evo mene s nastavkom 8)

ti si lose, ona to "prima" svojim antenicama i podivlja, pa si ti od toga jos losije, a ona je jos gora...i tako to kulminira u jednu nemogucu situaciju
kod nas je to kulminiralo u moj zivcani slom - pravi, ne onaj "jako sam pozvizdila i razbila par tanjura", nego dvotjedno stanje ucestalih napada panike, perioda depresije, nemocnosti, nezainteresiranosti, ne izlazenja iz kuce...
ovo ti pisem ne da te uplasim, nego cisto da vidis do kuda to moze dovesti.
(mozes misliti kako je zara NA TO reagirala )

e sad, kod nas se stanje popravilo tek kad sam ja potakla klik u MOJOJ glavi na pozitivu, opustenost i optimizam. znaci, ne da sam pred njom pokusavala biti dobro, a u stvari nisam bila dobro, jer klinci to tako dobro osjete i to nema nikakvog smisla, nego sam radila na sebi kako bih postigla da se uistinu psihicki osjecam dobro i zadovoljno.
i one sekunde kad sam ja zabrijala na pozitivan film, zara se okrenula za 180 stupnjeva u ponasanju i postala ono veselo, sretno, razumno i lako dogovorljivo dijete od prije. kao da si je dotakao carobnim stapicem. i situacija je ostala takva do dan-danas.

ovo drugo sto te muci (mirovanje, nosenje) ces puuuno lakse rjesavati, a i hana ce ga puuuno lakse prihvatiti, ako ste u tom pozitivnom filmu. zara sada je ponekad malo nezadovoljna ili tuzna zbog toga, ali nista drasticno, i nema nikakve ispade (mislim, zna mi isplaziti jezik ako nesto nece i slicno, ali u usporedbi s pravim ispadima, znas da to nije nista).
i nju jako drzi cinjenica da kad rodim, da cu je opet moci nositi, i da cu opet moci s njom divljati, i da ce mi opet moci skakati po ledjima - uistinu se toga drzi kao za posljednju slamku i to joj puno pomaze.