uz duzno postovnje, kad covjek boravi u odredjenom okruzenju, onda mu to okruzenje postaje normala, odnosno nekako si misli da je svugdje tako. hocu reci, npr. ako si lijecnik i gledas svakodnevno bolesne ljude 8 sati plus dezurstva, onda ti se neizostavno cini da je vecina ljudi bolesna.

kad radim, meni dolaze na posao informaticki obrazovani ljudi. shodno tome ja imam osjecaj da je vecina ljudi informaticki obrazovana. iako zapravo nije tako ni priblizno.

ja nisam vidjela hemoralgijski sok. ali dozvoli mi pitanje, koliko ljudi od milijun ce dozivjeti u zivotu takav sok?
pri tome ne mislim na milijun ljudi nakon tonzilektomije, nego na milijun bilo kojih ljudi, svih dobi, velicina, boja, bolesti, i sl. kolika je sansa da ja iskrvarim u nekoj prilici i kolika je sansa da uopce dodjem u takvu priliku?
cini mi se, zanemariva pa se tako i postavljam u zivotu.

nemam pojma sta su medrol ni deksamethason, prema tome, nemaju sta traziti u mojoj kuci. naravno da ces imati doma lijek koji ti je potreban za dijete ali ja pricam o hrcak simdromu kad ljudi skupljaju stvari koje mi im mozda mogle biti potrebne.