 |
|||
Ne znam pitaš li ovo samo Anitu, ali ja bih u tvom slučaju rekla da nije, već da se radi o normalnoj fazi - on uči, ne zna još "koristiti" takvo ponašanje na način kao što bi ga možda koristio kao četverogodišnjak kao kôd poziva u pomoć, izražavanja nezadovoljstva...I to neće znati barem do dvije godine. Sada samo "ispipava teren", uči, isprobava.Irchi prvotno napisa
Uh, izrazito se ne slažem s ovim. Gdje je tu logika - udarcem ga učiš da je agresija neprihvatljiva? :?
Po mom sustavu vrijednosti, svaki udarac, pa i najblaži, šalje djetetu poruku:
1. kad ne znaš riješiti problem, udari
2. u redu je udariti slabijeg od sebe
3. u redu je udariti osobu koju voliš
4. na agresiju se reagira agresijom
5. udaranje je prihvatljiv oblik komunikacije
Iskreno, ne razlikujem premlaćivanje i "po guzi", o tome sam već pisala. Razlika je samo u intezitetu fizičkih posljedica.
:shock:
Što sam tako šokantno napisala? :?
Ides! Ja navratila da vidim ima li jos tko fazi koju su neki prosli a Tin taman prolazi, a kad ono rasprava o osljednosti, disciplini i onoj bljuc temi lupkanja i udaranja
Nego, ja vam uopce nisam bila ni dosljedna (jer je bilo nemoguce, kadmi je Patrik ponekad stvarno slatki a nekad me znao bas ugristi do boli) a bome ni uporna, vjerojatno samo strpljiva. No, faza je prosla, deckic je u nekoj novoj i zivot ide dalje.
Anita, u onim crvenim slovima ima strasno puno istine, pomalo ti zavidim jer ces ti tim putom ici opet a ja tek prvi put (pa me, razumljivo, ponekad uhvati panika, hocu li znati, moci, vidjeti ...) Ali skroz se slazem. No nemam jos pojma kako cu to hendlati i u kojoj mjeri ce mi uspjeti. Klinac je jako na mene, karakterno, pa mogu samo biti strpljiva i nadati se da ce mi uspjeti
Luna fakat su djeca jako razlicita. Bas zapravo zanimljivo, kako Kaleb nije uopce sklon ponasanju koje spominjemo, misli, stigne ali i ne mora. Moja seka nije nikad bila u toj fazi. Za sebe znam iz maminih prica, bila sam tvrdoglava, isprobavala sve i svasta, bez straha, uporna, neumorna, vjerojatno izuzetno "naporna" za hendlanje, ali kaj ces, takva sam i ostala, sve me zanima i apsolutno moram sama isprobati
Uh, raspisala sam se...
Nego, Teta Eta, zakaj si se ti zacudila???
Oprosti, naravno da nisi ti....
ali ne znam sto drugo reci na izvrtanje usporedbe pri kojoj bi ja eventualno, mozda (i hiljadu drugih ograda) lupila dijete po guzi (jedino stvarno u zivotno opasnoj situaciji, nakon koje bi se grizla) i napadom hormona....
ili ovo...
quote
Pa... moj bi bio u pravu da me je dosada udario par puta upravo zbog tog nepostivanja i nepriznavanja da nisam u pravu i sl. Vjerojatno bih se durila ali se ne bih nesto pretjerano zabrinula oko toga jer ionako znam da je u pravu.
unqoute
i jos... i jos...
Inace, jedna nasa djecja psihologica je to ovako objasnila (a ja sam tu potpuni laik!!!)
Ako maleno dijete (manje od 2,5 godine) lupite po guzi zato sto je istrcalo na cestu, ono ce shvatiti da svako istrcavanje na cestu boli i drugi puta ce staviti rukice na guzu i istrcati....
Toliko o ucinkovitosti batina.
Nisi citala ono to sam ja napisala nego samo "skaces" na rijec "udarac. Nisi uopce procitala obrazlozenje mog stava. Kazem ti da se tocno sjecam kad me mama ne bi kaznila da bih ja to protumacila kao da nju nije briga za mene i to me iznutra cinilo jako nesigurnom i nevoljenom. Zamisli, zvuci apsurdno ali je istinito.
I ne mora svaki udarac biti agresija. Kad se dijete izviljava, tuce druge i sl. to je onda kazna a ne agresija. Ne mora udarac biti popracen vristanjem, maminim šikljanjem hormona i sličnim. Po meni je daleko gore planuti na dijete na neki drugi nacin nego da u pravom trenutku dobije zasluzenu packu. to je sve sto hocu kazati. Zato mislim da sve ono sti si dolje nabrojala ne važi.
To pitaj one koje su mame premlacivale. Moj muz dobro razlikuje jer ga je stara premlacivala i lupala mu glavom u zid, a udarac po guzi kad je to potrebno ne smatra nuzno losim. Uostalom, napisala sam kad premlatis dijete znaci da si izgubila kontrolu, sto se ne smije desiti. kad dijete dobije po guzi jer je zasluzilo znaci da si mu dala do znanja da to vise ne smije raditi jer je napravilo nesto jako lose a ne da ucis agresiji.
A sad EOD.
Ovo mi se jako svidja, ful jednostavno i ako to nekom nije jasno
Nda. Nadam se da cemo prestat o premlacivanju. Tocno se zna kaj tko od nas o tome misli, vec se dosta koplja lomilo, nitko nikog nije razuvjerio a tu smo na topicu kojem nije uopce namjera govoriti o lupanju po guzi, mlacenju isl. Ili se varam :?
Luna...
Irchi - ne radi se o slanju poruka kod Tina... on je još mali istraživač i to preslatki.
Teta Eta - odlično si ono rekla! Baš će mi posluziti! 8)
Tiwi - samo sam odgovorila i necu vise o udarcima....
Pogresno smo se shvatile. Ja nemam neke extra traume iz djetinjstva i moji me roditelji nisu tukli "extremno" vec onako klasičnoPa... moj bi bio u pravu da me je dosada udario par puta upravo zbog tog nepostivanja i nepriznavanja da nisam u pravu i sl. Tebe bi to povrijedilo dublje jer imas traume iz djetinjstva, ali mislim da se radi o ekstremnim tučama i ekstremno strogom odgoju a ne o opravdanom udarcu.No, sto se tiče lupanja po guzi... ono ne poučava nikoga ničemu... kad se MM i ja jako posvađamo i ne slazemo, ne znam bas da li bi me samarcina (ili po guzi)natjerala da se sa njime slozim... no natjerala bi me da ga mrzim. :/
Znači, ne bi me udarac povrijedio zato što imam traume iz djetinjstva, vec zato sto smatram da udarac nije normalan način ophođenja u zajednicama ljubavi.
No, vidio ovo što si pišemo MM sad i kaže on da te TM vjerojatno jako dobro preodgaja kad ovako pričaš. Good for him (TM).
sbuckzow, cak i radi "samo po guzi" se u razvijenim europskim zemljama ide u zatvor, ako te netko prijavi, a djecu se od najmanjeg uzrasta u institucijama uci da je to nasilje i da to nije u redu. Djecu se ohrabruje da prijave roditlje, ako ih zlostavljaju, pa makar i "samo po guzi". Ja sam kao dijete znala dobiti batina od oca, nikada od mame, i naravno da mi je to bilo strasno. Puno mi je vremena trebalo da se konacno opustim u svom odnosu prema tati, a sa mamom sam uvijek imala savrsen odnos. Isto tako i moj brat. Ja bas ne bi volila da me se moje dijete boji.
cekaj, pa nisi vidjela smajlice na kraju ili kaj? Ma uostalom... ne da mi se citat da mi se izvrce sve sto napisem, stoga EOD
Pardoniram,neću ulaziti u diskusiju ali moram reći,jednostavno moram, meni ovo nije normalno:
Moj je jos mali pa ne znam iz iskustva ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu:? :? :?Pa... moj bi bio u pravu da me je dosada udario par puta upravo zbog tog nepostivanja i nepriznavanja da nisam u pravu i sl. Vjerojatno bih se durila ali se ne bih nesto pretjerano zabrinula oko toga jer ionako znam da je u pravu.
How yes no!
pa... to je ista stvar kao da te jako tuku.Pogresno smo se shvatile. Ja nemam neke extra traume iz djetinjstva i moji me roditelji nisu tukli "extremno" vec onako klasičnoAli ne da mi se vise o tome pricati, iscrpljena sam i uopce ne mogu razmisljati i smisljati argumente
No, vidio ovo što si pišemo MM sad i kaže on da te TM vjerojatno jako dobro preodgaja kad ovako pričaš. Good for him (TM).
A to je upravo ono sto ti zelim objasniti. Posto nisam dobila po nosu kad sam zasluzila, osjecala sam se nevrijedno- ne znam zasto je to toliko tesko za shvatiti? Odnosno, podsvjesno imas osjecaj da ne vrijedis i da ih nije briga ako ces ti napraviti nesto lose, a to = da ih nije briga za tebe kao osobu. I to je grozno iskustvo i stvara nesigurne ljude i ljude s osjecajem manje vrijednosti. I to iz vlastitog iskustva. Zato kazem da dijete treba znati kad ne smije nesto raditi i da mu to treba objasniti i ako treba na neki nacin ga "kazniti": reci ne, viknuti ili u krajnosti tuknut da se trgne i onda mu dobro obrazloziti zasto takve stvari ne smije raditi. Na takav "udarac" sam ja mislila.
Nadam se da ne mislis kako sam sad ja neka bezobzirna babetina koja ce mlatiti svoje dijete i da bar ti od svih ovih ovdje otprilike kuzis sto sam htjela zapravo reći. Jer ostali mi samo vade recenice iz konteksta i obrcu teze. Tako da ispada da sam rekla nesto sto uopce nisam mislila. A i ovaj medij je nezahvalan jer ne mozes osobu vidjeti uzivo i skuziti pozadinu njenog govora, mimiku i sl. pa cesto dolazi do nesporazuma.
slazem se.
samo cu dodati da me moj otac nikada nije udario/tukao, a mama (dok je mogla, tamo negdje do moje 11-12 godine) me redovno mlatila - kada nisam napisala zadacu, kada nisam nesto dobro skuzila, kada bi nesto razbila itd itd...
u meni NIKADA nije razvila strah tim batinama, vec INAT. mozda sam ja po karakteru tvrdoglava, ali nikada nisam prihvacala to batinjanje koje bi se obicno zavrsilo njenim suzama jer bi se ja, dok bi me ona mlatila, smijala, sto bi nju dodatno izivciralo, pa bi se onda rasplakala.
puno godina kasnije, pocele smo pricati o tome i ona sama sada vidi da je pogrijesila. ona jednostavno nije znala za alternativnu, posebice zato sto je i sama tako odgajana.
vi cure, sigurna sam, znate da postoji alternativa i batinama i samo jednom malom udarcu po guzi. ..
a meni je, pak, strasno zao sto me moja mama udarila "kad je trebala". a moja mama sada, jos vise zali zbog toga.
sbuzckow, ponovo sam procitala tvoj odgovor jer jednostavno ne mogu vidjeti vezu izmedju nedostatka batina i osjecaja manje vrijednosti. :?
mislim, sve mi je jasno kako si ti to osjecala, no mislim da je pogresno da takav obrazac ponasanja prenosis na svoje dijete.
slazem se sa tobom da dijete treba upozoriti kada je napravilo nekakvu 'nepodopstinu' ali nikako udarcem. jer ne radi se tu o fizickom nasilju, ne vjerujem ja da bi ti svoje dijete izudarala dok ne poplavi od modrica.
stvar je da taj cin u kojem ti blago dotaknes djetetovu guzu predstavlja tvoju moc nad njim, napad na njegov integritet. pa, zasto se djeca tako cesto rasplacu kada viknemo na njih?
zato sto su povrijedjena. dijete se osjeca stjerano u kut, bez mogucnosti izlaza. ja ne vjerujem u odgoj i ucenje koje je zasnovano na strahu.
sbuczkow nikada ali baš nikada se nemoj osjećati manje vrijednom zbog toga jer te nisu "klepali".Ja sam probala i po guzici i po glavi,nekad rukom,nekad opasačem,klečala sam na riži u kutu za svaku svoju pogrešku i kad god imam priliku to svome starom nabijem na nos.Budi sretna i nemoj svoju dječicu čak ni samo malo po guzi,bit će ti zahvalna,vjeruj meni...
Sve se može riješiti riječima,treba nešto više vremena ali rezultat je stabilna obitelj i sretni klinci
Joj kako mi je ovo dobro poznatou meni NIKADA nije razvila strah tim batinama, vec INAT. mozda sam ja po karakteru tvrdoglava, ali nikada nisam prihvacala to batinjanje koje bi se obicno zavrsilo njenim suzama jer bi se ja, dok bi me ona mlatila, smijala, sto bi nju dodatno izivciralo, pa bi se onda rasplakala.
uf...inat....vrhunac je bilo moje: daj samar da mogu ici van.....totalno sam sah-matirala tada
sbuczkow kako bi bilo super fora kad bi imala jednojajcanu blizanku koju su paralelno s tobom odgajali mlateci ju tu i tamo po guzi "kad bi zasluzila" pa da vidis koja od vas dve bi bila nesigurnija osoba...
Ja sam sve tvoje argumente procitala od pocetka do kraja i nista ne vadim iz konteksta i necu te napadati, ali stvarno mislim da jako grijesis i da ako vec tako mislis da bi jako dobro bilo da takve savjete ne djelis drugima.
Ja mislim da se kod tebe tj kod tvog odgoja radilo prvenstveno o nedostatku aktivne paznje, mislim da lupanje po guzi ne bi ti kao dijete sebi protumacila kao nesto dobro i potrebno da bi se osjetila vaznijom i sigurnijom. Cini mi se da si si to malo krivo poslozila u glavi. I ne moras se braniti ja stvarno ne napadam, ovo je sve u dobroj namjeri.
peace
Hm...kako da to objasnim?
ovako, moja mama je bila iznimno liberalna, brijala je po slobodnoj djeci Summerhilla i citala svu mogucu popularnu literaturu o odgoju. Naravno, nju je njena mama tukla i ona nije htjela imati frustrirano dijete. Pa je radila sve obrnuto od toga. Odgajala me skroz "bez zabrana" i slicno. Mogla sam raditi sto god sam htjela. Kako bi ja odlucila tako bi bilo. Kad je trebalo odluciti o neki bitni(jim) stvarima nikad nije bilo vazno sto misle moji roditelji, uvijek su pitali sto bi JA da oni naprave, da ja budem sretna i zadovoljna. A to je tako ogroman teret za dijete koje ZELI da mu roditelji budu oslonac, vodilja, da mu ONI govore sto je bitno, dobro, lose i sl a ne da ono samo tako malo mora donositi vazne odluke. To stvara ogroman presing na dijete i ono postaje nesigurno. Sjecam se da bih ja ponekad namjerno izvodila gluposti samo da me opomenu ili udare jer sam mislila da kad me ne opominju da me ne vole jer ih nije briga kakva sam kao osoba. Dakle, zelim reci da ako djetetu ne damo do znanja da radi nesto lose, ono ce pocet raditi sve vece gluposti ne zato sto je ono zlocesto nego samo zato sto zeli da roditelji obrate paznju na njega "zapravo" i da ga odgoje u dobru osobu. Nisu djeca glupa, zato kazem da ako dijete stvarno radi gadarije (ne u stilu istrcavanja na ulicu, nego da terorizira mladjeg brata, mlati zivotinje i sl) da se ono nece osjetiti lose jer je dobilo po turu, vec ce se osjetiti bolje (ako mu se objasni zasto je dobio po guzi) jer smo mu dali potvrdu da nas je briga za njegovo (duhovno) dobro. Mislim da djeca puno bolje osjecaju pozadinu stvari nego sto se nama cini, radi toga mislim da se nece lose osjecati zbog solidno zasluzene packe.
Znam da ne shvacate, ali evo jedan primjer: moji stariji rodjaci imaju posvojeno dijete i svi ga tretiraju kao da je bedasto. Svi ga maze, paze, tetose i trude se "ne povrijediti njegove osjecaje" i mali je izrastao u razmazenog i ponekad bezobraznog klinca. Jer on je "jadan", posvojen je i na njega se ne smije vikati. Kad su bili kod nas napravio je neko sranje i moja sestra (koju obozava) je viknula na njega i kategoricki mu rekla da ne smije to vise raditi. On se ispricao i rekao da nece vise i bas se vidjelo da mu je "drago" da ga ja opomenula. Ono sto hocu reci je to da se treba prema djeci ponasati normalno jer oni razumiju puno vise nego sto mi mislimo. Pogotovo pozadinu nasih djela. I ako smo inace dosljedni i normalni roditelji koji volimo svoje dijete, ako ga udarimo (dakle, krajnost) ono ce itekako znati da je napravilo nesto jako lose i to ce postovati i pokusati ce to popraviti jer zna da ga mi ne bi bezveze tako tretirali. Nakon toga mu jako dobro objasnimo zasto je dobio po guzi, i mislim da nikakvih trauma ne bi trebalo biti. Dapace, izgrlimo se, izljubimo i sve 5. Tako se bar meni cini.
Mislim da ne shvacas.
vecina ocito smatra.slazem se sa tobom da dijete treba upozoriti kada je napravilo nekakvu 'nepodopstinu' ali nikako udarcem. jer ne radi se tu o fizickom nasilju, ne vjerujem ja da bi ti svoje dijete izudarala dok ne poplavi od modrica.
meni se ne cini da je to nadmoc kad sam ja u pravu a on cini lose. radi onoga gore sto sam pisala. meni se vise cini da odrasli to shvacaju tako jer vecina smatra da su nepogresivi pa se boje da ih netko ne upozori i ne kaze im da nesto rade lose. I onda valjda smatraju da je i djeci ego tako velik.
Pa ne govorim o odgoju u strahu. Ali tako se moze ici u drugu krajnost, da dijete skroz preuzme kontrolu i postane stvarno imbecilno (kao mali rodjak od mog muza). A meni se ni to vikanje bas ne svidja, od toga se jezim vise od "guze".
nije da sam birala.
Ja ne sumnjam u to i znam da je tako. ali sam spominjala slucajeve kad bi po mom misljenju dijete zasluzilo "guzu" i obrazlozila sam zasto tako drzim. Sto bi ti napravila da uhvatis svog klinca kako tuče nekog slabijeg decka iz razreda?Sve se može riješiti riječima,treba nešto više vremena ali rezultat je stabilna obitelj i sretni klinci
Netočno. Moji su jako puno "radili" na meni. Mama je stalno boravila sa mnom, igrala sam se puno s tatom, išla sam na sve moguće aktivnosti, s mamom sam pjevala, citala mi je stalno, išli smo u šetnje, nisu mi dali da gledam televiziju da me se riješe.
Ne, nego ti to ne mozes shvatiti jer nisi bila tako odgajana. Uobicajeno je da su djecu tukli (pogotovo moje vrsnjake). Moja mama je imala stavove kakvi roditelji imaju tek danas: uvazavanje djetetovog misljenja, dati mu da se izrazi, nikada ne vikati, tuci i slicno. Ja kazem po vlastitom iskustvu da to nije dobro isto kao i prestrog odgoj jer proizvodi jednako shebane i nesigurne ljude.
Ajde mi objasni zasto ima tako puno nasilja u vrticima tipa montesorri, waldorf i sl? Njih ne tuku, ne bi smjeli biti agresivni? To je ono o cemu pricam, o tome da djeca ako im se na vrijeme ne ukaze da su u krivu, nece to znati jer nemaju čime mjeriti dobro i loše, tek se moraju razviti. A mi smo ti koji ćemo im ukazati sto je dobro a sto loše. Zar ne?
A ne, a zasto se ja onda osjecam tako posrano cijeli dan?
A zasto te udarila?
Ovdje lezi zapravo tvoj problem, u prevelikom teretu koji roditelji ponekad u dobroj namjeri navale djetetu na ledja. Znamo da su djeci potrebne granice i ne moze ih samo postavljati vec za to treba roditelje. I usmjeravanje. Roditelj usmjerava, dijete putuje
Ti bi bila sigurnija da su ti u vaznim odluka rekli sto treba, te na taj nacin te ucili kako jednom kad odrastes trebas i ti donositi odluke. Tu nema ni traga ni glasa potrebi "po guzi". Nadam se da ipak to vidis.
Naravno. Djeca nisu glupa. Djeca na fenomenalan nacin salju signale u cemu grijesimo a gdje smo napravili dobar posao. Samo ne treba zmiriti.
A ovo sto sam boldala je patoloski, u takvom ponasanju leze jako ozbiljni uzroci, iako kod djece je jako ozbiljan i sam nedostatak paznje. Ali uz ovakvo devijantno ponasanje sam imala prilike vidjeti recimo zapostavljanje u smislu ostavljanja djeteta samog, nemar, neredovitu prehranu, nedovoljnu higijenu, alkoholizam jednog ili obaju roditelja, razdvojene roditelje i slicno. Znam da ovo zvuci prilicno grubo, ali to je ono sto se cesto iza takvih ponasanja pronalazi. Tema je dosta teska, kad su djeca u pitanju treba jako oprezno donositi zakljucke. Mi ovdje raspravljamo i to je zapravo dobro, jer ocito preispitujemo sebe i vazno nam je sto i kako cinimo. Ali, dobro je i iskoristiti nova saznanja. Evo, meni je Luna nedavno rekla nesto sto mi je ostalo u sjecanju i iako je bezazleno (recenica "Vidis kako su druga djeca dobra..") ali stvarno mi je drago da mi je ukazala na svu glupost te recenice, jer ona zapravo nema nikakvog smisla i moze samo napraviti stetu. Ne izgovaram je vise. A mogla sam se naduriti
evo, ja sam bila ta "zlatna sredina", dobila bi tu i tamo, nikad nisam bila premlacena i sta danas zakljucujem?
svaki put bi dobila kad bi njihova tastina ili njihov ponos bio povrjedjen. slusala sam da nemam postovanja prema njima kakvo su oni imali prema svojima. trebala sam izaci iz puberteta da shvate da to nije moj prkos vec moj karakter, da sa strascu raspravljam i drzim do svog misljenja.
evo primjera:
sjecam se kada sam prvi pu dobila "po guzi", onako, fino, uz puno suza. do puberteta sam imala poremecaj metabolizma i bila sam na dijabeticarskoj dijeti. od 5. godine nisam smjela nista slatko i nista masno. bila sam 2. osnovne kada se kraj zgrade otvorila pekabela, sa svim onim sarenim i primamljivim sladoledima i uvijek je bila guzva, red, svi klinci poslije skole isli su na sladoled. ja nisam. bila sam disciplinirana i znala sam sta smijem i sta ne smijem. za mene je to bila trauma o kojoj nitko samnom nije pricao. samo je bilo: ne smijes. i nisam. nisam jela cokolade, bombone, pila sokove, na rodjendanima bi se zahvalila i rekla da ne smijem jesti tu tortu, nagovarali bi me, ajde, samo malo, ja sam bila "dobra" i govorila sam da ne smijem. na vlastitome rodjendanu puhala bi svijece na torti koju nisam jela. i onda jedan dan nisam mogla izdrzati "pekabela, pekabela, porodica trazi cijela...." i nakon skole sam s ostalim klincima kupila sladoled. nisam ga ni polizala, ugledala sam tatu i bacila ga. kad sam dosla doma, stari me docekao sav nabrusen. moja greska, slagala sam. zasto? nisam osjecala sigurnost. nisam osjecala razumijevanje. dobila sam zbog te lazi batine. za prvu svoju gresku, batine. ne rame, vec guzicu. zasto? jer sam im slagala. i umjesto da su se pitali zasto sam im slagala, i probali naci razlog i uzrok, oni su bili previse zaokupljeni svojim ponosom koji je bio povrjedjen i autoritetom koji je bio srusen. tu frustraciju su morali nekako izbaciti iz sebe.
to nije pomoglo da ja vise ne lazem, lagala sam svaki put kad bi ocijenila po svojoj prosudbi da bi istina zakomplicirala stvari i dovela do nepotrebnih svadja.
"po guzi" i samar nisu me nicemu naucili, stvorili su u meni mozda jos veceg buntovnika koji je zavidio prijateljicama koje su rekle da su njihovi starci njihovi prijatelji, da o svemu pricaju i sve tajne dijele. htjela sam dijeliti ih i ja, ali nisam jer ne bi naisla na razumijevanje. pa sam ih drzala za sebe i cekala da ONI postanu spremni i zreli za njih. tako je i bilo, dosao je trenutak kad me se smatralo "odraslom" osobom i kada su svaku moju rijec dozivljavala i svaka moja rijec je imala tezinu.
zamisli kako bi nam divno bilo da je tako bilo od pocetka. da su znali da su i dijeca mali ljudi?
Evo, meni je Luna nedavno rekla nesto sto mi je ostalo u sjecanju i iako je bezazleno (recenica "Vidis kako su druga djeca dobra..") ali stvarno mi je drago da mi je ukazala na svu glupost te recenice, jer ona zapravo nema nikakvog smisla i moze samo napraviti stetu. Ne izgovaram je vise. A mogla sam se naduriti
Meni je svojedobno nešto slično napravila Nika.
meni je felix rekla "nemoj joj to govoriti, to stvara pritisak na njih" a govorila sam "pogle Lea kako svi puzu, oces li i ti tako"Evo, meni je Luna nedavno rekla nesto sto mi je ostalo u sjecanju i iako je bezazleno (recenica "Vidis kako su druga djeca dobra..") ali stvarno mi je drago da mi je ukazala na svu glupost te recenice, jer ona zapravo nema nikakvog smisla i moze samo napraviti stetu. Ne izgovaram je vise. A mogla sam se naduriti
Meni je svojedobno nešto slično napravila Nika.
usporedjivala sam je, a ona je neusporediva, bas kao i svako dijete
sbuczkow, mozda je problem upravo u onome sto je Tiwi rekla - tvoji roditelji su na tvoja mala ledja, natovarili previse odgovornosti. nedostajalo ti je usmjeravanja i granica.
izgleda da komuniciramo na dva usporedna kolosijekaTo je ono o cemu pricam, o tome da djeca ako im se na vrijeme ne ukaze da su u krivu, nece to znati jer nemaju čime mjeriti dobro i loše, tek se moraju razviti. A mi smo ti koji ćemo im ukazati sto je dobro a sto loše. Zar ne?
slazem se sa tobom da djeci treba skrenuti paznju (kada mogu to shvatiti) kada rade nesto sto ne bi trebali raditi(istodobno bi trebali pokusati i shvati zasto rade 'nepodopstine', mozda je to jednostavno njihov odgovor na nesto cega mi nismo niti svjesni).
no, ono oko cega se ne slazemo je, nacin na koji ces im objasniti da nesto nije dobro. nikako fizickim nasiljem!
to moze biti odrjesito 'ne' ili uzimanje za rukicu i odvodjenje od zabranjenog mjesta/objekta itd..
ovo te razumijem, jer takav odnos roditelja je jednako los kao i strogi...A to je upravo ono sto ti zelim objasniti. Posto nisam dobila po nosu kad sam zasluzila, osjecala sam se nevrijedno- ne znam zasto je to toliko tesko za shvatiti? Odnosno, podsvjesno imas osjecaj da ne vrijedis i da ih nije briga ako ces ti napraviti nesto lose, a to = da ih nije briga za tebe kao osobu.
Netočno. Moji su jako puno "radili" na meni. Mama je stalno boravila sa mnom, igrala sam se puno s tatom, išla sam na sve moguće aktivnosti, s mamom sam pjevala, citala mi je stalno, išli smo u šetnje, nisu mi dali da gledam televiziju da me se riješe.
Ne, nego ti to ne mozes shvatiti jer nisi bila tako odgajana. Uobicajeno je da su djecu tukli (pogotovo moje vrsnjake). Moja mama je imala stavove kakvi roditelji imaju tek danas: uvazavanje djetetovog misljenja, dati mu da se izrazi, nikada ne vikati, tuci i slicno. Ja kazem po vlastitom iskustvu da to nije dobro isto kao i prestrog odgoj jer proizvodi jednako shebane i nesigurne ljude.
Ajde mi objasni zasto ima tako puno nasilja u vrticima tipa montesorri, waldorf i sl? Njih ne tuku, ne bi smjeli biti agresivni? To je ono o cemu pricam, o tome da djeca ako im se na vrijeme ne ukaze da su u krivu, nece to znati jer nemaju čime mjeriti dobro i loše, tek se moraju razviti. A mi smo ti koji ćemo im ukazati sto je dobro a sto loše. Zar ne?
A ne, a zasto se ja onda osjecam tako posrano cijeli dan?
Ne znam zasto se osjecas posrano, ali ja ne mogu ne reagirati jer mislim da svakako nije u redu da drugima djelis savjete da treba lupati djecu zbog toga sto si ti odgajana liberalno pa si postala nesigurna. Istovremeno mislim da imas pravo na svoje misljenje, ja ti ga niti ne namjeravam pokusati promjeniti, ja te samo zelim navesti na to da razmislis dobro prije nego sto drugima napises da bi trebali svoju djecu po guzi!
A sad da se osvrnem na ono gore: ja sam takodjer odgajana liberalno, vrlo slicno tebi, nitko nikad na mene nije digao ruku. Odlucivala sam o svemu i izrasla u vrlo sigurnu i jaku osobu. Kojoj nikad nije palo na pamet bilo koga lupiti ili na taj nacin uopce razmisljati. Kojoj strasno smeta nepravda..
Dakle sve je vrlo individualno. Mozda su tvoji u necemu pogrijesili, pogrijesili su i moji i svaciji jer su ljudi i niti jedan odgoj nikad nije savrsen. Ali ja i dalje mislim da ti batine u nicemu nebi pomogle. Mozda malo vise smjernica da. I mogu jos samo primjetiti da mi uopce ne djelujes kao nesigurna osoba, zalazes se tu da obranis svoju teoriju, cini mi se da si bar u tome vrlo sigurna u sebe
S ovime se apsolutno slazem, jedina razlika je sto ja to nikako ne bih postigla batinjanjem nego normalnim razgovorom. I aspolutno sam uvjerena da na taj nacin izrastaju zdrave osobe, sigurne u sebe..To je ono o cemu pricam, o tome da djeca ako im se na vrijeme ne ukaze da su u krivu, nece to znati jer nemaju čime mjeriti dobro i loše, tek se moraju razviti. A mi smo ti koji ćemo im ukazati sto je dobro a sto loše. Zar ne?
I opet kazem peace
Leonisa -
Sbuckow - napokon te kuzim! Mozemo to svesti na jednostavn izbor izmedju roditelja koji te tuku i roditelja koji te ne vide (iako te mozda gledaju!). I ti i ja bismo radije odabrale prvo, zar ne? Jer ma koliko nas boljelo i ma koliko oni griješili, oni se bar trude činiti nešto za naše dobro, za razliku od onih koje nije briga za to što postajemo! Zar ne?
No, sve se to da rješiti.
Meni je zanimljivo kako recimo ja često znam vikati kad puknem na MM i govorim mu o nekim promjenama koje zelim u zivotu, u nasem odnosu i slično i on NIŠTA NE ČUJE! I kad za koji dan smireno razgovaramo o tome: "pita me, pa dobro, zašto mi to nisi rekla?".. Ok, mogu ja na to
Nemoj se osjećati "posrano" kako kažeš. Tvoje su namjere izvrsne i tvoji su zaključci logični u neku ruku, samo pliz pokušaj sad razmisliti još jednom o svemu. Nisi ti ništa više sj... od većine nas. Metoda 1 ili Metoda 2... svaka nas je izobličila umjesto zdravo oblikovala. Na nama je da iskušamo metodu 3!
Sve se može riješiti riječima,treba nešto više vremena ali rezultat je stabilna obitelj i sretni klinciGledaj sbuckow ja nikada nisam imala problema sa svojom djevojčicom u smislu da je nekoga udarila jer mislim da je tu odgoj učinio svoje.Moje je načelo ako ima s nekim problema da se obrati za pomoć meni a ne da probleme riješava uzvraćanjem udaraca.Ja ću pokušati upozoriti mamu drugog djeteta na učinjenome a njena je stvar kako će to riješiti sa svojim djetetom.Sada mi možeš postaviti pitanje a što ako se to ponovi.Pa,ja na udarce gledam kao na zlostavljanje i znam da postoji pedagoška služba u školi.Svako od nas ima svoj način riješavanja problema ako ti misliš da ćeš problem riješiti lupanjem po guzi tvoja stvar ali nije dobro da i druge upućuješ na takvo što.Ja ne sumnjam u to i znam da je tako. ali sam spominjala slucajeve kad bi po mom misljenju dijete zasluzilo "guzu" i obrazlozila sam zasto tako drzim. Sto bi ti napravila da uhvatis svog klinca kako tuče nekog slabijeg decka iz razreda?
Alleluja!Ovdje lezi zapravo tvoj problem, u prevelikom teretu koji roditelji ponekad u dobroj namjeri navale djetetu na ledja. Znamo da su djeci potrebne granice i ne moze ih samo postavljati vec za to treba roditelje. I usmjeravanje. Roditelj usmjerava, dijete putuje
Ne cini mi se da do toga dolazi samo u takvim slucajemvima iako najcesce da. Ovaj rodjak o kojem sam pricala je naprosto odgajan na krivi nacin. Kad bi radio velike gluposti, nitko ne bi reagirao, ali su mu zato stalno nesto branili. NAkon par godina mali je stasao u malog bandita i sad imaju problem s njim u skoli jer mlati djecu. A nije bas da su glupi ili neobrazovani, za nefalit , mama mu je med sestra. Problem je u tome da dugo nisu mogli imati dijete, jedno im je umrlo par dana nakon poroda i sad su ovoga razmazili. Cak ga nisu razmazili nego su reagirali na krive nacine u danom trenutku i to je rezultiralo takvim ponasanjem. Inace, mali je preinteligentan i kad smo MM i ja s njim skroz je drugo dijete.
O da. I treba bit iznimno budnim.
Evo, meni je Luna nedavno rekla nesto sto mi je ostalo u sjecanju i iako je bezazleno (recenica "Vidis kako su druga djeca dobra..") ali stvarno mi je drago da mi je ukazala na svu glupost te recenice, jer ona zapravo nema nikakvog smisla i moze samo napraviti stetu. Ne izgovaram je vise. A mogla sam se naduriti
ps ne mogu se bas previse udubiti sad u odgovaranje jer mi malome nesto skace temperatura pa sam zabrinuta i neskoncentrirana...
Zao mi je zbog svega sto si opisala. Ali ja nisam mislila na to sto ti opisujes, vec na situacije kad dijete radi neko grdo shit.
To nije bio savjet, stavila sam upitnik na kraju te recenice, bar mislim.
I meni isto, valjda najvise od svega. Zato ne bi ni volila da mi klinac mlati slabijeg (npr). Takve stvari ne mogu podnijeti. (hipotetski govoreci)
[quote="Sun"] I mogu jos samo primjetiti da mi uopce ne djelujes kao nesigurna osoba, zalazes se tu da obranis svoju teoriju, cini mi se da si bar u tome vrlo sigurna u sebe
Nope, pisem zato jer sam nesigurna a zelim izgraditi sigurnost.
I opet kazem peace
Uhhh.
Ono oko muza...
ps znam da nisam vise sj... od vecine nas, ali kad ntiko drugi nece da prizna
Uglavnom,
Uglavnom,
Sorry da nisam odgovorila na tvoj post, ali bilo je malo zahtjevnije, a maloga mi hvata neka temperatura i nervozan je bio pa sam malo cijela zbrčki.
Sorry da nisam odgovorila na tvoj post, ali bilo je malo zahtjevnije, a maloga mi hvata neka temperatura i nervozan je bio pa sam malo cijela zbrčki.
( a nisi ni ti odgovorila zasto te mama udarila?
Ja ću ti reći da sam puno puta dobila batina i da se ne sjećam niti jednog zašto.... (moj doživljaj je bio "dobijam batine jer je tata ljut")....sve do negdje 14,15g.... sve mi je do tada kao izbrisano. A tada sam dobila batina jer sam pronašla prestarog dečka.
Aha... i sjećam se jednom kad sam bila mala, mama je rekla da će me sad po guzi, a ja sam otrčala u sobu, stavila mali jastučić ispod hlača i otišla k njoj i rekla: "Ajde mama, rekla si da ćeš me tući po guzi."... Ona je tada prasnula u smijeh i nisam dobila batine. Kažu da sam se često tako izvukla.
I tako..
Znam da me nitko nije ništa pitao, a i obećala sam Tiwi da više nećemo o batinama...
hm... to kaze i moj muz, kojeg je mama jako tukla. Valjda potiskivanje. Ali zato kasnije kad mu je to narvlo u sjecanje...nije joj bilo lako.
Necemo vise o tome, definitivno.
Čini mi se da se ovaj topic pretvorio u raspravu o tome ko je koga tukao dok su bili djeca....pa ću ja OT
I ja imam jednog hahara koji uživa u svemu što je Irchi navela i ne znam kako više da se postavim, malo me strah da to ne znači da bu takav i kad odraste :?
Mozemo to gledati dvojako:
1) Ono sto rade kao mali stvara naviku da to rade i kad su veliki
2) Ono sto rade kao mali omogucava im da dovoljno intenzivno iskuse nesto sto nece raditi kao veliki jer su to iskusili kao mali
U svakom slucaju... nase su bebe jos premale da se brinemo oko takvih obrazaca. Naravano, usmjeravanje je potrebno, ali ne i panika.
Ja mislim da je tako.
No, da se vratimo temi topica.
Sad sve češće čupa, lupka, počeo je i pljuvati :shock: . Pokušavam mu pokazati draga mama, tata ili što već, ali iščupa rukicu i piči dalje. A jak je ko bik. Imam osjećaj da smo najželi i mm i ja. Već se vidim kao majku čije dijete se baca po podu i sve što ide uz to
Mislim, čini mi se nemoguće da beba od 10 mjeseci ima već tako formiran karakter, ali kad on nešto hoće tako mora i biti. Ili je to ipak faza?
Ma faza je Irchi...
A čak i ako nije, osjećat ćeš se bolje ako misliš da je.
Ali je, faza je.. da. 8)
Mislim da ima strašno puno energije kao i svi bikići u ovo vrijeme. Pitaj MM.
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
vjerovatno je uzrok takvoj rabijatbosti to što je još uvijek dojen.....zamisli ako ustraješ u tome do 4. godine.....kakav bu tek bil
po tome ispada da je vecina odraslih dojena do penzije...a vidi, nije
a tu nastupate vi na snagu .........kao ženama kojima je upravo to ciljpo tome ispada da je vecina odraslih dojena do penzije...a vidi, nije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom