Namjerno izazvano povraćanje

[babyiris]

Cura mi je u zadnje vrijeme često bolesna. Uvijek nešto s dišnim putevima. Od bronhitisa, traheobronhitisa do laringitisa, upale glasnica i sličnog.

Davanje lijekova nam nije problem. Čak si i babyhaler sama drži. U zadnjih je mjesec dana ovo drugi laringits. Hodale smo na injekcije za prodisavanje. Nakon druge injekcije čitav je dan vrištala. Nikako ju nisam mogla smiriti, od tada je prošlo dva tjedna, a to joj je vrištanje prešlo u naviku. Pokušavam svašta. Na sve njezine zahtjeve odgovaram (možda i prebrzo). Na trenutke mi se čini da to vrištanje postaje sredstvo manipulacije jer zna, čim krene vrištat da ću joj sve dati samo da prestane. Bojim se.

Zadnjih tjedan dana... nova viroza, novi problem. Opet laringitični kašalj koji ju tjera na povraćanje. Znala se ispovraćati uz kašalj. Sada ponekad nakon kašlja kad ju tjera na povraćanje stavlja ruku u usta(a nekad i nakon obroka). :shock: Ne znam odakle joj to. Pokušala sam joj objasniti da je to opasno i da se ne smije, a ona uporno. Što joj ja više objašnjavam, ona upornije ruku gura u usta. Danas više nisam znala što bih pa sam joj držala ručice kako si ih ne bi gurala u usta. Vikala je nek joj pustim rukice. Ja:Hoću, dok se smiriš. Ona: Neću se smiriti...kako bi god razgovor tekao(skretala sam joj pažnju svime i svačime, govorila o ljubavi, objašnjavala joj da je ona jako dobra curica, pričala joj priče s njom kao glavnim likom...), ona bi uporno ostajala pri svome(Necem se militi, Nisam dobla culica...) i čim bih joj pustila ručice, one bi ponovno poletjele prema ustima uz: Ocem vacati! (Hoću povraćati).

Ne znam više što napraviti. Kako se postaviti prema tom problemu? U čemu griješim? Strah me. Čim vidim tu ručicu kako kreće prema ustima, odmah se preda mnom stvore sve one priče o bulimiji. Još je strašnije kad to radi nakon ručka i bez prethodnog kašlja.

Ima 26 mjeseci, pohađa jaslice... I da, jednom sam ju pri dolasku po nju zatekla kako isto to radi nakon podužeg plača zbog smočene majice (prilikom pranja zubiju) koja ju je isfrustrirala. Tada je to bila epizoda koja je prestala čim je mene ugledala i sasvim nestala do ovog sada.

Do sada sam sve uspjevala dogovorom i razgovorom, skretanjem pažnje na nešto drugo... Ja bih joj objasnila, ona shvatila. Zatim bi ona samoinicijativno prokomentirala i meni objasnila i problema više nije bilo.

Sada to više ne pali,a ja ne znam kako joj pomoći. Smislila sam i par pričica po uzoru na one Gerlinde Ortner. Ali ništa.

Pomozite!

Ponestaje mi ideja.

[mamma san]

mila, a da se posavjetuješ sa nekim dječjim psihologom? :/

I da li si nju pitala zašto to radi? :?

I tako se nadam da će ova faza biti brzo brzo gotova...

[mendula]

Ne uzrujavaj se. Ignoriraj.
Mislim da joj je to način iskazivanja frustracije. Loš način, koji si pokušala ispraviti. Ona ustraje jer se nada da će tako uspjeti nešto promijeniti, djelovati na uzrok frustracije. Naime, kad se ti brineš oko nje, lakše joj je. Možda misli da rješavaš ono što ju muči. Ali, to su frustracije koje ona sama mora riješiti, doatigla je tu dob. Zato se nemoj okupirati njome kad te tako "izaziva". Tako će namjerno povraćanje postati neefikasan način olakšavanja frustracije i nestat će uskoro.

[babyiris]

Ali kako da ignoriram kad će ju moje ignoriranje dovesti do novog povraćanja.

Razmišljala sam o psihologu jer sama više ne znam kako otkriti razlog takvom ponašanju i spriječiti prije nego se dogodi.

Ponekad mislim da će se sve to smiriti čim ona ozdravi, ali kako mogu biti sigurna?

Koji je postupak kod odlaska psihologu s tako malim djetetom? Trebam uputnicu pedijatra ili postoje i privatne radnje gdje se ide izravno?

Ne bih ju htjela dodatno opterećivati. Ona je zapravo jako inteligentna curica, puno toga shvaća i jako dobro zaključuje... Jučer me pitala kako to da puran nema ruke.

Razmišljajući o uzrocima, nekako samu sebe dovodim do prekida produženog dojenja. Ne dojimo već dva mjeseca, ali nije ni tražila, a ja nisam nudila. Bio je to neočekivano jednostavan završetak prekrasnog razdoblja. :?

[babyiris]

Ima li netko ideju za neku igru kojom bih joj mogla navedeno objasniti i navesti ju da mi oda razlog takvim svojim postupcima.

AP?
Bilo što, ljudi!

[tatek]

Nemam neki prijedlog za sprecavanje tog povracanja, no samo da ti kazem da nasa Zrinka (sada 28 mjeseci) je imala dosad desetak napada laringitisa (srecom, vecina je bila dosta laka). Za injekcijama jos nismo posezali (osim prvi put kad je umjesto nase pedijatrice bila zamjena, ta zamjenska dr je panicarila, a ni mi tad jos nismo imali iskustva osim samo 3 puta sa edranom kad smo jednom isli usred noci na hitnu jer je bio zbilja jaki napadaj) vec smo sve rjesavali sa puno inhaliranja (cesto i sa bisolexom), ovlazivanjem zraka, homeopatskim lijekovima ...
(BTW, evo, bas je sad zbog laringitisa izvan vrtica od ponedjeljka ...)

I mi smo imali 3-4 slucaja povracanja zbog jakog kaslja, no uvijek kasno navecer, pred spavanje ili za nocnog budjenja.

Nismo primjetili bilo kakvu razliku u njenom ponasanju kad ima laringitis ili pak neku drugu boljku.

Drzim fige da to sve skupa uspjesno rijesite!

[melrose]

draga babyiris,
jako mi je poznato o čemu pričaš.
moj lutak ima 26 mj kao i tvoja inteligentna cura koja je skužila da je jedini način da se obrani od silnih lijekova i tvojih pokušaja da joj pomogneš i da te se riješi na najdrastičniji mogući način je da to povrati.
mi smo to imali s hranom kad je imao godinu i pol, nisam ja njega ništa silila da pretjerano jede, ali nekad nije htio ni 2 žlice čegagod i stavio bi prste usta i bogme dobro povratio.
svi su se zgražali. ja sam bila očajna, pa kul, pa ignorirala, pa mazila, pa se ljutila ( u različitim rigoletima iskušavala drugačije metode). ništa.
trajalo je jedno ljeto i prošlo.
ustraj, izdrži, sigurna sam da će proći.
a za ovo s psihologom, ja ne bi.

[babyiris]

tatek, hvala!

Ne, nisu injekcije bile bez veze. Bilo joj je stvarno užasno. Neprestalni kašalj, minuta za minutom, uz hvatanje zraka. Dobila ih je dva dana za redom jer joj se stanje nije popravljalo. Onda se iz dana u dan sve polako smirivalo, a i kašalj prestao.
Par dana mira i opet isto, no ovaj put, hvala Bogu, nije tako strašno kao prošli put, ali je ipak jezivo zbog povraćanja.

[babyiris]

draga babyiris,
jako mi je poznato o čemu pričaš.
moj lutak ima 26 mj kao i tvoja inteligentna cura koja je skužila da je jedini način da se obrani od silnih lijekova i tvojih pokušaja da joj pomogneš i da te se riješi na najdrastičniji mogući način je da to povrati.
mi smo to imali s hranom kad je imao godinu i pol, nisam ja njega ništa silila da pretjerano jede, ali nekad nije htio ni 2 žlice čegagod i stavio bi prste usta i bogme dobro povratio.
svi su se zgražali. ja sam bila očajna, pa kul, pa ignorirala, pa mazila, pa se ljutila ( u različitim rigoletima iskušavala drugačije metode). ništa.
trajalo je jedno ljeto i prošlo.
ustraj, izdrži, sigurna sam da će proći.
a za ovo s psihologom, ja ne bi.

Hvala ti i zagrli svog slatkiša i od nas.
Prestao je samo tako ili?



Znam da je uzrok tim njezinim čestim bolovanjima upravo boravak u vrtiću pa ozbiljno razmišljam o ispisivanju iz njega budući da nakon tjedan dana tamo imamo tri tjedna terapije. A opet, nema mi ju tko čuvati pa to nije izlaz. :?

[melrose]

da, prestao je sam od sebe. očito je taj režim (budući da nije izjelica) doručak, ručak, večera u njemu stvarao bunt do te mjere. ja sam odustajala i od ruča ili doručka i pustila ga da se odmori (u granicama normale). inače sad primjećujem da se brzo zasiti neke hrane, pa neko vrijeme izbacim voće ili jogurt.
vrtić smo, hvala dragom Bogu, izbjegli jer je priljepčiv (a tko nije) na viroze.
ako ikako možeš, pusti ju kući da ti ojača.
jel ti povraća zbog odlaska u vrtić, možda?
da ju pustiš malo doma ako je izvedivo u bilo kojoj šemi?

[tatek]

Ja cu malo braniti vrtic, jer mislim da to nije bas tako zlo kako se nekima cini, niti sa stanovista odgoja (da, jako puno ovisi o tetama!) niti sa stanovista zdravlja.
Kao prvo, mislim da on pruza socijalizaciju takvu kakvu vecina od nas ne moze pruziti jer ili nemamo puno djece slicne dobi u obitelji ili ih nemamo niti u susjedstvu ili medju rodbinom, a pogotovo ne svakodnevno. Mislim da je vazno nauciti zivjeti u kolektivu.

Da, vrtic cesto donosi sa sobom mnostvo bolesti i obicno je prva godina u vrticu (a pogotovo prvih 6 mjeseci) prepuno bolesti. No, tko te bolesti ne odboluje u vrticu odbolovat ce ih kad-tad. Ja nisam isao u vrtic (nije ga bilo tamo gdje sam zivio) i tad nisam bio nesto puno bolestan, no sa dolaskom u skolu je poceo horror - bio sam uvjerljivo najbolesniji ucenik u razredu sa nikad manje od 100 sati izostanka po polugodistu,a cesto i preko 200. Ospice sam probolovao u srednjoj skoli, a vodene kozice nakon diplome i to tako da sam odlezao 2 tjedna u zaraznoj ... za usporedbu sa onim kako to klinci preboluju u vrticu.

I moji su bili na pocetku dosta bolesni, no sad je prosla cijela jesen i zima a da ih nije bilo svega 2-3 dana u vrticu.

[mendula]

babyiris, mislim da ti povraćanje nema puno veze s bolešću. Zaključujem to iz zabrinutosti koju čitam iz nekih redaka tvog prvog posta, a koju, sigurna sam, "hvata na radarima" i tvoja curica.

Nakon druge injekcije čitav je dan vrištala. Nikako ju nisam mogla smiriti, od tada je prošlo dva tjedna, a to joj je vrištanje prešlo u naviku. Pokušavam svašta. Na sve njezine zahtjeve odgovaram (možda i prebrzo). Na trenutke mi se čini da to vrištanje postaje sredstvo manipulacije jer zna, čim krene vrištat da ću joj sve dati samo da prestane.
...
Čim vidim tu ručicu kako kreće prema ustima, odmah se preda mnom stvore sve one priče o bulimiji. Još je strašnije kad to radi nakon ručka i bez prethodnog kašlja.
...
jednom sam ju pri dolasku po nju zatekla kako isto to radi nakon podužeg plača zbog smočene majice (prilikom pranja zubiju) koja ju je isfrustrirala.

Usporedila bih izazivanje povraćanja sa zacenjivanjem od plača. Znaš ono kad klinci toliko plaču da na kraju prestanu disati i padnu u nesvijest. Baš je tatek o tome pisao par puta. Isto je vrlo dramatično, roditelji obično na sve načine izbjeći dramatičnu situaciju i nastaje začarani krug. U tom slučaju preporuča se ignoriranje.

Ako sam ja dobro shvatila, vaša situacija je u principu ista. Zato predlažem da razmisliš i o takvom rješenju.

[sandra23]

nisam čitala sve postove ali mislim po tvom postu da te mala kažnjava zbog pikice i svih tih posjeta bolnici doktorima i sl. ne mislim da trebaš ignorirati ali mislim da ne trebaš dati njoj do znanja da te to uzrujava. ne mislim da mala ima psihički problem. jedino kad se najede uzmi ju u krilo i ne daj joj da si ih gura u usta.kad počne vriska pravi se da ju ne doživljavaš ali ne daj joj ruke.budi uporna , oboružaj se živcima.ili kad pojede odmah krenite u neku igru.
ako ništa ne pomaže ... popričaj s nekim stručnim-ne škodi.

[NatasaM...]

Moja povraca od kaslja. Namjerno kaslje dok ne izazove povracanje. Dok sam se uzrujavala bilo je sve gore i gore. Sad joj kazem "povrati, samo pazi da nije na krevet ili tepih, gadjaj plocice ili parket" i s vremenom se jaaaako smanjilo. Doduse, sad vec ima preko 5 godina.

[babyiris]

Jučer sam ujutro nazvala pedicu za savjet. Pozvala me da dođemo na pregled što smo i učinili. Njezin je prvi dojam bio da je sigurno od tog jakog laringitičnog kašlja te upale grla koju ima budući da je isto ponovila i tamo. Curki vjerojatno misli da će time otkloniti bol.
Dobili smo novu dodatnu terapiju za upalu grla/glasnica i pojačali flixotide. Par sati nakon terapije dobili smo novu kćer.

Pedica (neuropedijatar) kaže da vjerojatno jest od bolesti, no da treba vidjeti kako će se ponašati izvan nje. Razloga može biti puno(žgaravica, problemi s želucem..), a da nisu psihički te da je pogrešno odmah kretati na tu loptu. Ne preporučuje ići k psihologu jer je moguće da je to tek razvojna faza il injezin bunt na nešto iz okoline. Možda se ljuti na činjenicu da mora u vrtić (a svaki je novi odlazak nakon dugog izbivanja novo privikavanje).Pitala je je li se nešto drastično promijenilo u vrtiću. Prvo sam mislila da ne, ali jest. Do prije mjesec i pol, ona je bila najmlađa u vrtiću, a time i u centru pažnje i teta i djece. Sada je to K. (što i ona zna spomenuti) koji ima tek godinu dana pa mu je potrebna sva pažnja, k tome trenutno ja više radim na završetku svog studija tj. na diplomskom...

Kako bi isključili mogućnost da se ljuti zbog mog diplomskog, demonstrativno smo odselili komp iz njezinog vidokruga ( u čemu je i ona pomogla noseći tipkovnicu, miš i zvučnike na novu lokaciju). Kad smo to obavile, ona je sva ozarena rekla: Seetna sam! Prošli su me trnci. Na mjesto kompa došle su njezine stvari. Od sad na diplomskom radim samo tajno.


Danas je malo duže odspavala budući da je u noći imala više napadaja kašlja, no probudila se stara Irki. Čak je i jela puno više nego inače na što sam ostala :shock: . Naime, inače ju moram nagovarati te dobivati na finte, a danas je sama molila može još ovo i ovo i ovo...

I da, kod pedice je tražila da se obraća njoj, a ne nama pa o njoj u trećoj osobi. Pedica joj je i sama neke stvari objasnila. Biser je bio kad smo došli. Irki joj kaže: Dotola, (dr.)naj mi čepica guzu staviti, sam mi sičeko(srčeko) sušaj!!! Poistovjetila je čepiće i injekcije pa doktoricu pozvala na red.

Mjerili smo ju, utvrđeno je da je viša od najviših (prema krivulji), no to je sasvim normalno jer da smo i mi visoki. No, i to može biti izvor njezinih frustracija budući da ju mnogi poistovjećuju s godinu dana starijom djecom pa i djeca u mješovitoj skupini vrtića.

Inače, mislim da joj vrtić jako puno znači. Tako ima priliku kvalitetno proživjeti čitav dan. Prijepodne u igri i plesu s vršnjacima, a popodne sa mnom. Kad bi bila čitav dan doma, bilo bi teško uskladiti profesionalne obaveze koje imam i nesputano se prepustiti igri s njom. Definitivno je pozitivno što ide u vrtić.

[arte]

babyiris , baš mi je drago da se problem riješio i da je tvoja cura sada bolje :D .

[mendula]

:D