Smatrate li da je epiziotomija zbilja potrebna ili samo bezveznjarija?Koliko su doktori oduševljeni kad im kažete da ne želite rezanje?
 |
|||
|
|
|||
Dali ste imale epiziotomiju?
Smatrate li da je epiziotomija zbilja potrebna ili samo bezveznjarija?Koliko su doktori oduševljeni kad im kažete da ne želite rezanje?
na žalost imala sam epi i to strašno, izgledala sam ko križić kružić. nisam rekla da ne želim jer sam bila na prvom porodu i bojala sam se užasno. imala sam problema zbog šava sljedeća dva i pol mjeseca i odvratno je boljelo.
danas s ovom pameti bih platila nekom doktoru da mi vodi trudnoću i porod i bez epija.
imala sam epi i prvi i drugi porod...
prvi put sam sasvim normalno nakon 8 dana sjedila u kafiću na kavici poslije posjeta mojem T-u. (ostao je poslije mene 16 dana u bolnici) a drugi put sam 5. dan sasvim normalno i sjedila i hodala.....na žalost i ovaj put je moje dijete ostalo iza mene u bolnici pa sam ga išla dojit dva puta dnevno...
ne želim više rađat,bar nemam namjeru više bit trudna, ako se zaleti zaleti, al epi ne bi odbila, nije mi to bilo ništa strašno....
poslije prvog djeteta mi je bilo užasno, boljelo me i nisam mogla sjesti kako treba valjda 2 mjeseca
poslije drugog sam imala svega možda 2 šava od reza, a ostalo mi je guza sama od sebe popucala i to je šivano sat vremena. Boljelo me jako prvih 7 dana, kad sam došla doma već sam bila normalna (nakon 13 dana od poroda). Ali to nije bio epi, kao što sam napomenula.
Da idem opet rodit, nemam pojma, valjda me ne bi više rezuckali
Ja je nisam imala prvi put. Nisam ni popucala. Imala sam babicu koja je prilicno dobro asistirala mom porodu i kroz fazu tiskanja me dobro "vodila". Epiziotomiju smatram ne samo nepotrebnom nego u mnogo slucajeva i losom praksom. Tu kod nas se to uopce vise rutinski ni ne radi, kao ni u vecini zemalja zapadne Evrope.(ako ne i svima) Mislim da je i samo to dokaz koliko je epiziotomija ustvari (ne)potrebna.
A zna se kome i zasto uglavnom sluzi epiziotomija.
Nisu mi radili epiziotomiju.Nisam ni popucala ništa izvana.Iznutra samo malo-dva šava i nisam šivanje ni osjetila.Ali, ja sam radila perienalnu masažu a i rodila sam u vodi.
Nažalost su mi radili epi...
ne želim ni čuti za epi.....neka popucam od 'glave do pete' ali ne dam!!!!!!
imala sam ju. nemam pojma,valjda je bila potrebna.sivanje nisam osjetila jer sam dobila inekciju.osjetila sam samo jedan sav, ali za njega me doktor upozorio da cu osjetiti, jer mi ne bi htio davati jos anastezije samo zbog jednog sava.
nemam nista protiv epi,of kors ako je potrbna,ali imam protiv loseg sivanja.
kod mene su zarezali kratki ali duboki rez (tako mi je objasnio doc koji me kasnije spasavao),koji su sasili sa tri sava.rana se sirila iz nutra, a izvana su savovi bili prezategnti.Epilog:savovi su se raspucali,svaki dan (deset dana) isla sam 2x dnevno u bolnicu na higijenu rane (cekala doca i po 45 min,stojeci jer nisam mogla sjediti (beba je ostajala doma s bakom i pio caj)) ,dobila temperaturu, pa uvodili antibiotike jedan za drugim (tri vrste), zivci su mi bili u komi od cijelog cirkusa, psihicke rane mi jos zacjeljuju.
Unaprijed se ispricavam na recenici koja slijedi.....ali
sad se nadam da mi je dovoljno velika,da sljedeci put prodjem bez epi.
Imala epi. Radje bih da nisam iako me nista nije bolilo i nakon par dana sam mogla normalno sjediti.
Rodila sam u Petrovoj i rekla da ne bih imala epi ako bas nije potrebno, ali nisam inzistirala (malo me ulovila panika). Nisam sigurna da je bilo nuzno. Sad ne mogu reci da sam zadovoljna ali ni da nisam jer ne znam kako bi proslo bez...
nisam. popucala nisam osim unutra tako da imam 2 unutarnja sava
Meni su radili epi. Nisam osjetila ni rezanje (iako MM kaze da me se culo na Ilici, rodila sam na SD), a ni sivanje (trazila sam i dobila lokalnu). Odmah sam mogla sjediti. Ranu nisam nicim "tretirala" osim hladnom vodom.
Imala epi i nikada više. Porod mi je išao brzo i nije mi jasno zašto se nije moglo pričekati da glavica polako izađe. Epika odmah nije valjala, duboko su me zarezali i čim sam stigla u sobu skupio se konzilij da vide što će sa mnom. Led na ranu, higijena rane, upala mjehura od leda... Ostala u bolnici 6 dana(zbog epike, sve ostalo i beba ok) i onda sam se tražila kući jer mi je bio pun K... Nisam sjela mjesec dana i sljedeći put nema šanse da dopustim rezanje makar pukla od glave do pete!
Imala epi i ne bih nikada više ako ne moram jer sam prvih mjesec dana ili šepala po stanu ili ležala.
Sada ću je pokušati izbjeći svim silamaMamita prvotno napisa
Koliko mi se cini ja sam prva prvorotka na forumu koja nije rezana (a rodila u Hr)
Zahvaljujuci iskustvima drugih cura s foruma, odlucila sam raditi perinealnu masazu. Nasla sam doktora koji je to podrzavao, i jasno mu dala do znanja da NE ZELIM da me reze.
Nikad to necu zaboraviti (svi vi koji vec ovo pricu znate i culi ste je vec milion puta nemojte dalje citatiBolilo me k'o pas, ali doslo mi je da skocim sa stola i izljubim ga
8)
Lima se rodio 3950, promjer glave 37 cm, bez sivanja i bez pucanja. Ali izgon je radjen kontrolirano - znaci polako i smireno
Jos dok nisam bila trudna, kad sam vidjela druge frendice kako sjede poslije poroda grozila sam se poroda. Ali eto zahvaljujuci Rodama sam otkirla da to nije nuzno, i zahvaljujuci tudjim iskustvima - uspjela sam u svojoj nakani
Anchie
Nisam imala epi s Robijem (Petra je bila na carski) i, iako mi je u stvari pisalo u planu poroda, kojeg je imala moja doula, da ne zelim epi, na kraju nitko nije niti pitao (niti sestra niti doktor) nego je Robi lijepo "isplovio" van.
Popucala jesam, sa dva mala sava.
Oporavak bi bio fenomenalan (ubrzo nakon poroda sam landrala kao luda) da nije jedan od savova "puknuo" (ponekad se to dogodi, ja sam mislila da je od mog landranja al reko mi doc da se ponekad to dogodi bez nekog posebnog razloga) pa sam morala tjedan dana nakon poroda opet na sivanje.
Ne sjecam se da me nesto posebno bolilo dok je zacijeljivalo jedino sto sam nakon drugog sivanja ipak usporila jer me bilo frka da ce opet puknut.
Da mi je ova pamet danasnja, puno bih se vise raspitala o epiziotomiji
Sve price koje sam slusala su se vise koncentrirale na sam cin rezanja na porodu (kao nesto strasno bolno, iako ja to nisam ni osjetila), a nitko nije pricao o bolnim savovima poslije
Sad kad znam da moze i bez epi, ako ikad vise budem radjala, ucinit cu sve da do nje ne dodje, ne zvala se ja sandraf!!!
prvi put epiziotomija, drugi put nista, ni pucanje, uz nesto malo perinealne masaze, ali prvenstveno zbog kontroliranog tiskanja. Nikad necu zaboraviti onaj osjecaj da mi tupe skare trgaju medjicu. Ni taj zvuk. Zalosno mi je da moram nositi takvu uspomenu s prekrasnog dogadjaja kakav je porod. Oporavak ni dobar ni los, ali nista me nece uvjeriti da nisam i prvi puta mogla proci bez epiziotomije. Al to je kad djeca izlaze na jendvatri uz po mogucnosti pritiskanje trbuha.
U svemu vezanom za ovu temu potpisujem zoranu :D
Rodila dva puta, epi dva puta, zakomplicairalo se obadva puta.Nakon drugog poroda (gotovo 9 godina kasnije) isto užasni bolovi, isto gnoj, samo ovaj puta konci nisu ispali ni 4 tjedna nakon poroda! Javila se giniću i pitala je li to normalno. On počupao konce, uz komentar da se kod nekih žena zna ovo dogodit, ali da sad ne upotrebljavaju konce(samoraspadajuće) od goveđih crijeva kao nekad, zbog "kravljeg ludila", pa ovi drugi i nisu tako dobri...sve u svemu, ne mislim više rađati, ali ako mi se ipak zalomi
Ja smatram da je cijeli problem s epiziotomijom u strpljivoj i dovoljno pronicljivoj babici ili medicinskom osoblju koje prisustvuje porodu.
Meni, kao prvorotki, na SD nisu radili epiziotomiju, nisam ništa masirala ni osobito vježbala. Stvar je u brzini i dinamici tiskanja, odnosno, omogućavanju samom tkivu međice da se rastegne te ne dvojim i o prirodnoj predispoziji i elasticitetu tkiva. Pritom smireno osoblje i prisustvo supruga na porođaju može biti od velike pomoći za pokušaj zadržavanja tiskanja dovoljno dugo.
Meni je babica smireno i polagano davala upute o zadržavanju tiskanja (vraški teško..ključni moment za podršku i korištenje svih saznanja o plitkom disanju), pritom masirala međicu. Beba je izašla bez ikakvog pucanja ikakvih tkiva. Nikakav porod u vodi,naopačke, čučeći - već ležećki na protrulom stolu,grrrr
Ograđujem se od slučajeva onih žena koje zbog svoje genetike nemaju dovoljno elastična tkiva pa zbog mogućnosti neurednog pucanja moraju na epiziotomiju (to mi je dvojbeno, moram priznati, ovo da moraju), ali mislim da smireno vođenje poroda, dovoljna edukacija o porodu, svijest o svemu što nas očekuje (jer time ubijamo strah i zadržavamo prisebnost) te pozitivni stav mogu jako dobro doći. Pa nije li na kraju krajeva lakše ženu umiriti i moderirati u porodu nego pošto-poto rezati i poslije sanirati...lopticu prebacujem našem zdravstvu, mada mislim da se situacija bar što se tiče ovog postupka popravlja.
Imala sam. Šivanje nisam ni osjetila, zaraslo je OK i brzo, ne sjećam se problema sa sjedenjem, osim malo u bolnici.
zbog zatka sam znala da nemam šanse proći bez epi. da je doc malo više zarezao, mislim da bi mi nogu otpilio... rezanje i šivanje su mi najbolniji dio poroda (trudovi me uopće nisu jako bolili), strahovito me živciralo da 3 tjedna nisam mogla pošteno sjesti, plus zalijevanje, sprejanje i slično jer mi je pola konaca prerano poispadalo. znam da je puno cura gore prošlo, ali ja sam jednostavno ljuta da su me izmaltretirali a možda nije bilo nužno.
epi
moj 1. porod, rezanje i šivanje bilo je pjesma - pod epiduralnom. šivanje je trajalo 45 minuta što me malo uznemirilo, ali kako me ništa nije bolilo prepustila sam se euforiji sretno završenog porođaja. kad je pustila epiduralna počeli su bolovi barem 3x jači od trudova. i to non-stop. ni inekcije protiv bolova nisu djelovale. u sljedećih 12 sati prošla sam 3 pregleda gdje su mi bez ikakve anestezije kopali nadugačko i naduboko po šavu "jel tu boli? a tuuu? a ovdje???" prije 3. pregleda sam lagano pukla (psihički) i doslovno se tresla od straha od boli. a niš mi nisu pomogli. konstatirali prezategnute šavove i šuti i trpi.
to je tako trajalo sigurno mjesec dana. non stop bolovi kao trudovi, u bilo kojoj pozi, samo je intenzitet lagano varirao.
sve žene koje su rodile kad i ja super su se oporavljale, a ja sam umirala. još sam si pomislila da valjda (odjednom) ne mogu podnijeti bol, da sam preosjetljiva, nikad bila ni na jednoj operaciji pa valjda zato.
ali ipak sam se zaklela da ću inzistirati da me toga poštede pa makar pukla kao lubenica.
2. porod - plan poroda u kojem je prva točka NE EPIZIOTOMIJA.
tako je i bilo - hvala babici i doktoru!!!
imala sam samo 2 šava, drugi dan sam već sjedila. nebo i zemlja!
Nisam rezana, naglasila sam im ne znam po koliko puta da zelim rodit bez epiziotomije i samo da me upucuju na kontrolirano disanje kroz trudove. Osobno mislim da je to rezanje idiotarija jer se njima kad ima 6 zena u 6 boxova ne da polako vec na silu.
Zeljela sam proci bez epiziotomije, no trudovi su mi bili slabi i porod je priveden kraju pritiskanjem na trbuh te je rezanje bilo nuzno. Kad je nakon poroda doktor spomenuo da je Luki bila pupkovina oko vrata (nista strasno se nije dogodilo no moglo se, a i boja mu nije bila savrsena...) nije mi bilo zao sto su se odlucili za brzu varijantu.
Sivanje nisam osjetila, jer su me uspavali zbog dodatnog kiretiranja. Sljedecih dana sam se osjecala cak prilicno O.K. (i sjedila s nogom preko noge etc.; mozda sam pretjerala i kasnije platila...), no zadnji dan prije odlaska doma (ostali smo malo duze u bolnici - 8 dana) pocele su neugodnosti. Sljedcih mjesec dana sam sjedila udobno samo na kolutu za napuhavanje (preporucam
U svjetlu svega, voljela bih u nekon eventualnom sljedecem slucaju proci bez epi, no ovom epi nisam zapravo nezadovoljna, jer mi se cini da je bila nuzna, te naravno i ubuduce sigurnost bebe stavljam na prvo mjesto.
Iako sam radila perinealnu masazu, imala sam i epiziotomiju, na zalost, i to ogromnu, jer je porod bio tezak, a beba ogromna. Oporavak je bio nevjerojatno dobar, vec sam iduci dan sjedila. :shock:
Naravno da sam babicama rekla da pokusaju bez epiziotomije. Kako su reagirale? Vrlo ok, rekle su da u pravilu UVIJEK pokusavaju poroditi bebu bez epiziotomije i da ona nije pravilo, nego iznimka. Ne znam da li je to samo fraza, ali mene je tada umirila.
cure, mozete me uputiti u tajne perinealne masaze? obzirom da sam cas na strogom, cas na manje strogom mirovanju misici su mi svi u komi. ipak, zanima me sto mogu uciniti da si olaksam porod.
Imala sam je i mislim da mi je bitno olakšala. U stvari bebi, jer mu nije ugodno u kanalu, a ja ga nisam mogla istisnuti. Oporavak je skroz ok. Mogla sam sjedat idući dan.
Moguće je da bitno utječe način na koji je dr. zašio rez.
Evo, ja opet o dr. Ivanišinu, ali kad je čovjek super...
Zora,koliko ja znam,perinealnu ne bi smjela raditi ako imas neke komplikacije sto ti ocito imas kad moras mirovati.
Bilo bi najbolje da pitas doktora a imas i topic o perinealnoj negdje na forumu,ne znam vise gdje pa odi na pretraznik i tamo ces naci.
[quote="Virgo30"]Ja smatram da je cijeli problem s epiziotomijom u strpljivoj i dovoljno pronicljivoj babici ili medicinskom osoblju koje prisustvuje porodu.
Imala epi. Nitko me nije ništa ni pitao, ali ..kao što kaže virgo imala sam super babicu i dr. koji su me sašili nakon injekcije bez boli, sve ok, sve je brzo zaraslo, samo mi je bilo malo nezgodno sjedit prve dane. :/
Pitaj doktora smijes li ju raditi i ako smijes, porazi po Rodinom portalu, ima jedan ili dva teksta koji su meni dosta pomogli.
U kojem si mjesecu? Mislim da se perinealna pocinje raditi mjesec i pol do dva prije poroda, ne treba ranije. I potrebno ti je posebno ulje, kojeg mozes kupiti u biljnim ljekarnama.
Imala sam epiziotomiju i drago mi je zbog toga jer ja se stavrni nisam mogla suzdržavati od tiskanja i nema te babice koja bi me na to natjerala.
Sve u svemu, mislim da i nije bilo tak strašno.
Imala sam OK doktoricu koja je to super sašila.
Da je porod bolio - bolio je. I prošao. I zaboravila bih sve te boli relativno brzo da nije bilo te famozne epiziotomije. Rana mi je zarastala cijeli mjesec; od boli nisam mogla iz kreveta, sjediti nisam mogla normalno niti nakon mjesec i pol - i onda samo postrance. Uglavnom: groza!
Tek sam kasnije saznala u razgovoru sa sestrama na odjelu da je u toj bolnici u kojoj sam rodila epiziotomija gotovo pa pravilo za prvorotkinje :shock: .
Za drugi porod ću se raspitati (jer opet rađam u istoj bolnici) može li proći i bez nje.
Imala sam.I to sam sam tražila jer nisam mogla više izdržati.Šivanje nisam ni osjetila,jer mi je Filip bio na rukama
Ai sam zato jako doooobro osjetila bolničke krevete.Ne znam zašto su onako visoki :shock:
Jucer sam pitala svog doktora kako je moguce izbjeci epizotomiju sa obzirom da mi je prvi porod a on mi je rekao da je necu moci izbjeci nikako jer cebeba biti dosta velika. Znaci okusat cu je i ja. :/
Ja mislim da je to bezveze sto ti je doktor rekao. Sigurno ima masu cura koje su prosle bez epi i sa velikim bebama.
Sta znaci "velika beba"? Ne bi se bas reklo da je moja beba bila mala - 3950gr... a ionako ne igra ulogu velicina bebe nego velicina glave... a i glava nam bas nije bila mala - 37cm... a nisu me rezali..
Sve se moze ak se hoce
Po UZV mjerama i njegovom pregledu kaze da ce beba imati oko 4200 i da ce me morati malo recnuti al ipak cu ja kad dodje porod reci ako se moze ikako izbjeci da se izbjegne.
UZV procjene velicine bebe su VRLO NEPRECIZNE! Beba mozda na kraju bude 500 gr manja ili veca..
Nedavno sam citala jednu pricu gdje je zena molila babicu da je ne reze, i babica odlucila postovati zelju - procjena velicine bebe bila normalna. Zena super rodila, nisu je rezali. Kad se beba rodila, ispala puuuno veca. Babica na kraju rekla da se ne bi usudila ici bez rezanja da je znala da je beba toliko velika. Eto ti... a zena prosla bez rezanja i bez pucanja... sta su predrasude...
Znaci, kad dodjem na porod ja mogu cvrsto traziti da ne prave epizotomiju al kako cu znati da je potrebno ili ne ? Mislim da ovdje sve zene bar malo recnu.
Mogu li ja zapeti da me ne rezu ?
Cuj, neznam sta bih ti rekla :/
Nije to samo do tebe da zahtjevas da te ne rezu... bitno je da babica/doktor to razumije... i da ti porod odrade kako treba...
A ako ti zahtijevas pod svaku cijenu da te ne rezu, mozda ce sve biti ok, a mozda ako se njima zuri i nemaju strpljenja pa te natjeraju da izguras bebu u 1-2 truda, pritom ti skoce na stomak - sigurno se medjica nece stici prilagoditi i popucat ces.
Tako da je bitno da je babica ta koja razumije zasto ne zelis da te rezu, da radi izgon polaaaako i kontrolirano. Da ti tocno kaze kad da tiskas a kad da se suzdrzis. To je ono sto se trazi. U tom slucaju stvari idu svojim tokom.. A ako oni furaju film u glavi da ti moras roditi u 5 min, djaba onda molbe da te ne rezu.
Baš ti je tako kao što Anchie kaže:
mene su prvi put porodili u dva truda uz skok na trbuh pa sam zaradila masnu epi i još puknula (beba 3380), drugi put je procjena bila da je beba 3 kg i rekla sam doktoru i babici da sam radila perinealnu i da ću surađivati da probamo bez epi-zato je izgon trajao dobrih pola sata, tiskanje pa ne tiskanje, babica me masirala uljem, na kraju dobila maaali rez i bebu od 3500 (neš ti UZV procjene)
Nadam se da ce me poslusati ili barem saslusati moj zahtjev al sto je nezgodno jest da sam prvorotka a i same znate da je prvi porod neiskusan a doktori u vecinom slucajeva rade po svom.
Mostarka, ne mora biti tako.
za pocetak ti predlazem da iskopas sve o porodu, opcijama koje ti pruza bolnica u kojoj ces radjati, o babicama, mozda postoji recimo mogucnost da biras babicu koja ce ti biti na porodu itd. Ako ti se nesto ne svidi, mozda mozes naci bolnicu sa boljom ponudom.
Ovo sto doktor kaze za epi, pusti ti njega
Ne znam ovako napamet jer ne znam kakvi su uvjeti radjanja tamo kod tebe, ali jako ti je vazno da se prvo o tome raspitas jer to ti je polazna tocka. Prvo moras upoznati bolje situaciju da bi uopce znala kako se kasnije nositi s tim i da bi sto bolje prosla.
Da, imala sam ep., ali samo 5 savova, iako je beba bila ogromna. Super sam se oporavila, mogla sam sjediti vec nakon tjedan dana. Mislim da sam bila dobro sasivena ( nisam ni osjetila ), pa je sve tako dobro zaraslo. Ipak cu drugi put pokusati izbjeci "noz".
A jel se koliko bolno osjeti epizotomija kad je prave ?
ja je uopće nisam osjetila.
Draga Mostarka, ništa se nemoj bojat
Kad su me rezali sam osjetila, ali ne u smislu boli već sam jednostavno "skontala" da su me zarezali.
Netko je već napisao da u tom trenutku nije imao kontrolu nad tiskanjem i mogu reći da je i meni bilo tako. Sigurna sam da bih bila popucala da me nisu rezali jer je taj dio tako brzo prošao.
Nako 15 dana sam na kauču sjedila "na turčina" i dojila bebicu - ne kažem da je tako svima, ali ja sam imala sreću.
Jedino je teško, a čudi me da nitko o tom ne piše, prva stolica.
Moj savjet - nemoj sjedati već se malo podigni (ako te budu rezali), a isto vrijedi za mokrenje jer se puno lakše isprazni mjehur; btw. mokrenje ništa ne pecka.
Samo 8) i sve će biti ok.
Ja nisam osjetila rezanje, zašili su me uspavanu radi komplikacija i šav nisam nijednom osjetila. Više sam nego zadovoljna radi toga.
A da li postoji mogucnost da popucaju savovi kod prve stolice ??
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom