Citiraj Sun prvotno napisa
Sta hoces reci s tim da je tvoj jos mali, njen kao vise nije mali?? S deset mjeseci bi trebala djete lupati, ono bi kao vec moralo znati i razumjeti sta je red, a sta nije... Strasno!
Sigurna sam da time sto udaras djete neces postici da postane sigurna osoba, cak suprotno. Razmisli malo kad krenes drugima takve savjete djeliti!
Ajme, znala sam da cete me krivo shvatiti... Odnosno, krivo sam se izrazila. Kao prvo, ne tucem dijete i ne namjeravam ga tuci. Mislila sam na to da se djetetu ne smije dopustiti da mu se razvije agresivnost. I da mu to treba znati pokazati (ne mislim na tucu) ili objasniti, pokusati ga smiriti, zagrliti ili nesto sl kad je takav. Sad, ono sto me isprovociralo na izjavu da ga treba klepnuti po guzi (ne mislim pod time da ga se namlati ne znam kako, nego ono da se cuje "klep" po peleni) je to da mi zadnjih mjesec dana bruje tako razmazena i bezobrazna djeca (djeca od dvije- tri god) po kuci da ne mogu vjerovati. I odmah se sjetim rodjaka od muza koji je radio nekaznjeno strasne stvari (bacao daske po ljudima koji su sjedili na skalama i sl) i na kraju kad je krenuo u skolu su imali ogroman problem s njim jer je mlatio sve klince u skoli i nije slusao ni uciteljicu ni ikoga. Takve sam filmove imala u glavi kad sam na to mislila. I nisam mislila na to da ga treba klepnuti odmah nego stvarno kad vidis da nista drugo ne djeluje. Jedino sto sam zaboravila da njen mali ima samo 10 mjeseci i da je stvarno premali za takvo nesto. Dakle, htjela sam reci da bih takvo malo dijete pokusala nekako umiriti, ali da ne nih kategoricki odbijala klepnuti dijete po guzi (starije, naravno) ukoliko vidim da nista drugo ne djeluje a da mi dijete radi nesto stvarno lose.
Ono sto sam pisala o premekanim roditeljima, mislila sam na roditelje koji previse propitkuju svoju (malu) djecu sto zele. Odnosno, da im dopustaju da djeca donose bitne odluke sami (to je radila moja mama). Takvo dijete ne zna sto je dobro a sto lose i zeli da mu roditelj da smjernicu a ne da ono samo mora donositi takve odluke. Donosenje takvih odluka mu dakle stvara nesigurnost i dijete voli da mu roditelj kod bitnih stvari da smjernicu i da on donosi odluke. Sjecam se da je mene to jako frustriralo da mene moja mama pita sto bih ja ucinila u toj i toj situaciji i razvila sam se u nesigurnu osobu. Vjeruj mi, to je gore nego da te roditelj tuce. Znam da sam postedjena velikih trauma koje imaju djeca koja su roditelji tukli, ali ovo je jednako tesko za normalno funkcioniranje kasnije u zivotu. Recimo, mama mi je sve dopustala i nisam razvila nikakvu poslusnost ni postovanje prema odraslima. Ne mozes ni zamislit kakve sve probleme to kasnije izaziva. Prakticki sam sve sto je drugim mojim vrsnjacima bilo normalno morala usvajati puno kasnije. Meni nije bilo jasno zasto bih ja morala slusati nekog starijeg kad ja mogu sama odluciti o svemu. Dakle, ja sam isla iz svoje pozicije jer znam da je to meni bio problem da su mi roditelji bili preblagi. A to moze biti problem itekako, isto kao i kad roditelji tuku svoju djecu. Ali, ponavljam nisam mislila da treba dijete tuci, to je krajnost kad nista drugo ne funkcionira.

Da rezimiram, djetetu bih nesto pokusala objasniti, zagrliti ga, umiriti, a kao KRAJNJU metodu (DAKLE, NE MORA SE NIKAD NI DESITI) bih a ga lupila po dupetu, ali stvarno dijete od 10 mjseci je premalo za to, tu sam falila.
Nadam se da sam sad to malo bolje objasnila?