Poro7aj zahtijeva ogromnu koli)inu energije. Kako se duljina poro7aja i izgona nemože predvidjeti, da bi se osiguralo dobro stanje majke i djeteta, trebaju se
nadopunjavati izvori energije. Ozbiljna ograni)enja oralnog unosa mogu dovesti do
dehidracije i ketoze. To se obi)no lije)i intravenskom infuzijom glukoze i teku5ine. U
brojnim istraživanjima metodom slu)ajnog uzorka vrednovani su efekti koje ovakvo
lije)enje ostavlja na majku (Lucas et al, 1980; Rutter et al, 1980; Tarnow-Mordi et al,
1981; Lawrence et al, 1982.). Gini se da je porast prosje)ne razine glukoze u serumu
pra5en porastom razine maj)inog inzulina (i smanjenjem u prosje)nim razinama 3-
10
hidroksibutirata). To rezultira pove5anjem razine glukoze u plazmi djeteta i može
rezultirati u smanjenju pH umbilikalne arterijske krvi. Kod fetusa može do5i do
hiperinzulinemije kada žena primi više od 25 grama glukoze intravenozno u tijeku
poro7aja. Ovo može rezultirati neonatalnom hipoglikemijom i pove5anim razinama
mlije)ne kiseline (laktata) u krvi. Pretjerana primjena intravenskih otopina bez soli
može dovesti do hiponatremije kod majke i djeteta.
Gore navedene komplikacije, posebno dehidracija i ketoza, mogu se sprije)iti
nu7enjem teku5ine oralno i laganih obroka za vrijeme poro7aja. Rutinske intravenske
infuzije upli5u se u prirodan proces i smanjuju ženinu slobodu kretanja. Gak i
profilakti)ko rutinsko umetanje intravenske braunile poziva nepotrebne intervencije.