Ono što mene čudi je to da smo u dobi od godinu-dvije vrlo rijetko imali tantrume. I obično su bili isprovocirani umorom ili nečim sličnim, faktorom koji se lako mogao eliminirati.
Ovo što imamo zadnjih par dana su scene urlanja kao protest na već odavno dogovorene stvari. Izgleda mi kao novi pokušaj ispitivanja granica. Ovo je istina, što Ivana1976 kaže, roditelji između sebe trebaju biti dosljedni, u tim slučajevima je (malo) lakše.
Valjda ćemo se naviknuti i preživjeti i tu "fazu", iako nije lako, i ovo prvi put doživljavam kao pravi odgojni izazov (do sada sam uvjereno tvrdila kako imam lako odgojivo dijete).