Irchi kako veli Mara, to je faza. Ili, kad sam procitala tvoj prvi post, nasmijesila sam se i pomislila To je ta faza
Znas da imam slicnog hahara samo imamo par mjeseci vise pa te ja fino mogu tjesiti.

Patrik je zgulio lak na stolicu u dnevnoj sobi, onak sa strane, a kad je pokusavao pod griznut ja sam rikavala od smijeha. Jednostavno je otkrio da to moze i bilo mu je ludo zabavno. Vise ne gricka. Eventualno mene od milja, ali nakon dva dobra ugriza od kojih je ostala modrica, zapamtio je moju iskrivljenu facu i reakciju (Ne, ljubavi to me boli - ozbiljnim i tihim glasom). Sad zna onak gricnuti ali tocno s dozom umjerenosti, uglavnom za rame. Drugu djecu nikad nije ugrizao. Ni MMa, koji je bio bas tuzan jer mu je bilo fora kak mene gricne iz gusta Znao je cupati (jadan Kaleb..) ali to smo isto prerasli (ali isto uz moj trud i objasnjavanje).

Bacanje nam je jos uvijek zabavno, samo se to sad mijenja iz tjedna u tjedan u nove vjestine. Najsladje mi je kad veliku plasticnu loptu digne visoko iznad glave i baci ispred sebe, pa stoji onako ponosan i gleda lijevo desno (malo mene malo MMa) s osmjehom od uha do uha. Oni na taj nacin otkrivaju sasvim nove dimenzije.

Ljubi hahara, preslatki mi je Tin