Prije svega, par napomena kako ne bi uzaludno tražila razloge strabizma u virozama i starim fotografijama - ja imam strabizam od svoje 3. godine i moja je mama oduvijek bila uvjerena kako mi je to od propuha, jer smo u to vrijeme gradili kuću, a ja trčkarala po baušteli. A onda je prije 7 godina moj, tada 2-godišnji nećak (sestrin sin) također dobio strabizam :/ . Nije bio na propuhu, niti je prebolio virozu, a i u krvnom smo srodstvu. Dakle, u našem je slučaju nasljedno, iako nitko prije nas, koliko je nama poznato, nije imao isti problem. Nemoj se stoga zamarati od čega joj je - bitno da se ispravi.
I ja i nećak prošli smo i vježbe i flastere i operacije... Ja dvije, on jednu... Ja sam prvu imala s 4 godine, a drugu sa 8, a naočale sam trajno skinula s 15. On je prvu imao s nepune 3 godine i naočale još uvijek nosi, iako su doktori jako zadovoljni i vjerovatno neće trebat novu operaciju.
Kod ovog problema čest je slučaj više operacija, jer se pri zahvatu na oku jedan živac zateže, a drugi otpušta, pa je to bolje činiti postepeno, jer ako se previše zategne, ne može se ispraviti (nisam nikad čula da je netko imao taj slučaj
). Iskusnijim doktorima u ovom području (kao npr. doktoru mog nećaka, koji je i mene operirao na svojim počecima) dovoljna je jedna operacija.... (Možda malo fulam ove medicinske termine objašnjavanja zahvata - prenosim ono koliko se sjećam da su meni govorili, pa ak nešto nije točno, nek me netko ispravi
).
I razumijem te u potpunosti kak si se osjećala
... Ja otkad sam rodila Leu buljim u njene oke i molim Boga da ne vidim bježanje. Već sam ju nekoliko puta vodila na preglede i za sada je, hvala Bogu, sve u redu... Znam da to nije ništa strašno, rekla bih čak da to nije bolest već estetski nedostatak, al ne mogu si pomoći...
Želim vam uspješno liječenje, jer kod ovoga je najbitnija upornost roditelja i samodisciplina djeteta.
Strabizam
Odgovori s citatom
luce2006 prvotno napisa
