Razvoj nauke se odlikuje kako sve većim diferenciranjem pojedinim oblasti , tako i sve većom potrebom da se naučna dostignuća iz pojedinih oblasti koriste univerzalno. Iz ovoga slijedi da nutricionizam nastaje kao potreba današnje civilizacije da zna više o onome što unose kroz usta, kako to djeluje, i kako poboljšati učinak pojedinih namirnica. Nutricionizam ne bi bio priznat kada bi bio koristan sam sebi, očigledno je naveliko našao svoje mjesto, bar u zapadnijem svijetu. Da li se mi zdravo hranimo, i hoćemo li se mi zdravo hraniti nisu pitanja na koja bi ovdašnji nutricionisti trebali obraćati pažnju! Mislim da u ovom stadiju isprobavanja korisnosti nutricionizma, svakako treba prvenstveno staviti akcenat na edukaciju, ponavljanje onog što je utvrđeno nezdravo(pomfri, čips, hamburgeri, i slično)i naglašavanje onoga što je vrlo korisno( kupus, blitva, mrkva, riba). Jer u fazi kada nečemu nismo skloni da povjerujemo do kraja, bilo kakav kriticizam na naš račun može dovesti do toga da to potpuno odbacimo, ili čak radimo kontra.
Nisam vegetarijanac(iz Bosne sam )ali zaista u posljednje vrijeme sve više jedem povrće, sirovo ili kuhano, pravim domaće sokove i džemove bez šećera, i jedem mlado i domaće meso(hvala Bogu, pa imam priliku da biram). Slažem se sa nekim ko je rekao nešto u smislu da je meso iz konzuma užas pravi, ali ja to nikada ne kupujem, idem na pijacu, u dobro isprobanu mesnicu, imam svoje vjerne dobavljače. Priuštim svojoj djeci i picu, i hamburger, i ćevape(sa puno luka), pokadkad i dec, dva kole, ali samo zato da se ne bi davili time kada mene nema tu!
U našoj kući se puno truda ulaže da se svaki dan ima jedan topli, zdravi obrok, pokoja voćka, i dobra atmosfera za ručkom, iako je to često teško izvodivo, s obzirom na radno vrijeme današnjih roditelja. Mislim da se isplati, a nutricioniste molim, učite nas, ne napadajte, ubijedite me da probam, ja ću onda sama odustati od onoga što ne valja.