imam dosta prijateljica i poznanica koje su tek rodile ili ce roditi i skoro svaka je bila nesigurna, trebala joj je pomoc koju nisu dobile u rodilistu ili su se educirale ali ih savjeti drugih izlude i naprave nesigurnima ( pa znate kako to ide doli kod nas kad zena dode iz rodilista i bude sve u stilu daj ditetu dudu, daj joj bocicu, vidis da je dite gladno jer tura sake u usta i slicno.... :/ )
e sad..... mnogima sam pokusala priko sms-a, mejla ili telefona dat podrsku ili savjetovat i svakoj sam i dala broj sos rodinog telefona i rekla da tokom dana uvik mogu zvati ako ih ista brine i zele pitati.

stvar je sad u tome sta su neke usudile se i zvale sos i dobile dobre savjete i podrsku a neke ( citaj dosta njih) se ne usuduju na taj korak tj podigniti slusalicu i nazvati.
ja donekle razumim jer polazim od sebe kako bi meni bilo i mada sam otvorena osoba koja ce bez srama svugdi zvati ipak bi mi kao mladoj tek postaloj mami koju tuku u glavu svi hormoni bilo to kao jedna vrsta priznanja da nisam dovoljno dobra i da ne znam svoje dite nahraniti ( nadam se da razumite sta zelim reci bez nekog krivog shvacanja)

palo mi je na pamet ako bi moglo nekako u tim reklama sta ih vi imate, brosurama ,portalu i slicno na neki nacin naglasiti da one koje zovu sos telefon ne trebaju sramiti, ne vide to kao neku vrstu poraza nad samom sobom ili bespomocnosti vec da su i same zene koje djele savjete prolazile kroz slicne probleme i razume taj osjecaj.

pretpostavljam da ima dosta cura ovde na forumu koje su isto tako pokusale neke poznanice ili prijateljice savjetovat da zovu na telefon a one nisu zvale.