Luna.. tvoja ilustracija omalovaza u najmanju ruku :/ s obzirom na to da su takve stvari toliko jasne da se o njima nema razloga raspravljati, zato sam i krenula dublje u priču.

REWIND - Ja sam se nadovezala na noviju temu na ovoj temi o djetetu koje se neprihvatljivo ponasa samo s mamom, a njena prijateljica misli da se to moglo rjesiti sa dosljednoscu. E, pa ocigledno nije, jer djetetu je očigledno jasno kako se smije ponasati i kako ne, zato se u drustvu drugih ponasa ok. MAjci salje neku poruku (to ne znači da je ona losa majka... ponekad i najdivnije mame odbijaju vidjeti/čuti djetetove poruke), koju ona ne čuje i on će nastavljati takvo ponasanje dok se to ne promjeni.

Znači, na stranu Tin - bebasta faza koju se lako usmjerava dosljednim" draganjem" ..., ja govorim o primjerima onog bacajuceg djeteta i slično... gdje dosljednost ne bi pomogla i tako sam na ovu temu i došla!

Mislim, stvarno, pričati o dosljednosti da djetetu nedamo da dira utičnicu, udara nekoga itd... to su jasne stvari, nije valjda da o tome uopce raspravljamo?! :? Hocemo li biti dosljedni u tome da ne ide na cestu?! :? Mislim.. hello! To su podrazumijevajuce točke odgoja, a ne dosljednost.

A odgovor na tvoje pitanje: Ajde mi definiraj jasno određivanje pravila i njihovo sustavno provođenje u jednoj riječi. jest disciplina, a u drugom kontextu o njoj nisam govorila.
_________________________________________________

Pa da obrazlozim.
Znači, slazem se da roditelji trebaju biti dosljedni i da trebaju izbjegavati slanje nejasnih poruka. Ali pitanje je doista u čemu to trebamo biti dosljedni? Koje su to najkorisnije poruke koje djetetu trebamo poslati? I opet ponavljam ne govorim tu samo o malim bebama...

Ono što JA SMATRAM DA JE NAJBITNIJE U RODITELJSTVU jest prepoznavanje pozadine djetetova ponašanja. Bez toga, smatram da je dosljednost tvrdoglavost.

Znači, ako djete iskazuje neki određeni obrazac ponašanja, a mi njemu poput papige dosljedno objasnjavamo da to ne moze tako, a ne pokusavamo shvatiti pozadinu i uzrok njegovog ponasanja, njegovih emocija, ne mozemo niti očekivati promjenu u ponasanju jer prvo što djetetu treba jest prihvacanje i priznavanje njegovih emocija i slušanje njegovih poruka (jer, DA, on salje neku poruku, zato se tako i ponasa!!). Dok to ne učinimo, nema promjene, bez obzira na svu dosljednost ovog svijeta.

Da li se sada razumijemo vise?