-
Totalno drukčije od drugih
Jutros sam odvela Janicu u vrtić i na oglasnoj ploči su izloženi radovi povodom 8. marta. Na kartonu su trebali oblikovati i zalijepiti plastelin, nije bilo definirane teme, po vlastitoj želji. Dobili su nekoliko boja. I tako ja promatram 19 sličnih radova i jedan strši totalno drukčiji od drugih. Pročitam ime i šokiram se, moje je dijete napravilo skroz nešto drukčije. Sva su djeca pomiješala boje, kidala komadiće i lijepila okolo a Janica je oblikovala pravilne štapiće, svaki štapić druge boje i zalijepila jedan ispod drugog i kaže to je Matovilka. Uznemirilo me, previše je uredno, pravilno...I pitam odgajateljicu šta misli, i ona kaže uredno, točno je znala što hoće i nije ko ostala dijeca popravljala, nadograđivala...
-
ne kužim šta te brine zapravo :? što je druukčije napavila, što je uredna..?
-
Pa da bolo je u oči. Svi su napravili slično, ali ona ne. Razgovarala sam sa sestrom i ona kaže da je i moja nećakinja jednom nacrtala crvenu kućicu , a trebali su žutu(tema dan štednje u nekoj banci) i kad su je pitali zašto crvenu ona je odgovorila jer su svi drugi žutu. Valjda je nasljdno. Htjela sam znati da li netko zna značenja pojedinih crteža, veza između crteža i psihe...Možda negdje griješim pa se Janica ne uklapa (crtežom) u prosjek
-
zašto bi sunce bilo žuto, drveće zeleno, zašto bi nešto bilo okruglo, ako može i ravno...uživaj i budi ponosna što ti je dijete spontano i ne robuje šablonama!!!
mene bi više brinuli što su ostali kopirali jedni druge i napravili slično? pogotovo što je tema bila slobodna?
-
DJEČAK I CVIJEĆE
Dječak je krenuo prvi put u školu
Uzeo pastele i crtati stao.
Rasprostro je boje širom papira
Jer tako je vidio i tako je znao.
Učiteljica reče: Što radiš, mladiću?
Slikam cvijeće, dječak joj reče.
Ona će nato: Sad nije vrijeme,
Uostalom zeleno je i crveno cvijeće,
Postoji način kako se stvari rade
I sve ima svoje vrijeme, dječače,
Moraš pokazati brigu i za druge,
Ti ovdje nisi jedini, đače.
Još na kraju reče:
Mladiću, znaj, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje
Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.
No dječak reče:
Toliko boja u suncu jutra,
Toliko boja u dugi ima,
Toliko mnogo boja u cvijeću
Ja sve vidim i služim se njima.
Učiteljica reče: Pa ti si zločest
Postoji način kako rade svi,
I ti moraš pravilno slikati cvijeće
Zato za mnom ponavljaj ti:
Svi znamo, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje
Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.
U kut ga nato učiteljica stavi
I reče: za tvoje dobro, dječače,
Ostat ćeš tamo sve dok ne shvatiš
Kakav trebaš biti i što pravila znače.
U kutu je bio sam, strah mu kroz misli poteče
Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:
Točno je, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne vidim u njem neke druge boje
Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.
Dosta je vremena prošlo od tad
Preselili su u drugi grad,
U novu je dječak školu krenuo
I evo što je tamo doživio:
Učiteljica mu se nasmiješila
I rekla: zabava je slikanje,
Toliko boja u dugi ima
Hajde da ih naslikamo sve.
Ali dječak je samo uredno redao
Jednako crveno i zeleno cvijeće,
A kad ga upitaše zašto to radi,
Evo što im on reče:
Svi znaju, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne treba ga nikad drugačije slikati
Jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.
H. Chopin prema Babić
-
Mamuška prekrasno, hvala
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma