Spolno odgoj- o apstinenciji

[anima]

Ni samoj mi ne bi palo na pamet apstinirati do braka pa tako to ne želim niti svojoj kćeri. Želim joj da to čini s ljudima koje voli (ne za jednu noć), jer će sigurno tu biti više ljudi - ma što mi pričali(mislili)o tome, naravno, da se dobro zaštiti i od neželjene trudnoće i od spolnih bolesti, te ako je ikako moguće da to ne učini prije 18. Ali budući da znam da nikako neću moći utjecati na godine stupanja u spolne odnose onda ću bar non stop tupiti o ljubavi i zaštiti. I ne znam kako vama, ali meni uopće nije bauk to da će moje dijete imati seksulane odnose...

[BusyBee]

I ne znam kako vama, ali meni uopće nije bauk to da će moje dijete imati seksulane odnose...

:? Pa mislim da je rijetko kome na ovom forumu to bauk.

[martinaP]

mislim da bih ja bila u debeloj manjini

da li je itko od vas čekao do 21.godine.....

Do 20.-te (a nisam s PMF-a ).

Ja ne zagovaram apstinenciju do braka, jer ne podržavam ulazak u nešto tako ozbiljno kao što je bračna zajednica bez da se partneri prije upoznaju sa svih aspekata.

[marena]

Drago mi je da se povela ova tema jer sam otvorila sličnu ali nismo krenuli u ovom pravcu.
Ono što me plaši je kako naučiti dijete da voli i bira ljude s kojima će dijeliti svoju intimu tako da bude sretna s tim izborom. Sigurno će biti nekad i povrijeđena, ali danas se sve izokrenulo, ljudi ( i muškarci i žene) danas prečesto doživljavaju seks kao tjelesnu potrebu i uživaju mijenjati partnere, eksperimentirati i ostalo. Mislim da smo daleko od apstinencije, koju osobno ne podržavam do braka, ali do neke zrelosti (17 g.,20 g. ili 22 g.- nije kod svakog isto) apsolutno je poželjna. Međutim, u tim mladenačkim godinama svi žele biti što sličniji ljudima s kojima se druže, pa ako si ti s 18 god. nevina iz uvjerenja, a sve frendice "uživaju čari seksa" moraš imati izuzetno čvrst spoj u glavi da se ne upustiš u to. Kako ih naučiti da ne izgube glavu i naprave pogrešne korake jer danas je sve manje onih koji vjeruju u ljubav i romantične šetnjice, a neki tinejdžeri s 18 god. imaju više sočnih priča nego ovdje sve mi skupa.

[vertex]

Zorana, hvala na već drugom smješku! Obično kad ja nešto napišem, ili se tema ugasi, ili na mene skoči najmanje pet - šest forumašica!

[Maruška]

Vertex, evo još jedan

(ali to ne znači da potajno ne priželjkujem ... barem do 18-te... ...)

[maria71]

baš mi je drago da nisam sama

u svom razredu u srednjoj školi sam bila endem

[anima]

I ne znam kako vama, ali meni uopće nije bauk to da će moje dijete imati seksulane odnose...

:? Pa mislim da je rijetko kome na ovom forumu to bauk.

ah nisam ni sumnjala da se ovakvo što neće pojaviti

[Zdenka2]

Ja ne razmišljam o seksualnosti mog M. na taj način da bih pokušavala odrediti kad bi bilo dobro da on počne raditi ovo ili ono. Najmanje mi je važno hoće li to biti prije braka ili ne. Realno gledajući, gotovo je nemoguće da apstinira do braka, s obzirom na to da se vrijeme stupanja u brak dobrano povisilo. Ne bih htjela da on godine svoje seksualne zrelosti provede apstinirajući.

Meni više brine donja granica - ne želim da uđe u spolni odnos s nekom djevojkom (definitivno je hetero) kao dijete, iz sporta, pijanstva, zato što to oko njega svi rade, iz neke slučajnosti. Ne mislim da mora biti smrtno ozbiljno vezan da bi počeo sa spolnim odnosima, ali želim da shvati svoju odgovornost u tome prema sebi, prema toj drugoj osobi i prema djetetu koje iz takvog odnosa može nastati. Hoće li njemu ta osoba postati supruga ili ne, meni je manje važno, ali hoću da poštuje žene, a to znači da bi mu spolni odnosi trebali biti više od pukog pražnjenja ili zabave. A to ipak traži određenu zrelost. Kad će ona nastupiti, sad mi je teško reći.

Ali, zasad sam mirna. Danas sam mu ujutro prije vrtića, na njegovo pitanje objašnjavala kako funkcioniraju testisi u pravljenju djece. Njegov odgovor je bio: "Ja neću nikada imati djece, jer nema šanse da ja stavim pimpeka u nečiju pišicu". Eto!

[ms. ivy]

znači za danas si mirna!

andrej je jučer izjavio "ja bi se zajubio u neku cuju", pa si mislim da li da počnem brinuti.

[mamanatali]

Ono što možemo sad, kao što je već više vas reklo, je pokušati odgojiti samosvjesno dijete koje će onda samim tim imati neke mehanizme zaštite djelotvornije od uputa što je dobro i što nije. I onda, nadam se , samim tim prepoznati kada i s kim je u redu ući u odnose.
Ono što bih željela prenijeti djetetu, od praktičnih uputa, je da ne pristaje ni na što što ne želi. Ali ja mu ne mogu govoriti što treba željeti, to je tako različito i nema ispravnog.

upravo ovako

[summer]

vertex, seni

Ni moji partneri nisu svi bili prave i sudbinske ljubavi, ali nikad nisam ucinila nesto sto nisam zeljela. Apstinenciju do braka mu ne bih nikad ni preporucila, mislim da je seksualna kompatibilnost takodjer jako bitna za uspjesnu vezu.

[bubimirko]

sexualna apstinencija do braka.......a kaj je to???? .......kaj dinosaurusi još postoje-to mi tak nekak dojde...........fučkaš takav pogled na svijet radije neg klinci znaju kako se zaštititi od svih tih bolešćina i neželjenih trudnoća a lako za to kaj bu ju se oni sexali s 18, 19 ili više let

[aries24]

ja bih samo podsjetila na molbu dijanem s početka

Molim one koji se misle javljati sa ovim :shock: smajlicima da ovdje ne pisu

[puhovi obožavaju smokve]

dobro to smo mi pmf-ovci

he, he, a zaaato ja nisam uspjela završiti pmf!
jako zanimljiva rasprava!
cure, stvarno ste me impresionirale kak kasno ste stupile u odnose, good for you, kak bi rekli engljezi!
ja sam u spolne odnose stupila rano i ne mogu reći da sam to učinila jer sam to željela, već zbog pritiska i u nedostatku ikakvog vodstva i podrške od strane roditelja... time ništa nisam dobila, nego samo izgubila... slično je bilo i mom mužu...
kod mene religija ne igra, pa sam na muci kako uvjeriti svog sina tinejđera da je bolje čekati što duže, a bolje je definitivno, jer kao što kaže jura stublić: "volio sam stotinu djevojaka i one su voljele mene, dao sam im svu svoju ljubav i sada je više nemam, ne osjećam ništa, samo se sjećam... dao bih milijardu dolara za jedan sekund prvog poljupca..." he, he, na to se to svodi... postoji nešto nježno, tanano, što nestane kao sjena, a da toga nismo ni svjesni kad smo premladi da neke stvari kužimo... srce otvrdne i ne može se više otvoriti kao prije... e od toga te ni kondom ne može zaštititi... a ni od hpv virusa, kad smo već kod toga...

[bubimirko]

nemrem zdržati.....eden vicek na temu djevica i braka

oženio se čovjek i ide on doma na prvu bračnu noć.....
naravno i prvi sex gdje će uzeti nevinost svojoj dragoj.....
običaj je da nakon tog čina baci plahtu s dokazom o njezinom upravo uzetom djevičanstvu s balkona....
i tako odu onu u sobu kad mu ona veli...da ga jako voli ali da ima jedan problem a to je da ona nije djevica
on jadan šta će sada, voli ju pa ne bu se rastal kad se tek oženil....
razmišlja malo i veli.....nema veze.....bumo zeli malo crvene boje i stvar riješena
traži on traži ali nema crvene.....i sav jadan veli ženi za problem
čuj imam nekakve žutkasto smeđe......veli ona
grunta si on i pristane s mišlju da su tak i tak svi prepijani a i da je noć vani pa nitko tak i tak ne bu niš skužil
i bace oni takvu plahtu i svi počnu kliktati od veselja
gleda jedan koliko toliko trijezan malo bolje u plahtu i boju te veli....
MA VIDI TI JUNAČINE I ŽUČ JOJ PROBUŠI.........

[maria71]

ja sam ponosna na sebe i svoj odgoj i svoju mamu zbog toga...

a puno više sam znala o čitavoj problematici ( od samog čina,rogazma i spolno prenosivih bolesti ) i prije bila kod ginekologa nego moje kolegice koje su sex upoznale u osmom razredu ili u prvom srednje

[maria71]

orgazma ups

[dijanam]

Ušto se upetljah
Ovo me podsjetilo i da nam se bitno razlikuju stavovi o braku i zaljubljenosti, ljubavi i spolnosti.

Ono što ja vidim kao realan problem je to što postajemo spolno zreli sve ranije, a u brak ulazimo sve kasnije. Prije samo 50-ak godina, mladi ljudi su vrlo brzo nakon spolne zrelosti ulazili u brak, a danas se radi o rasponu od 15 i više godina, kako kod koga.

Spolnost je jedan od najljepših darova koje imamo. Al kako reče moj nadraži fratar ( ) postaje kao voda bez koje nema života, ali ako nije kanalizirana može izazvati pustoš.

Mnogi od vas su spomenuli da žele da im djeca prije braka sasvim upoznaju partnera i na tom planu. Ja mislim da se spolnost uči, baš kao i ljubav. U ljubavi (koja sve trpi, sve prašta...) nema "neslaganja karaktera" ili "loše kvalitete seksualnog života".

Ali razumijem da vam ovo djeluje utopistički. I meni je do nedavno.

[Zorana]

Dijana, prestura si.
Ako se ljubav i spolnost uce, kao i sve ostalo u zivotu, onda moramo ostaviti prostora i za greske?

[Vishnja]

Temelji na kojiima pociva moje seksualno vaspitanje isti su oni koje podizem i kada su moja deca u pitanju- iskren razgovor o svemu, bez tabu tema, dozivljavanje seksa kao normalne potrebe cije upraznjavanje ne iziskuje osudu vec samo (to samo je u stvari jako mnogo) prethodnu dobru obavestenost o svemu i ono sto je najvaznije samopostovanje i svest o tome da nikada necemo uraditi ono sto ne zelimo. Greske na tom polju, pogresan izbor i patnja su naravno moguci i cak verovatni. Zao mi je sto ce ih i moje devojcice morati proci, ali smatram da je to jedini ispravan nacin da spoznaju sebe i saznaju kakvog partnera traze - u ljubavi i seksu.
Ne oterecujem se time kada ce se dogoditi. Bitnije mi je da se desi tada kada budu svega svesne, dobro zasticene i zaljubljene.
Nas je zadatak da ih odgojimo kao samopouzdane ljude koji prave svesne izbore i znaju da greske nisu kraj sveta, vec zivotne lekcije za buducu srecu. Da budemo tu, kao podrska u svemu, isto onako kao kada su pravili prve korake ili prvi put otisli u vrtic. Puni ljubavi i postovanja, ali ipak svesni da je to samo njihov zivot koji imaju pravo da zive na svoj nacin.

[ivanche]

Mi ćemo djecu odgajati u duhu vjere koju živimo. Pa sukladno tome ćemo i o spolnosti.
Jer "velika" ljubav ne prestaje. Da je bila i ostala bi. Prestankom je dokazala da nije bila nikakva ljubav, ponajmanje velika. Možda je bila neki snažan osjećaj.
Za nas ljubav nikad ne prestaje. Ljubav nije osjećaj nego je stav i kao takav, vječan je. Ako tako ljubiš, slobodno ti je činiti što god hoćeš. (pa i seksati se )

[klia]

Ne bih ja to tako idealizirala, i u ljubavi može biti lošeg seksa, možemo se spojiti s osobom koja naprosto ima problema, možemo joj pokušati pomoći, ali ona npr. negira problem i odbija pomoć, tada druga strana, a sve u ljubavi, neminovno počinje trpjeti.

Pokušat ću djecu odgojiti za odgovornost prema sebi i prema drugome, svakako ću im govoriti i o apstinenciji i o kontracepciji, ali ću im objasniti da je to područje gdje moraju odlučiti sami i da svaka njihova odluka povlači za sobom određene posljedice.

Btw, u rukama sam neki dan imala ljubavno pismo koje je moj djed pisao baki s ratišta 1917. godine. Ej, ne biste vjerovali koliko je ljubavnoga žara, čežnje, na žutom papiru, ostalo opipljivo do dana današnjega!

A bilo je to vrijeme kad zaručnici nisu mogli ni prošetati bez da je netko od roditelja u blizini, pitanje bi li se i poljubili na rastanku. Ipak, taj je par izrodio brdo djece, proživjeli razdvojenost, rat, smrt djece, ali ostali su zajedno do kraja.

Mislim da se današnjim neapstiniranjem puno, puno toga izgubilo. Svi smo postali nekako potrošna roba, tržište tijela, senzacija.

No, to prihvaćam kao realnost. I moram svoju djecu na to pripremiti. A ako bi oni možda to željeli mijenjati, ja ću im biti puna potpora.

[marta]

o kornelijo, kako si to lijepo ubola. svaka cast, potpisujem.

[bubimirko]

apstinencija sucks-----sex is the best............ali kapu na glavu

[dijanam]

Ljubav nije osjećaj nego je stav i kao takav, vječan je. Ako tako ljubiš, slobodno ti je činiti što god hoćeš. (pa i seksati se )

ja ovo s radošću potpisujem

[dijanam]

Mislim da se današnjim neapstiniranjem puno, puno toga izgubilo. Svi smo postali nekako potrošna roba, tržište tijela, senzacija.

No, to prihvaćam kao realnost. I moram svoju djecu na to pripremiti. A ako bi oni možda to željeli mijenjati, ja ću im biti puna potpora.

I ovo potpisujem s tim da ovaj drugi dio je bas ono o cemu sam tu htjela...
Prihvacamo li to kao realnost i zašto to prihvacamo kao realnost (samo zato jer 90% djece ulazi rano u spolne odnose?). Zasto su nam ti postoci tako bitni. Pa evo mi dojimo po dvoje djece, dojimo u trudnoci i cinimo vrlo vrlo mali postotak onih koji tako rade.

Zasto nam je tako jako bitno da vecina djece ulaze rano u spolne odnose? Toliko bitno da ne mozemo na apstinenciju gledati kao na realnost.

Moze li apstinencija ipak biti realnost?

[Zorana]

O, Kornelijo, Kornelijo...

[maria71]

apstinencija sucks-----sex is the best............ali kapu na glavu

znači ovo je kraj .........

[Zorana]

Jel vi stvarno mislite da je apstinencija do braka ikada bila realnost vecine?
Dijana, ja ni u kom slucaju ne mislim da je ikome od nas, ili barem ne vecini, bitno da djeca rano ili uopce ulaze u spolne odnose. (do neke zrele dobi)
Meni je citava prica o apstinenciji do braka problematicna samo iz jednog razloga: jer podrazumijeva da ce se svatko onaj tko apstinira a priori naci u sretnom i ispunjenom braku.

[dijanam]

zašto Zorana?
Pa nije spolni odnos jedini odnos koji imamo s buducim partnerom.
Mozemo ga upoznati na "mali miljun nacin".

[Zorana]

Naravno da to nije jedini odnos koji imamo s partnerom. Ali, iako mi se tvoj pogled na situaciju cini idealan, ne cini mi se, nazalost, kao realistican.
Ja mogu i hocu djecu uciti da je apstinencija ok. Barem do neke zrele dobi. Ali, isto tako sam svjesna u kakvom svijetu zivimo.
Niti apstinencija niti odnosi prije braka (veze) nisu garancija za uspjesnu vezu. Valjda ovisi kako se kome karte poklope.
Eto, Klia je navela lijep primjer svoje bake. I takvih primjera ima dosta. No, ima nazalost i onih manje lijepih....u kojima je dvoje ljudi jedva imalo sansu da se upozna, ljubav je valjda bila samo mrtvo slovo na papiru, a svejedno su citav zivot proveli zajedno.......
Zivimo u nesavrsenom svijetu. I sami smo nesavrseni. Od tuda potjece svo moje sumnjicavo gledanje na ono sto ti pises.

[Adrijana66]

onaj vic od bubimirka me na nešto podsjetio...

priča o apstinenciji, nevinosti, sve ok...
a kad ono, dođe ti nevina cura a nije nevina...

odnosno, netko je napisao da se nesmije upotrebljavati :shock: smajlić... al moram... malo...
pa idemo...
:shock: zašto je danas počelo biti u modi da cure odlaze na operacije da im stvore doktori još jedan himen?
dok sam na TV vidjela zagrebačku reportažu...
danas ni u nevinost ne možeš biti siguran...
a sutra...

[Ancica]

Zorana, meni je 18ta neka okvirna granica (iako moze biti pomaknuta mozda godinu dana ranije, ne vise), zbog iskljucivo psihicke pripremnosti i svjesnosti cina. Meni je seks posebna stvar i zelim da to bude mojoj djeci, ne nesto sto se radi eksperimentiranja radi (ili jos gore, drustvene prihvacenosti ili samovrednovanja). Kad sam rekla da zelim potaknuti cekanje na onog "pravog" ili one "prave, tu nisam mislila obavezno na pravog/pravu u smislu zenidbe i sl. nego na osjecaj da je ta osoba netko s kim zaista zelimo podijeliti taj posebni cin, da odluka za seks s tom osobom nije zasnovana iskljucivo na pozudi nego na necem dubljem, na necem sto nam govori da s tom osobom zelimo dijeliti puno vise od samog seksa.

Druga stvar je ta sto mislim da upustanje u seksulane odnose "muti" razum (mislim da postoje i studije koje to potvrduju) u smislu da kad si seksualno "nabrijan" teze razmisljas "ciste glave". Uz cijeli hormonalni buckuris kroz koji mladi prolaze u tom nekom periodu od 12te do 18te godine, buckuris koji stvara upustanje u seksualne odnose jos vise otezava stvaranje zdrave i jasnije slike o samom sebi sada kao odrasloj osobi (ili na putu prema odraslosti).

S tim da tu razdvajam samozadovoljavanje od seksualnog odnosa s partnerom. Otkrivanje tijela samozadovoljavanjem tijekom puberteta ne moze se sprijeciti niti mislim da ima smisla ako dijete za tim ima potrebu. Ali ulaskom u seksualne odnose ulazemo i izuzetno veliki emotivni dio nas samih (posebno djevojcice/djevojke/zene) sto otezava razbistravanje ideje tko smo i sto smo tijekom tog pubertetskog doba kada su u nama ogromna previranja.

Moj je u stvari cilj da prenesem na moju djecu moje uvjerenje o svecanosti i posebnosti seksualnog cina i nebeskoj razlici izmedu pukog zadovoljavanja seksualne pozude i seksualnog odnosa s nekim do kojeg nam je stalo kao osobi i kome je stalo do nas. Ako u tome uspijem i ta slika im bude vodilja u donosenju odluke o tome kada i s kim, ja cu biti zadovoljna (mislim, jer ovo je sve hipotetski naravno - vidjeti cemo za kojih deset godina jel cu pjevat istu pjesmu ).

[Zorana]

Ancice

[vertex]

Jel vi stvarno mislite da je apstinencija do braka ikada bila realnost vecine?

Evo, ja ne mislim. I misim da je apstinencija do braka bila često obaveza žena, dok su za gospodu vrijedila neka druga pravila te postojale izvjesne dame koje su im u tome pomagale.
Nekako mi se čini da smo odustajanjem od apstinencije do braka uglavnom dobili veći postotak žena koje znaju što žele i stavili malo veći pritisak na muškarce da im to pokušaju i dati.
A onda, bilo je u našim selima i običaja "umicanja cure", kad bi momak (dogovorno) oteo curu kako bi njih dvoje mogli imati nekakv probni rok, pa ako nije dobro, onda nikom ništa.
Čitala sam o sličnom običaju u Japanu, s tim da bi se momak uvukao curi u sobu s maskom na licu, tako da ako ona nije zadovoljna, nema na njemu sramote jer to u stvari nije bio on.

Istina je da je seks danas previše medijski eksploatiran i da to na mlade vjerojatno ima utjecaj, ali sumnjam da je rješenje tog problema u ideji apstinencije do braka.
Doduše, meni osobno to nije ideja od koje odustajem jer je smatram nerealnom, nego zato što me uopće ne privlači, čak ni pod pretpostavkom da seks koji se konačno nađe u braku bude svemirski.
Jednostavno ne mislim da imamo ograničenu količinu ljubavnog i seksualnog naboja, pa će se oni istrošiti ako ih rasipamo na pokoju usputnu vezu. To su iskustva koja obogaćuju, ako su nam stvari jasne i nazovemo ih pravim imenom. Ne mislim da imalo umanjuju vrijednost prave ljubavi (za koju se zaista usrdno nadam da će mi je djeca uspjeti pronaći), niti posebni doživljaj seksa s osobom koju jako volimo.

[maria71]

Ančice potpis uklesan u kamenu!

[summer]

Jel vi stvarno mislite da je apstinencija do braka ikada bila realnost vecine?

Ni ja ne mislim. Where there's a will, there's a way Sigurno je bilo i odnosa prije braka, i vanbracne djece, svega... Nije neapstinencija izmisljotina modernog doba.

A Klia je dala po meni idealistican prikaz proslosti. Koliko od vas poznaje ljude opisane generacije koji su se razveli, npr? Tada se i ostajalo u braku bez obzira na sve, tako da to meni nije nikakav kriterij. Moja baka (te generacije) mi je rekla - 'dobar je, sinko, ako te ne tuce' - tako da cisto sumnjam da je ikad uzimala u obzir i vaznost seksa za vezu.

I jos jednom potpisujem vertex, posebno zadnji pasus, krasno napisano.

[BusyBee]

Ancice

[klia]

U svakome od vaših postova je djelić istine i gotovo svaki bih negdje mogla potpisati.
Mislim da je ustrajnost u teškim trenutcima braka daleko od idealizma romantične ljubavi na početku i slobodna sam reći da se divim svim tim ženama koje su radi višeg cilja trpjele, jer ja ne bih za to imala snage. Ne govorim tu o batinama, govorim o razdvojenosti obitelji pomoraca, o neizvjesnosti i trpljenju samoće godinama jer ne znaš je li muž uopće još živ, govorim o ženama i muškarcima koji čak možda i nisu na početku braka bili zaljubljeni jedno u drugo, ali su se odlučili za ljubav...

Ali ne idealiziram nikoga, slažem se da je apstinencija bila često mrtvo slovo i ranije (premda je većina naših baka, citiram: "čuvala bužu ka dušu" , znam također da je ta "bajna" prošlost krvnički osuđivala samohrane majke upravo iz toga lažnog morala i zahtjeva po kojemu žena mora biti čedna, a muškarac iživljen.

Sve, dakle, ima dvije strane.

Ono zbog čega danas držim apstinenciju većini (nedostižnim) idealom, a ne mogućom realnošću, jest činjenica da će dijete, ma kako proapstinencijski odgojeno, neminovno biti pod pritiskom: najprije vlastitoga tijela koje se prirodno bori za ono za što je sazrelo (kod dojenja slijedimo prirodni instinkt, ne odupiremo mu se, zato nam je lakše biti prodojeći nego proapstinencijski), zatim vršnjaka, partner(ić)a, medija pa i škole, čak i liječnika.... Ako popusti, ne želim da ta "pogreška" završi kobno.

A kad mislim da je apstinencija moguća? Kad se pojedinac sam odluči za nju, kad je duhovno i duševno prihvati kao vlastiti izbor za svoje tijelo i kad susretne osobu sličnih spoznaja s kojom će moći dijeliti dobre plodove apstinencije.
Međutim, tu mi strašno odmaže ako društvo stigmatizira apstinenciju baš kao što je nekad stigmatiziralo mladenačko ispitivanje tjelesnosti. I jedno i drugo po meni je licemjerno.

[maria71]

gdje je u svemu tome što si napisala muškarčeva žrtva i odricanje......

što su oni radili dok su ih žene čekale?

( moj prastric je osnovao novu obitelj u Argentini,tamo lijepo živio ,pa se ko da niš nije bilo vratio prastrini,pa je negovu pokojnu ženu ( prastrinu ) skoro strefio šlag kad su se njegova argentinska djeca pojavila na sprovodu- a slovio je ko moralna vertikala u svom malom mjestu )

[summer]

Bio je izgleda vertikala i na drugim mjestima

[klia]

Mora da je muškarcima bilo prekrasno u ratovima, zarobljeništvu, logorima, na brodovima......

Pa nisu baš svi bili kao famozni stric. 8)

[bebelina]

E ja sam zena pomorca i mislim da mu je dovoljno odricanje sto Kate nije napravila prve korake dok je on jos kuci, propustit ce i Katin PRVI rodendan itd. Zamisli da imas djecu koju odgaja netko drugi , svako jutro je ljubi netko drugi , kupa , oblaci... Kad dojdes kuci nemaju pojma ko si ! Ma daj mislim da se ti ljudi poprilicno odricu. Po prastricu ne mozes suditi ostalima . On je jedan od mnogih!
I da se vratim na temu : Zelim svojoj djeci biti podrska u zivotu , oni ce sa svojim tijelom napraviti ono sto zele, sve opcije ce im biti ponudene i u detalje objasnjene, odluka kao i posljedice su njihove!

[tatek]

mislim da bih ja bila u debeloj manjini

da li je itko od vas čekao do 21.godine.....

Ja do 26.
A sa brakom do 36.
Ni jedno ni drugo nije bio moj izbor, vec su okolnosti bile takve da nit za jedno nit za drugo nisam imao pravu partnericu prije tih godina.
I ne zelim da mi sin/kcer toliko dugo cekaju sa seksualnim aktivnostima, sa ili bez braka.

Ne mislim da je realna opcija da ce apstinirati i do 18-te, no nadam se da cu im uspjeti dobro prezentirati sve dobre i lose strane, mogucnosti i opasnosti, pa da ce i sami barem krajickom uma misliti na to sto sam im rekao kad ce biti u situaciji "seks ili ne i ako da, kakav".

[anima]

tatek na iskrenosti

[tatek]

tatek na iskrenosti

Pa, nije bas nesto za pohvaliti se :/ ... ali ako nista drugo da pokazem onima slicnim meni (a vjerujem da ih ipak ima ... iako mi jos uvijek izgleda nevjerojatno koliko je puno ljudi pocelo svoj seksualni zivot sa 15,16,18 itd godina kad je to meni jos izgledalo kao SF) da nisu jedini ...

[anima]

tatek nisam te ni mislila pohvalit nego samo istaknuti tvoju iskrenost, malo bi njih priznalo, mada zapravo ih je malo ah, oprosti, ne znam kako bi drukčije to lijepo sažela a da te ne povrijedim

[tatek]

tatek nisam te ni mislila pohvalit nego samo istaknuti tvoju iskrenost, malo bi njih priznalo, mada zapravo ih je malo ah, oprosti, ne znam kako bi drukčije to lijepo sažela a da te ne povrijedim

hehehe, znam ja da to nije za pohvalu, a isto tako - da me taj podatak posebno boli ne bih ga ni spominjao ... naravno, u to doba mi uopce nije bilo svejedno i bio sam vrlo tuzan zbog toga, no ovako je to sada samo faktografski podatak o vremenu koje je bilo i proslo.

Jedino ne kuzim da li si htjela reci da ih/nas je malo koji smo tako kasno zapoceli sa seksom ili nesto drugo? :?
Ja bas nemam osjecaj da nas je tako strasno malo ... OK, definitivno nismo vecina ali znam dosta ljudi koji isto nisu krenuli u akciju bas u cvijetu mladosti ... mozda je to stoga sto sam ja ipak nesto starija generacija kad je rani pocetak ipak bio vise iznimka nego pravilo.

[Andora]

čitam temu i onda se sjetim Oprah i teme pred koju godinu o novoj "modi" u njihovim osnovnim i srednjim školama - curice i djevojke pružaju muškićima oralni sex u autobusu do škole (čak su i kamere snimile sam čin), u wc-u, pod tribinama na igralištima i onda se pitam: ok, to je sad u njih, hoće li doći i k nama za kojih 10-15 godina kad naša djeca taman budu u tim godinama. možda (vjerojatno hoće), al upravo tu je jedini lijek razgovor, razgovor i razgovor sa djecom. i to mora početi jaaako rano jer obasipani fotkama i filmovima u ranima satima djeca već sad kuže "tko tu koga i na koji način".
sa druga strane nisam za apstinenciju do braka jer mi to ne drži vodu. ući u brak, a ne poznavati seksualnost, ne znati svoje tijelo (ako će netko i masturbaciju smatrat načimanjem seksualnosti) je jako škakljivo i riskantno. znati i upoznavati partnera na milijun drugih načina, a da seksualnost ne štima je... hmmm
ipak, trebaju se suzdržavati i ipak doći u zreliju dob, to svakako, no što znači do 18. godine? dođe rođendan i onda kažeš djetetu: e sad možeš, sad si zreo.
ja sam imala jednog partnera prije braka (i to upravo MM) i bilo je prije, dosta prije 18. rođendana. i s tim nisam ništa (puno) postigla. vjerujem da mi se ništa ne bi strašno dogodilo da sam bila s još nekim... dapače