zavuče pod stol i resetira komp u sred nečega
Doduše, ni ja nisam baš bila kompjuterski frik dok ga nisam morala početi koristiti radi posla, iako sam ga imala doma, pa vjerojatno i geni čine svoje.
S obzirom da i mm i ja radimo u informatičkoj firmami i da smo mi puno za compom nema smisla da djeci objašnjavamo kako oni nebi smjeli biti. Obično se igraju jedan sat dnevno i to neku sunčicu ili slično, ali me zato veseli što se desi da danima budu zaokupljeni s nečim drugim (sada kupanje na dvorištu) pa ni ne pitaju za comp.
Kad je lijepo vrijeme, danima se ni ne sjeti sjesti za comp. Zimi je već druga priča :/
Onda ga mičem od kompa, ali najčešće preusmjeravanjem na nešto drugo, a ne zabranom.
Radi se o satima, više nego bih htjela. Muči nas zadnja granica, vrijeme kad se navečer gasi komp - uvijek malo produži, posebno kad nema škole. Nismo sretni s time, ali i mi provedemo dosta vremena na kompu, pa nam se čini da restrikcije nemaju smisla. Nadziremo kud ide na internet, pratimo koje igrice igra, povremeno uđemo u sobu i zatražimo da napravi pauzu.
Nismo primijetili da mu stradava društveni život. S prijateljima se druži, izlazi van s biciklom, ide na rukomet - nismo za sad osjetili potrebu za oštrim intervencijama.
Od kad ima gitaru navečer često sam ugasi kompjuter i počne svirati, a dobar dio vremena koje provede na internetu zapravo treži note. Jako smo zadovoljni tom nabavom gitare.
S vremenom smo shvatili da nisu kompjuter i ostala tehnika najveći bauk, u smislu ubijanja kreativnosti. Ova se djeca zaista služe tehnikom koja im je na raspolaganju da bi zadovoljila svoje kreativne porive. Naš sin i njegovo društvo snimaju po mraku jedni druge mobitelom i rade horor filmove iz kućne radinosti (bio je slatki kad je rekao "tako smo to dobro napravili da smo se i mi prepali"). Dečki koji skaču s biciklima snimaju digitalnim fotićem, pa filmove doma montiraju s muzikom u male spotove. Ili naizmjence sviraju gitaru i snimaju jedan drugoga, pa to prerađuju.
U toj dobi mi smo crtali stripove i one pokretne crteže u kutu bilježnice pomoću kojih smo radili "crtani film". Koliko vidim potreba izražavanja i stvaranja raspoloživim sredstvima ostala je ista, samo su se sredstva promijenila.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom