na rubu sam. bradavice bole ko sam vrag, još u rodilištu su krvarile (znači, prije tri tjedna). sad je bol probadajuća. počela sam doslovce urlikat svaki put kad dojim. plačem i mislim se kako će se ovo završit. za vrijeme poroda nisam osjećala veću bol i inače mi je tolerancija na bol visoka. ali sad sam gotova. kad mi on uhvati bradavicu i počne sisat moram se ugrist ili zaurlikat. uz sve to on ne prestaje plakat. dojim ga minimum 12 puta dnevna. od jutros, od 5 ipo do sada dojila sam ga već 6 puta!!!!! a sad je 15 do 10! i ta prokleta bol!!!! ko da me skalpelom reže! boli me ispod bradavice i tupu bol u grudima osjećam stalno!!! ne mogu više. iskreno dođe mi da se bacim kroz prozor. nit spava, nit jedem, nit imam koga da ga pričuva, nit on hoće u ikoga. popizdit ću. bebač još ima i te grčeve još iz rodilišta i malo je zahtjevnija beba. a ja mislim kako ću završit u psihozu i još me mori grižnja savjesti jer sam počela ispred njega plakat i urlikat - od boli. ne mogu više.