 |
|||
Pa je, u pravu si. Inače njegova učiteljica zaista i spada u te koji imaju sluha, ali baš je ove godine nekako to bilo nedovoljno. Cijelu godinu se žali da mi je dosadno. Ona pokušava osmisliti rad s darovitima na nivou škole, držim fige da joj uspije.
Odgovarala sam seni.
tashunica, ako procitas 15 strana ovog topica, a u njemu imas i preporuke odredene literature, mislim da ces dobiti odgovore na pitanja.
Posljednje uređivanje od seni : 24.06.2010. at 12:07
čitam tu i tamo i zadivljena sam.seni prvotno napisa
no što kad se dogodi kao aleks da ti jedna psihologica kaže da ti je dijete darovito, a druga da je dijete čisti prosjek?
kojoj vjerovati? onoj koju si platio i koja je razvikana? ili onoj drugoj?
iskreno rečeno po ovome što se može iščitati na ovim stranicama ja imam dvoje darovite djece :ponosna:
That's it! Svimbampa kome je većina stvari koje se rade u školi poticajna?
ne bi da svi prvašići noćima ne spavaju od uzbuđenja što će cijeli tjedan učiti pisati slovo B.
po ovakvom shvaćanju stvari, darovita djeca si mogu dopustiti negodovanje jer su darovita. i tako darovitost postaje isprika za nerad.
pročitala sam još jednom trinin post i budući da radim u prosvjeti, ne mogu biti nepristrana.
po onoj rečenici o učiteljici može se zaključiti da ona iz neke svoje osobne osvete trininom sinu ne želi dati pet. ok.
trina, budući da znate da su joj zadaće bitne, u sljedećoj godini se pobrinite da su sve zadaće napisane i zadaci vezani za nastavu izvršeni.
redovno idi na informacije, da učiteljica vidi da ti je stalo do suradnje,
a i da svaki problem možete riješiti kako se pojavi.
ako na polugodištu opet bude problema, javi se ravnateljici.
Vjerojatno se određeni broj djece veseli što uči pisana slova i smatra to izazovom.
pa kome je većina stvari koje se rade u školi poticajna?
ne bi da svi prvašići noćima ne spavaju od uzbuđenja što će cijeli tjedan učiti pisati slovo B.
po ovakvom shvaćanju stvari, darovita djeca si mogu dopustiti negodovanje jer su darovita. i tako darovitost postaje isprika za nerad.
.
Zašto ne?
E, sad da li je darovitost isprika za nerad...Mislim da su to opet predrasude.
Ja sam cijelu školsku godinu učila sina da se moraju izvršavati i poslovi koji nisu silno zanimljivi. Svaki dan sam sjedila i po nekoliko sati da naući da se obaveze moraju svakodnevno izvršavati. Da bi on nakon otpora riješio zadaću u nekoliko minuta.
Da li je on manje radio od nekogtko treba više vremena jel mu sve ne ide tako glatko? Ja mislim da nije. Usvajao je obaveze i samokontrolu, meni je to jednako važno kao i uredno pisanje pisanih slova.
Posljednje uređivanje od sirius : 24.06.2010. at 12:16 Razlog: gramatika
A sad zamislite prosječnog četvrtaša koji cijeli sat ispisuje slovo b. Pa sljedeći sat zbraja do 10. A kad mu dosada postane neizdrživa, recite mu da je bahat i nepristojan i da od njega očekujete puno više.
Posljednje uređivanje od vertex : 24.06.2010. at 12:17
Vjerojatno onoj koja se bolje razumije u problematiku i koja radi opsežnije testiranje.
Kad bi svi bili kao Sirius, ja uopće nikad ne bih izlazila iz svojih svimbastih okvira
Obično se misli da ako je dijete prepoznato kao "darovito" da je nužno darovito u svim segmentima i da mu se pamet vidi iz aviona. Ne mora biti tako, može biti prosječno ili nešto iznadprosječno u mnogim područjima, a iskače samo u jednom. Također može biti u nečemu darovito, a istovremeno imati neki "feler" koji ga u nečem drugom svrstava skroz ispod prosjeka i stvara mu prvi problem.
a70v implicira (isprika ako nisam dobro shvatila) da poznata psihologica "štanca" darovite ne bi li ih bilo više ili što?
Valjda da bi imala klijentelu.
ne dogodi se nista.niti bi se nesto trebalo dogoditi.
uopce nije poanta u tome da dijete ima neki "certifikat".
testiranje ili bude slucajno, ili (u vecini slucajeva) do njega dolazi jer vrlo pojednostavljno receno roditelji ili ucitelji uoce da dijete ima neke poteskoce, pa se u svrhu rjesavanja tih poteskoca i problema prilazi "obradi" djeteta.
ako se dijete dobro "nosi sa zivotom" obicno ni ne dolazi do obrade.
Posljednje uređivanje od seni : 24.06.2010. at 12:24
I ja sam tako shvatila, pa ne znam što da napišem. U principu, sve je moguće, kao i uvijek.
Mi nismo dobili emocionalnu nezrelost "u paketu".
Ajme, stalno kasnim. Ionako se moram pakirat, bolje mi je da idem.
sirius, mislim da se nismo skužile.
nije to moja predrasuda, nego predrasuda roditelja koji ima nadareno dijete i koji smatra da dijete ne treba provesti sat hrvatskog vježbajući pisana slova jer mu je to dosadno. a dosadno mu je jer je darovito.
a ostala djeca kojoj je to dosadno? oni neće dobiti drugačiji program?
ne razumijem na što se točno tvoj post nadovezuje?
Nadovezuje se na darovitost kao ispriku za nerad, i na stav da nije na školi da se brine za darovite, već na darovitima da se lijepo i pristojno uklope. Uklapanje je ok, treba ga biti, do neke mjere. Pokušala sam iluistrirati kako se u nekim situacijama osjeća darovito dijete, jer mi se čini da ti, i još neki, negirate mogućnost postojanja sasvim nepovoljnih okolnosti za darovite u kojima oni ne mogu učiti niti se razvijati. Proglašavate to hirom, neodgojenošću i roditeljskom ambicijom. Sasvim sigurno na svijetu ima puno toga. A ima i puno darovitih, kojima treba nešto drugo nego prosječnima, i na društvu je da odraste toliko da im zna to pružiti, kao što se u tadnje vrijeme odrasta i na drugim poljima ljudi s posebnim potrebama.
Recimo, ne tako davno, osobe u kolicima su se prilagođavale društvu prosječnih, i nisu imale elementarni fizički pristup većini ustanova. Sad društvo pomalo odrasta, i brine se o toj njihovoj potrebui, koja je stvarna. Potrebe darovitih su manje očigledne, i kao što se vidi, uglavnom se sumnja u njihovo postojanje.
Ili, jasnije: je li korisno satima vježbati ono što znaš?
Kad nešto ne znaš, a dosadno ti je, to je sasvim drugi slučaj. Tu se darovito dijete ne razlikuje od ostale, osim što je recimo mom darovitom djetetu svaka repetitivna vrsta posla dosadnija nego većini druge djece, pa se mora s tom neizmjernom dosadom naučiti nositi.
to je podatak iz neke studije, istrazivanja, koje pokazuje da roditelji nadarene djece apriori smatraju da : "dijete ne treba provesti sat hrvatskog vježbajući pisana slova jer mu je to dosadno. a dosadno mu je jer je darovito" ?
ili ti mislis da roditelji nadarene djece to tako misle, pa to predstavljas kao cinjenicu?
Darovito dijete ne treba drugačiji program zato što mu je dosadno nego zato što može i treba puno više.
Što je darovitost? Teško je odgovoriti na to složeno pitanje ukratko, ali eto: darovitost je skup kognitivnih sposobnosti koja nadmašuje prosjek; kad se radi o inteligenciji, to je QI od 135 (ili 140) do negdje 170. Osim inteligencije tu ima i niz drugih kognitivnih sposobnosti, odnosno značajki mišljenja. To se mjeri testovima prilagođenima za određenu dob. Neki psiholozi su educirani upravo za rad s darovitom djecom i provode temeljite testove, a neki nisu educirani za to i ne provode temeljite testove. Ja se pouzdajem u ove prve, one koji znaju to raditi. U takve spadaju i "razvikane" psihologinje koje rade s mojim djetetom već skoro pet godina. Nažalost, u tom pogledu osloniti se možemo samo njih, ne i na obrazovni sustav. A po čemu su "razvikane", pristojnije rečeno na dobrom glasu? Samo po kvaliteti rada, ne po lažima o dječjoj pameti, kao što pojedine forumašice iz ne znam kakvih motiva žele insinuirati. Darovita djeca imaju posebne potrebe i na njih treba odgovoriti i sreća je da uopće imamo tu mogućnost.
smatram da se to provlači kroz ovu temu kao leit motiv.
vertex, kažeš da je (djetetu) dosadno ponavljati radnju koju je usvojio?
ok. možemo li se složiti oko toga da, budući da je dijete dio sustava koji od njega očekuje određene stvari, to dijete onda svoju darovitost iskaže bržim izvršavanjem zadatka, a ne a priori odbijanjem zbog dosade?
jer nikako mi se ne sviđa ovo: moje dijete zna pisati slovo B. zato moje dijete u školi uopće ne mora napisati pet redova slova B. jer će mu to biti dosadno. i on to zna.
kako bi izgledalo kad bi svaki sat neko dijete reklo: ja to znam! neću vas slušati. ja bih radio nešto drugo.
gdje se provlaci, kako i od koga?
jer nikako mi se ne sviđa ovo: moje dijete zna pisati slovo B. zato moje dijete u školi uopće ne mora napisati pet redova slova B. jer će mu to biti dosadno. i on to zna.
.[/QUOTE]
Kakva se poruka šalje?
Kažnjen si raditi nešto što već jako dobro znaš pa makar ti bilo dosdno? Tko ti je kriv što to već znaš?
Ne bi li trebalo takvo dijete trebalo poticati? :/
Posljednje uređivanje od sirius : 24.06.2010. at 13:03
melange, da li ti meni kažeš da svrha škole nije usvajanje znanja i vještina? Valjda bismo trebali tražiti što bolje načine da se ispuni taj cilj, a ne što bolje načine da tridesetoro djece u miru prosjedi 5 sati.
postoje točno određeni parametri zbog kojeg roditelj može pomisliti da se radi o darovitom djetetu.
Educirani psiholog će to onda i testirati.
Socijalne psihologice ne moraju biti educirane za darovitost jer psihologija pokriva veliki raspon.
I vjerujem da socijalna nije radila testiranje, nego samo razgovor.
I biti majka darovitog nije baš privilegija, jer kako si lijepo napisala, u paketu s darovitošću ide puno i negativnog
Želim reći da se ja trudim da dijete shvati da treba prihvatiti zadatke koji su dosadni i manje izazovni.
Ali bi bilo dobro kad bi sistem bio takav i ponudio mu dodatne izazove na malo drugačij način. Ne stalno i ne uvijek ,ali barem toliko da se ne osjeća kao vanzemaljac jel doživljava stvari na drugačiji način.
Posljednje uređivanje od sirius : 24.06.2010. at 13:08
ja imam 12 razreda kojima predajem, 12.
i točno znam što trebam ponuditi i pružiti Mislavu u 7, Ani u 8, gimnazijalcima u 4 itd... Pa ako meni i mojim kolegama nije teško odvojiti vrijeme i darovitom učeniku se posvetiti pa makar i tih 5 minuta, e pa onda ne znam...I nemam ih toliko puno 5 u svih 12 razreda.
Nije u redu da se ocjene pojave u lipnju, i da jednaku težinu ima zalaganje ( koje je po meni vrlo dvojbena kategorija ) znanje, primjena znanja, povezivanje, inegracija i sl .
Ja sam bila ( valjda i ostala XP ) darovito dijete IQ oko 160 , prespavala osnovnu i srednju, faks također, potencijale iskoristila 1 promil )
i svoje "frustracije " liječim na taj način da darovitima " ne dam mira " tj da ih potičem da se istražuju, budu slobodni, i neopterećeni na svom putu samopotvrđivanja i osobnog razvoja.
xxxx
Ovo je poanta.
Kakva se poruka šalje?
Kažnjen si raditi nešto što već jako dobro znaš pa makar ti bilo dosdno? Tko ti je kriv što to već znaš?
Ne bi li trebalo takvo dijete trebalo poticati? :/[/QUOTE]
ma tko je kažnjen? mislim da malo dramatiziraš :/
poruka koja se šalje je: napravi prvo ono što se od tebe traži.
ja nigdje nisam napisala da i dijete koje je očito usavršilo određenu vještinu, tu vještinu mora ponavljati cijeli sat.
apsolutno sam za dodatne materijale.
ali tek nakon što se napravi ono što se od djeteta traži po redovnom programu.
sirius, ti si to već odlično napisala.
neki zadatak koji se objektivno može riješiti u 10min traje 45min zbog odugovlačenja itd.
ajmo onda izvršavanje redovnog programa promatrati kao vježbanje samokontrole i discipline,
a ne kao gušenje nečijeg genija.
a ovo vam je razlog, jedan od razloga zašto je to tako.
ali, znam da tako ne misliš u sebi, bar se nadam
to da ti koja toliko puno možeš učiniti za živote toliko puno ljudi, smatraš da si potencijale iskoristila 1 promil.
a pa šta nije?
to zanimanje je u stvari toliko bitno da je to nevjerojatno koliko je bitno, pa profesori su uglavnom ti koji usmjeravaju interese djece, da ne govorim o kreativnosti zanimanja.
moja mama je išla studirati kemiju jer je obožavala profesoricu iz kemije, npr.
dakle, ne samo interese, nego i buduće živote.
i ako većina ima takav stav, na kraju će prevladati princip negativne selekcije i svi inteligentni će izbjegavati profesorsko zanimanje da bi ostvarili svoje potencijale.
????
melange, meni se čini kao da ti raspravljš sa zamišljenim protivnicima.
Posljednje uređivanje od vertex : 24.06.2010. at 13:26
Mislim da nisi najbolje shvatila sto maria govori.a ovo vam je razlog, jedan od razloga zašto je to tako.
ali, znam da tako ne misliš u sebi, bar se nadam
to da ti koja toliko puno možeš učiniti za živote toliko puno ljudi, smatraš da si potencijale iskoristila 1 promil.
a pa šta nije?
to zanimanje je u stvari toliko bitno da je to nevjerojatno koliko je bitno, pa profesori su uglavnom ti koji usmjeravaju interese djece, da ne govorim o kreativnosti zanimanja.
moja mama je išla studirati kemiju jer je obožavala profesoricu iz kemije, npr.
dakle, ne samo interese, nego i buduće živote.
i ako većina ima takav stav, na kraju će prevladati princip negativne selekcije i svi inteligentni će izbjegavati profesorsko zanimanje da bi ostvarili svoje potencijale.
Nije posao u skoli "los" i ne znaci sam po sebi neiskoristavanje svojih potencijala. Ona nije iskoristila onaj konkretni potencijal koji je imala, a koji nije isao u smjeru pedagoskog rada. Sto ne znaci da je pedagogija i metodika nastave fizike/kemije itd. manje vrijedna.
može biti
Melange, ne slažem se uopće s tvojim stavom. Imam bistrića koji apsolutno izvršava sve što se u školi od njega traži - on je jako ambiciozan i to izvršavanje zadataka je dio onoga što on shvaća pod pojmom "odličan učenik". Ali, načelan stav da darovitu djecu prvo treba prisiliti da se ukalupe, a onda možemo dalje razgovarati je upravo preslika njihove žalosne stvarnosti u školi. Njihova stvarnost nije posebnost ni odgovaranje na njihove sposobnosti i potrebe - upravo je ukalupljivanje ono što im se stalno događa, pogotovo ukoliko nemaju sreće s pametnim učiteljem. (Ni takve učitelje sustav ne podržava; učitelj mog sina mi je rekao da bi uživao da može s njim dodatno raditi sve predmete, ali za to u školi naprosto nema prostornih ni vremenskih mogućnosti, a da ne govorim o tome da učitelju taj rad ne bi bio plaćen. Zbog toga je potrebno ono što stalno govorim - da daroviti učenici imaju dio programa i nastave odvojeno. Kada se govori o djeci koja zbog nečega zaostaju onda je sasvim jasno da ne moraju pisati slovo b bez prekida nego da program mora biti prilagođen njihovom što boljem razvoju i iskorištavanju potencijala koje imaju, ali kad se radi o darovitoj djeci onda nema posebnih potreba ni odgovornosti sustava i društva da se posebne sposobnosti koje imaju i realiziraju. Ne, nikako, o tome ne možemo ni razgovarati prije nego što disciplinirano ispišu dvije stranice slova b.
Mariu točno kužim i uvjerena sam da time što je rekla o svom potencijalu nije htjela poniziti svoju profesiju. Naprotiv, upravo ona je jedna od onih na ovom forumu koji najviše drže do dostojanstva svoje profesije.
ovo je vjerovatno išlo mene
i niti malo mi se ne sviđa taj ton
niti malo
dapače, vrijeđa me
nemam motiva
ništa ne insinuiram
samo pitam kome vjerovati
ja moram priznati da mi je prva procjena jako godila
da se prvi put u obitelji pojavi natprosječno dijete, svi smo mi poprilično sivo prosječni
ali, koliko god nemam kvalifikacije procijeniti nečiju prosječnost ili nadarenost, nekako mi to moje dijete nije davalo dojam nekog posebnog genijalca
pa smo napravili provjeru
i dobili potvrdu da nam je dijete savršeno prosječno
zato su meni sve te darovitosti na klimavim nogama
postoje genijalci
ali oni su rijetki
puno rijeđi od tih 10%
a drugo su prosječna, i poneka, u pojedinim komponentama nadprosječna djeca
djeca sa nešto višom inteligencijom od prosjeka
i slažem se da tu inteligenciju, pojačanu sposobnost treba poticati
njegovati
nisam prosvjetar
ali stvarno mi se čini teško da u razredu sa 25-30 djece nadareno dijete može dobiti dodatnu pažnju nastavnika
to mi djeluje utopijski
neka od 25 djece ima 3 sa ograničenim sposobnostima, njima se treba prilagoditi, pa je 3 talentirano za matematiku, aj s njima posebno, pa 3 lijepo piše, aj njima daj posebno....
naravno pazi i na one prosječne
svaka čast onom tko to može
odmah ću svoje prosječno dijete upisati kod njega
Posljednje uređivanje od pujica : 24.06.2010. at 17:39
Ne znam , Aleksandra kome vjerovati.
Kome bi više vjerovala da je u pitanju nekakva fizički problem?
Npr. da djetetu pregledaju uši ? Pedijatru ili otorincu kojem su specijalnost djeca?
I da li bi uopće vodila doktorima ako se ne žali da ga boli uho? ili bi išla kad se dijete počne žaliti?
ok, s ovim se slažem.
nisam ja nju tako ni shvatila.
da degradira profesiju.
al najbolje će ona objasniti što je mislila
samo me nekako rastužio taj post, kad pomislim na iznimnu vrijednost tog zanimanja s jedne strane i nekakvu možebitnu negativnu selekciju s druge strane.
možda se i varam, možda ima dovoljno onih koji imaju iznimnu ljubav za rad s djecom, pa se onda bez obzira na sve, male plaće i ostalo odluče za to zanimanje.
ne znam, otjerajte mi taj strah
a sa stajališta roditeljice odrasle darovite, mogu vam samo reći - uzalud im sva pamet ovog svijeta ako od njih postanu nesretni, frustrirani ljudi, asocijalni i bez dobre emotivne i socijalne inteligencije. Nažalost, poznajem i previše odraslih darovitih koji su u suštini - nesretni.
Zahvaljujući radu izvrsne psihologoce s mojim djetetom, ja s ponosom mogu reći da je ona izrasla u kompletnu ličnost
i svjesna sam da ona još uvijek ne daje ni svoj optimum, a kamoli maximum, nisam niti sigurna kada će to ona uopće i davati - a sretna sam jer je ona jedna sretna i omiljena djevojka na faksu
Tako da sva ova prepucavanja oko učiteljica je mačji kašalj - najbitnije je kod kuće kod djeteta ugraditi poštivanje odraslih, izvršavanje obaveza (pa čak i kada su im dosadne i nemotivirajuće) ...
Od mog zadnjeg pisanja ovdje očekivala sam komentar-dva, kad ono dvi stranice!! Podsjeća me na izjavu iz jednog crtića :"Što god taknem pretvorim u govno".
Ne znam zašto sam licemjerna? Naravno da tražim vaše mišljenje jer sam i sama nesigurna u sve to. Želim objektivno mišljenje o našem slučaju. Možda sam ja samo preosjetljiva mama koja misli da se radi o nepravdi a možda je do nepravde i došlo, zato sam i napisala sve što jesam. Reagirala sam se na konstantno ponavljanje kako moj sin sigurno ima problema s disciplinom i odnosom s učiteljicom. Jer stvarno nema. A ne na različita mišljenja. On od prvog razreda ima problema s pisanjem domaćih radova. To nije ništa novo. A ovo što je netko napisao da nisam bila uz njega je neistina. Ja sam uz njega čitavo vrijeme, ja kontroliram, provjeravam, idem na onformacije, dogovaram se s učiteljicom, pričamo o tome...sudjelujem u svemu. Učiteljica to uvijek naglašava kao problem, ja sam svjesna toga. I ne radi se o tome da on uopće ne izvršava svoje obaveze nego da jednom, dvaput tjedno zaboravi po jedan domaći rad. A dobiva ih iz svakog predmeta svaki dan. Jel to puno ili nije, nije na meni da sudim. Ja znam da on koji put prekoči i da je učiteljica od početka ljuta na njega zbog toga. Jer "dešava se i drugima ali od njega se takva lijenost ne očekuje". Činjenica je da je zadnji tjedan naslagano puno jedinica radi tih domaćih radova i spušten mu je prosjek. ja vas samo pitam jeli to u redu. Nisam učiteljica i ne znam princip rada ali čini mi se da nije u redu osporavati sve odlične ocjene. Ili npr matematiku u kojoj je najbolji u razredu, iz koje ima same petice, da mu se stavi 3,4 jedinice i zaključi 4.
Jer opet s druge strane, dogodine može jednako domaćih radova preskočiti a sve testove i ispitivanja dobivati šaroliko. I opet bi prošao s 4. Slažem se s nekim tko je rekao da nije u redu ni da on ima jednaku ocjenu kao učenici koji imaju sve do jedan domaći i sve petice. Ali nije u redu ni da ima jednaku ocjenu kao učenici koji pišu sve zadaće a ocjene iz znanja su 3,4. Njih se motivira a njega se kažnjava. Ne znam više ništa.
100 potpisa. Upravo zato i treba posebno raditi s našom djecom.a sa stajališta roditeljice odrasle darovite, mogu vam samo reći - uzalud im sva pamet ovog svijeta ako od njih postanu nesretni, frustrirani ljudi, asocijalni i bez dobre emotivne i socijalne inteligencije. Nažalost, poznajem i previše odraslih darovitih koji su u suštini - nesretni.
Zahvaljujući radu izvrsne psihologoce s mojim djetetom, ja s ponosom mogu reći da je ona izrasla u kompletnu ličnost
i svjesna sam da ona još uvijek ne daje ni svoj optimum, a kamoli maximum, nisam niti sigurna kada će to ona uopće i davati - a sretna sam jer je ona jedna sretna i omiljena djevojka na faksu
Tako da sva ova prepucavanja oko učiteljica je mačji kašalj - najbitnije je kod kuće kod djeteta ugraditi poštivanje odraslih, izvršavanje obaveza (pa čak i kada su im dosadne i nemotivirajuće) ...
Iznadprosječnost, darovitost i genijalnost nisu isto, tj. to su stupnjevi kognitivnih sposobnosti. Genijalnost ide iznad 180 QI i ima ih 1-2 %. Iznadprosječnost je između 100 i 135.
Nakon temeljitog testiranja djeteta educirani psiholog neće samo reći "dijete je darovito". Reći će puno više i detaljnije od toga, tj. točno u kojim područjima je dijete u sferi darovitosti, a u kojima je iznadprosječno ili prosječno. Ima i toga. Dijete koje u jednom kognitivnom području pokazuje sposobnosti na razini darovitosti u drugom području može biti prosječno i to pokazati u nekakvim nedovoljno detaljnim i preciznim testovima. Neko drugo dijete može biti darovito u više područja i nema prosječnih i ispodprosječnih vrijednosti. Svako darovito dijete je darovito na svoj, poseban, drugačiji način. Ono što je važno za društvo u cjelini jest: 1. njihovo je osobno pravo da se razvijaju u skladu sa svojim potencijalima; 2. oni su vrijednost našeg društva; mogući budući sposobni i kreativni odrasli, ukoliko se ispuni točka pod 1. i sve ono što govori nadica_b.
U diskusiji nisam htjela nikoga povrijediti, samo sam izvela logične konzekvence navoda.
trina, iz tvog opisa dobila sam dojam da učiteljica odmah daje jedinicu u imenik ako se zadaća ne napiše?
dakle, nema prvo skupljanje minusa pa jedinica?
uopće neću ulaziti u raspravu je li takav način rada pravedan.
ali ako vi već znate da daje jedinice po kratkom postupku i da očito toliko cijeni zadaće i trud oko njih,
zašto se uopće dovodite u situaciju da se zadaća ne piše?
ako je s vladanjem sve ok. ako je sa znanjem sve ok. onda smislite mehanizam da se i te zadaće pišu kao po špagi i svi će biti zadovoljni.
Ne daje odmah jedinice zbog nepisanja. Nema ni skupljanja minusa nego meni u bilježnicu napiše opasku da nema zadaće, razgovara s njim i tome i pokušava ga navesti da 100% svojih obaveza izvršava kako treba. Ja isto. Ali eto, očito bezuspješno. Smišljamo mehanizme ali nemamo više ideja. Jedinice iz nepisanja domaćih su se stvorile tek zadnji tjedan, do tad ih nije bilo.
Pa vidiš da učiteljica ima novu ideju!
Možda bude učinkovita
Ne mogu ništa reći, ne znam sve činjenice, ali mislim da takav način ocjenjivanja nije po Pravilniku o ocjenjivanju. Ovdje je Pravilnik: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/263393.html. Pogledaj malo.
razmišljala sam sad o povezanosti trininog problema s topicom o nadarenoj djeci i raspravi koja se odvijala na zadnjih nekoliko stranica.
trina, budući da tvome sinu njegova nadarenost ne pravi probleme u školi, nego kod kuće (jer domaća zadaća se piše kod kuće), onda taj problem kod kuće trebate i rješavati.
zapravo uopće ne vidim kakve veze darovitost (koju si spomenula, a i imajući u vidu pdf na kojem si postavila pitanje) ima s izbjegavanjem i nepisanjem zadaće? (osim ako ćemo se opet vratiti na argument "dosade")
Majko moja.
Mogu, iako mi se učinilo da tipkam bezveze jer su neke druge stvari preuzele topic
Sada se to zagubilo, evo zadajem si za domaću zadaćukada stignem sve ću lijepo pretipkati i staviti u jedan poseban topic jer mislim da može biti od koristi mnogim roditeljima koji žele detektirati nadarenost svoga djeteta.
A o samom otkrivanju i testiranju nadarenosti, tu se ni stručnjaci još ne mogu dogovoriti, mislim da prema onim gore značajkama ustvari jedino roditelj (ili onaj tko se dulje vrijeme bavi djetetom) to može procijeniti. U okviru polusatnog razgovora teško da se može što točno odrediti, pogotovo ako je dijete uplašeno ili ne surađuje.
Primjera radi, moj sin s nama kod kuće tako "pametno" razgovara o svemu i svačemu, a jel nam netko dođe u goste ili odemo negdje počne se kreveljiti i ponašati tako kretenski da nas bude sram. Mislim da on na taj način želi privući pozornost jer vjerojatno smatra da u "normalnom i pametnom" razgovoru nema ništa što bi nekoga oduševilo
I još nešto oko terminologije (al udavih teoretiziranjem, sorry na uzurpiranju tijeka teme
Razlikuju se termini "darovitost" (nadarenost) i "talentiranost".
Ovo prvo podrazumijeva cjelokupnu nadarenost, dok ovo drugo ukazuje na darovitost, ali obično u jednom području kao što je npr. talent za motoričke aktivnosti, glazbu i sl.
Neki razlikuju i darovitu kreativnu djecu, jer, recimo, netko može biti iznadprosječno inteligentan i ne biti kreativan i suprotno.
Isto tako, nije isljučeno da dijete istovremeno ima neke značajke i darovitog i onog s poteškoćama u razvoju.
Ono kako se daroviti najčešće klasificiraju jest da imaju IQ iznad 120, no zanimljivo je da djeca s IQ između 125 i 150 imaju velike šanse za dobro emocionalno i socijalno prilagođavanje dok ona kod kojih je IQ iznad 170 imaju velike šanse da iskuse samoću i izolaciju. Dakle, nisu ni oni svi "u istom košu", vrijedi ono da što se dijete više udaljava od prosjeka sve mu je teže (sve je manje pojedinaca vršnjaka s kojima može komunicirati pa tako dolazi do osamljenosti i izolacije).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
