Priča Ane S.

Moja priča o dojenju:
Odmah da se razumijemo, ja sam veeeliki štreber i za dojenje sam se
pripremala gotovo istim intenzitetom kao i za porod. MM i ja smo već u 4.
mjesecu trudnoće prisustvovali Rodinoj školi dojenja koja nas je još više
učvrstila u našoj želji da pružimo najbolje svom djetetu. A što ima bolje
od majčinog mlijeka? MM se posebno angažirao i postao pravi pobornik
dojenja u našoj okolini. Bio je spreman i porječkati se sa ljudima koji
svojim neznanjem nameču savjete koji samo štete... Ja sam pročitala sve
Rodine letke, sve članke na portalu, gutala topice o problemima s dojenjem
i naravno, mislila da sam 100 % spremna za praksu. Možda u mom nekom
idealnom svijetu...
Naš mali Vedran je rođen 12.09.2006.g. na SD carskim rezom. To je značilo
da sam ga dobila na dojenje skoro 48 h nakon poroda. Ipak nas to nije
spriječilo da krenemo. Uh, a kako sam nespretna bila. Prvi put držim
dijetešce na rukama, umotano u jastuk i pokušavam ga namjestiti na cicu.
Malo pomalo smo i uspjeli. Sa smješkom sam gledala kako se mala ustašca
pomiču. Bila sam beskrajno sretna. Tražila sam 24 h roomin in koji sam i
dobila. Noću sam slušala kako gladne bebice plaču u sobama za novorođenčad
dok je moj Vedran napapan spavao u mom krevetu. Zadnji dan našeg boravka u
bolnici sam shvatila da ga baš i ne znam dobro namjestiti na cicu i to
platila bolnim ragadama. Uh! On cica, a ja u sebi cvilim od muke. Sve
položaje sam probala jer me šav nije previše bolio. Jedino sam ga uspjela
dojiti u položaju kolijevke. Opet nikako da ga dobro namjestim. Sestre baš
i nisu imale vremena pomagati mi oko položaja kad sam ih tražila. Najčešće
su rekle da će doći čim budu mogle. Do tada je Vedran već spavao... Još
sam jednom proučila sve letke i sve mi se činilo tako lako i
jednostavno...
Kod kuće se situacija ipak malo promijenila, ja sam lakše našla položaj i
visinu koja mi paše jer maleni više nije bio u jastuku.
Ubrzo stižu nove muke. Jednu noć ga nikako nisam mogla namjestiti na desnu
cicu. Plakao je i unervozio se pa sam mu ponudila 'dražu' lijevu koju je
odmah prihvatio i zadovoljan zaspao. U tom trenutku mi je najvažnije bilo
da maleni jede. Desnu cicu sam malo izdojila da popusti pritisak i
zaspala. Nako samo tri sata budim se u groznici. Hladno mi je, desna cica
tvrda i bolna. Mjerim temperaturu i šokirano utvrđujem da je preko 39
stupnjeva. Uhvatila me panika, a i tlak mi je odmah skočio. Zovem mamu
koja je liječnica. Na svu sreću stanuje blizu pa je odmah mogla doći. Nju
je opet brinulo što sam ja prije nepunih tjedan dana imala carski rez.
Bojala se upale maternice ili sl. Nazvale smo mog privatnog ginekologa
koji je rekao da dođem na pregled. MM mi pomaže izdojiti bolnu cicu. Ajme,
što to boli. Pritisak malo popušta, mama ostaje čuvati Vedrana, a MM me
vozi doktoru. Već u čekaonici osjetim kako mi cica opet buja. Mjere mi
temperaturu i tlak. Ne znam što je bilo gore... Na svu sreću pregledom je
utvrđeno da je s maternicom i šavom sve u redu. Za temperaturu je
odgovoran isključivo mastitis. Dobivam antibiotike i dozvolu za daljnje
dojenje. Kod kuće moj maleni opet ne prihvaća desnu. Hranim ga na lijevu
cicu, a desnu izdajam. Zovem i sos telefon gdje mi cure daju savjete.
Konačno, mali prihvaća desnu cicu i stanje se počinje normalizirati.
Temperatura i tlak su se normalizirali, a bolna mjesta više nisu bila
bolna. Konačno smo se vratili na pravi put kad me slijedeće jutro šokirao
soor! Malenome su ustašca bila puna naslaga. U tom trenutku mi je
prekipjelo. Bila sam jadna, neispavana, iscrpljena od temperature... Bilo
mi je dosta dojenja... Na svu sreću, uz podršku mog predivnog muža vratilo
mi se samopouzdanje. Kupili smo rojazol gel za soor i za dva dana naslaga
više nije bilo. Nitko sretniji od nas!
Sada se konačno sve normaliziralo. Naš dječačić lijepo papa i naočigled se
bucka, a mama i tata cvatu od sreće.
Drago mi je da sam bila uporna i informirana. Drago mi je da imam podršku
svoje okoline. Drago mi je da imam Rode i sos telefon. Sve nam je to
pomoglo da prebrodimo težak početak i da sada sa zadovoljstvom dojimo!