Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

U principu se slažem sa seni.
Kod nas je konkretno situacija takva da je A. emocionalno vrlo osjetljiv. E sad, je li to dio "paketa" koji ide uz darovitost, ili dio familijarnog nasljeđa, nije mi baš jasno, ponekad bih prije rekla ovo drugo. Ali bez obzira na to, meni je drago da mi je na vrijeme ukazano na tu njegovu karakternu crtu, jer bih je ja lako mogla previdjeti (računajući na onu "sve je to uobičajeno, i u mojoj familiji su bili takvi, ne treba obraćati pažnju"). Ovako bar znam kako se postaviti (ponekad - a ponekad baš i ne znam).

[Ifigenija]

Mama94, ja te prije nisam vidjela na ovom topicu (ali ga i nisam čitala kroz sve stranice, pa oprosti ako si tu već "domaća"), i jako mi je drago da si došla.
Imaš što za reći, i to meni puno znači. Dobre ideje.
Što se škole tiče, ja ne znam, mi ćemo možda iduće godine u školu, možda ne, ali raspitujemo se, i za sada znamo da u Stenjevcu škola Dragutina Tadijanovića na papiru ima da se bave darovitima, Bistrići imaju suradnju s njima, ali sam čula i da je to u začetku i da je volja tu, ali za provedbu nitko još sa sigurnosti ne zna. Ali eto - može se pitati i pričati
Ali i mi čekamo dobre informacije ili priče o dobrim učiteljima koji eto baš ove godine završavaju 4. razred

[ivana zg]

http://www.nacional.hr/clanak/33019/...oli-montessori

http://www.montessori-skola.hr/
ili http://www.waldorfska-skola.com/index.php?cid=3

mislite li da bi ovakva vrsta škola bila za bistriće bolja od klasičnih?
ja mislim da bi, jer je djete centar svega, jer nema diskriminacije, zlostavljanja itd. s druge strane bi li djete onda imalo problema suočiti se s takvim stvarima u Svijetu, i bili se moglo priviknuti "zaostalom klasičnom" školovanju u srednjoj školi ili fakultetu?

ako nekog zanima Kako promjeniti način na koji svijet uči neka si pročita knjigu Revolucija u učenju
http://www.kupiknjigu.com/knjige/ped...vijet_uci.html

[stray_cat]

http://www.nacional.hr/clanak/33019/...oli-montessori

http://www.montessori-skola.hr/
ili http://www.waldorfska-skola.com/index.php?cid=3

mislite li da bi ovakva vrsta škola bila za bistriće bolja od klasičnih?
ja mislim da bi, jer je djete centar svega, jer nema diskriminacije, zlostavljanja itd. s druge strane bi li djete onda imalo problema suočiti se s takvim stvarima u Svijetu, i bili se moglo priviknuti "zaostalom klasičnom" školovanju u srednjoj školi ili fakultetu?

ako nekog zanima Kako promjeniti način na koji svijet uči neka si pročita knjigu Revolucija u učenju
http://www.kupiknjigu.com/knjige/ped...vijet_uci.html

u nl su radili istrazivanja na tu temu

darovitost sama po sebi ne znaci radne navike ili dijete koje voli samostalno raditi. kognitivna inteligencija ne znaci da su socijalna i emocionalna isto visoke

montessori je ok za djecu koja imaju motivacije i samodiscipline ali za djecu kojoj je potrebna struktura i rutina da bi se osjecali sigurnije montessori nije dobar izbor

rezultati nakon montessori su poslje ok ali pricam o klincim akoji su sami po sebi nabrijani

waldorfska je na glasu da stvara djecu koja se ne mogu poslje prebaciti na klasicni nacin skolovanja i ovdje oni najcesce idu u waldorsfke gimnazije i najcesce idu u neka umjetnicka zanimanja ili se recimo bave bio poljoprivredom ili nekim alternativnijim disciplinama

[ivana zg]

hvala ti na odgovoru...ali znam da je Montessorica radila prvo s djecom s posebnim potrebama-s problemima u razvoju, pa s siromašnim klincima, "neodgojenim" u smislu pepuštenima samima sebi a poslije se dotakla problematike kako motivirati klince bogataša koji pak imaju sve..itd.....

ovako kad malo sve to gledam s strane i razbijam glavu što bi bilo najbolje za moju curku...nekako ispada da bilo koji način obrazovanja koji se nameče, neće biti dobar za svu djecu, za sve karaktere, probleme, nadarenosti, potrebe itd.koja djeca imaju.. bude li se nametala samo jedna "metoda" učenja za sve, netko će uvjek ostati zakinut........ne bi li onda stvarno trebalo i klasične ali nazovimo ih tako "alternativne" metode učenja učiniti dostupne svima (i financijski...a i izgradnjom takvih škola, vrtića itd. u svakome mjestu)...da roditelj može izabrati....ili da neki "stručnjak" nekakvim promatranjem u predškoli ili nekim testom može roditeljima otprilike preporučiti kakav bi način učenja najbolje odgovarao njihovome djetetu?

[pikula]

par stranica ranije je zdenka odgovorila na to pitanje, čini mi se

[Ifigenija]

Je ne znam naći taj post, jel netko zna koji je u pitanju?

[Ifigenija]

Jel ima tko bistrića u nekom montessori programu? Kako to funkcionira?

[stray_cat]

Jel ima tko bistrića u nekom montessori programu? Kako to funkcionira?

pa ovisi o djetetu

kad pricamo o inteligenciji svi se pozivaju na kognitivnu inteligenciju i zaobilaze socijalnu i emocionalnu. ono ste te najvise treba brinuti je kako ce dijete funkcionirati u grupi djece. akademski razvoj je nesto za sto uvijek imas vremena ali socijalni kontakti mu mogu uljepsati ili unistiti zivot ako odskace od grupe ili je predmet djecijeg ruganja



u hr je u principu jednostavno jer su klinci kratko u skoli pa imate veliki dio dana za raditi sa njima extra

[Zdenka2]

pa ovisi o djetetu

Slažem se potpuno s ovim. Sve ovisi o osobnosti djeteta. Svog bistrića ne bih dala u Montessori program, a kćer bih, ali nisam - ide u istu školu kao brat, a sve ono što je još potrebno rješavamo izvan škole.

[Mrvna]

Pročitala sam samo ovu stranicu, da se iz prve ruke uvjerim bi li vam NTC* program mogao koristiti, i čini mi se da zbilja bi.
U utorak se u Zagrebu održava radionica za roditelje djece od 3 do 10 godina, toplo ju preporučam. Pročitajte ovdje više o samom programu pa vidite kako vam se čini.

*Nikola Tesla Centar aka Nurture of Talented Children

[Teica]

Pročitala sam samo ovu stranicu, da se iz prve ruke uvjerim bi li vam NTC* program mogao koristiti, i čini mi se da zbilja bi.
U utorak se u Zagrebu održava radionica za roditelje djece od 3 do 10 godina, toplo ju preporučam. Pročitajte ovdje više o samom programu pa vidite kako vam se čini.

*Nikola Tesla Centar aka Nurture of Talented Children

Cure, jel bio tko od vas ?

Moja malenkost je i priznajem da sam pod dojmom - da ne kažem poluošamućena.

Djeca su u pravu - na dosadno, monotono predavanje, odgovorit će lutajućim mislima, rješavanjem matematičkih

zadataka u glavi itd.ili će doslovce zaspati.

Tužan je podatak da rijetki daroviti to i ostanu, nakon drila u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi.

Ako uhvatite malo vremena, "skoknite" na ovaj link koji je Mrvna dala

[pikula]

Cure imate li linkove na neke mateirjale koji se lako mogu printati ili kopirati i nositi u školu za dodatne zadatke? Na hrvatskom, mi smo našli gomilu toga ali na engleskom

[Peterlin]

Cure imate li linkove na neke mateirjale koji se lako mogu printati ili kopirati i nositi u školu za dodatne zadatke? Na hrvatskom, mi smo našli gomilu toga ali na engleskom

Nitko ne odgovara na ovo....

Nisi navela da li trebaš zadatke iz matematike ili kojeg drugog predmeta. Ja to ne bih nosila u školu bez konzultacija s učiteljem, moglo bi biti kontraproduktivno, ali svatko od nas roditelja zna najbolje kakav mu je odnos s učiteljem/učiteljicom.

Za doma, pogledaj si Klokana ovdje: http://www.matematika.hr/klokan

[Zdenka2]

Nisam nikakve materijale nosila u školu - ne bih se miješala u to, osim u dogovoru s učiteljicom. Za doma, nalazimo svašta - kod nas je matematika trenutno glavna, pa imamo Polonijeve zbirke, Kurnikovu zabavnu matematiku i skidamo ponešto s interneta. Kuća je puna knjiga, pa se svaki čas nešto iskopa. Zadnjih dana to je glagoljica (postala je šifrirano pismo za školu).

[Peterlin]

Nisam nikakve materijale nosila u školu - ne bih se miješala u to, osim u dogovoru s učiteljicom. Za doma, nalazimo svašta - kod nas je matematika trenutno glavna, pa imamo Polonijeve zbirke, Kurnikovu zabavnu matematiku i skidamo ponešto s interneta. Kuća je puna knjiga, pa se svaki čas nešto iskopa. Zadnjih dana to je glagoljica (postala je šifrirano pismo za školu).

Uuuu, mom mlađem sinu je to šifrirano pismo ZA MENE , jer nemam pojma, pa učim usput, uz njega!

Zdenka, koju literaturu koristite za glagoljicu?
Mi smo nabavili slikovnicu Mali glagoljaši (Načinović; Gregov) ali to je slikovnica. Što dalje?

[Zdenka2]

Uuuu, mom mlađem sinu je to šifrirano pismo ZA MENE , jer nemam pojma, pa učim usput, uz njega!

Zdenka, koju literaturu koristite za glagoljicu?
Mi smo nabavili slikovnicu Mali glagoljaši (Načinović; Gregov) ali to je slikovnica. Što dalje?

Najjednostavniju - Frane Paro, Glagoljska početnica. Rijeka: Naklada Benja, 1995. Malo teksta, izvrsni crteži azbuke i drugih sadržaja. Moj doprinos slučajno pronađenoj igri je memo glagoljica od Školske knjige. Sada znanje iz početnice provjeravaju kroz memo. Na svakoj kartici koje su dosta čvrste, za heavy duty, je ispisano slovo, njegov glas, brojčana vrijednost i ime. Sad već znaju dosta imena slova. Čak je i B. napisala tati i meni pismo na glagoljici.

[Peterlin]

Najjednostavniju - Frane Paro, Glagoljska početnica. Rijeka: Naklada Benja, 1995. Malo teksta, izvrsni crteži azbuke i drugih sadržaja. Moj doprinos slučajno pronađenoj igri je memo glagoljica od Školske knjige. Sada znanje iz početnice provjeravaju kroz memo. Na svakoj kartici koje su dosta čvrste, za heavy duty, je ispisano slovo, njegov glas, brojčana vrijednost i ime. Sad već znaju dosta imena slova. Čak je i B. napisala tati i meni pismo na glagoljici.

Hvala, idem tražiti... Ovo je super!

[Ifigenija]

Cvijeto, po uputi stručnjaka radimo...

[Ifigenija]

Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?

[cvijeta73]

, a da ne mora raditi dosadne stvari...

pa kad ne mora i zna da ne mora
kad bude išao u školu, znat će da mora. kakve sad zadaće, pusti dijete još malo da uživa bez zadaća, kolko još, pol godine?

[Freja]

Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?

I kod nas je bilo vrlo slično, ali je u zadnje vrijeme bolje. Nama je takav rad u početku bio vezan uz vježbanje oka (strabizam) - precrtavanje, bojanje, spajanje točkica i sl. U početku sam nemir, nezadovoljstvo, odbijanje rada i sve što nabrajaš pripisivala flasteru na oku koji ga živcira, no onda smo, dijelom igrom slučaja, obavili sva testiranja i sad je jasno da flaster s time nema veze nego su to njemu jednostavno predosadni zadaci i stalno se izmotava kad tako nešto treba napraviti. Sad radimo na tome da shvati da neke stvari nisu zabavne, ali se moraju napraviti. Pomogle su nam raznorazne vježbenice u kojima postoji "nagrada" za uspješno obavljen posao - medalja, smješko i sl. Još sam mu rekla da su, iako dosadne, te vježbe jako dobre za vježbanje mozga . Sad uspije odraditi do pola sata takvih vježbi bez većih problema. U početku je također bilo važno da je netko uz njega i da pokazuje interes za to što radi. Sad radi i sam.

To i je onaj težak dio s darovitom djecom - naučiti ih da pošteno odrade i one poslove koji su njima sasvim nezanimljivi, odnosno one u kojima znaju da kiksaju pa ih izbjegavaju.

Mi idemo na radionice pa sam primijetila da se lakše motivira kad vidi da i druga djeca isto rade. Tada kreće onaj dio natjecanja pa će napraviti što god treba da bude najbolji

U svakom slučaju mislim da je dobro da ste s vježbanjem koncentracije počeli sada, a ne kad krene u školu. Do tad taj dio moraju svladati inače će i nama i njima biti grozno.

[pikula]

. Sad radimo na tome da shvati da neke stvari nisu zabavne, ali se moraju napraviti. Pomogle su nam raznorazne vježbenice u kojima postoji "nagrada" za uspješno obavljen posao - medalja, smješko i sl.

Zna li netko za takve radne bilježnice za veće klince (2, 3, 4 rz) U napasti sam da mu kupim one pripreme za maturu LOL

[Ifigenija]

Usput, rado bih kafenisala s mamama s posebnim potrebama. Što je s time? Pikula? Kad ćemo?

[Ifigenija]

I kod nas je bilo vrlo slično, ali je u zadnje vrijeme bolje. Nama je takav rad u početku bio vezan uz vježbanje oka (strabizam) - precrtavanje, bojanje, spajanje točkica i sl. U početku sam nemir, nezadovoljstvo, odbijanje rada i sve što nabrajaš pripisivala flasteru na oku koji ga živcira, no onda smo, dijelom igrom slučaja, obavili sva testiranja i sad je jasno da flaster s time nema veze nego su to njemu jednostavno predosadni zadaci i stalno se izmotava kad tako nešto treba napraviti. Sad radimo na tome da shvati da neke stvari nisu zabavne, ali se moraju napraviti. Pomogle su nam raznorazne vježbenice u kojima postoji "nagrada" za uspješno obavljen posao - medalja, smješko i sl. Još sam mu rekla da su, iako dosadne, te vježbe jako dobre za vježbanje mozga . Sad uspije odraditi do pola sata takvih vježbi bez većih problema. U početku je također bilo važno da je netko uz njega i da pokazuje interes za to što radi. Sad radi i sam.

To i je onaj težak dio s darovitom djecom - naučiti ih da pošteno odrade i one poslove koji su njima sasvim nezanimljivi, odnosno one u kojima znaju da kiksaju pa ih izbjegavaju.

Mi idemo na radionice pa sam primijetila da se lakše motivira kad vidi da i druga djeca isto rade. Tada kreće onaj dio natjecanja pa će napraviti što god treba da bude najbolji

U svakom slučaju mislim da je dobro da ste s vježbanjem koncentracije počeli sada, a ne kad krene u školu. Do tad taj dio moraju svladati inače će i nama i njima biti grozno.

Hvala ti na iskustvu! Lakše mi je kad znam da ste bili isto gdje i mi, i da je sada lakše...
Evo, tri sata nakon vježbanja mene još frče u želudcu.
Možda bih ja trebala otvorenije pokazati da mi sve to ide na živce, dreknuti, umjesto da se prenavljam da sam mirna i da je sve super.
Stvarno me izlude...

[Peterlin]

Hvala ti na iskustvu! Lakše mi je kad znam da ste bili isto gdje i mi, i da je sada lakše...
Evo, tri sata nakon vježbanja mene još frče u želudcu.
Možda bih ja trebala otvorenije pokazati da mi sve to ide na živce, dreknuti, umjesto da se prenavljam da sam mirna i da je sve super.
Stvarno me izlude...

Tri sata vježbanja?

Ifigenija, ne... neeee....

Interval pažnje trebaš povećavati POSTUPNO i to jako polako. Nisam vidjela zadatke koje ste dobili, ali pogledaj ih i odaberi nešto za što smatraš da dijete može riješiti odmah ili najdulje za pet minuta. Pa popodne ponovno, za opet pet minuta pa sutra za deset, pa opet pet...

Najprije biraj ono što može i voli, da osjeti radost uspjeha. Nemoj ga kliještiti - postići ćeš baš kontra.

Za produljivanje intervala pažnje možeš koristiti i druge stvari, ne samo zadatke. Već sam dosadna i Bogu i ljudima, ali uzmi audio priče, glazbu, bilo što.... samo za sebe ili kao podlogu.

Mi imamo isto iskustvo kao Freja - moje dijete je moralo nositi okluzivni flaster na oku, pa smo pomalo povećavali vrijeme. Pa mu je išlo na živce 100 drugih stvari (imao je katastrofalno lošu grafomotoriku pred školu) pa je trebalo vježbati... Isto, djetetu u početku treba podrška dok ne uspije sam, a onda sve ide lakše.

Prema mom iskustvenom sudu (bez testiranja darovitosti - moje dijete je u startu imalo papir za individualizaciju, a ne za darovitost) za ovu dob uzmi radije labirinte, kojekakve zadatke koje dijete voli i slično. Ne znam što bi baš njemu odgovaralo - ti ćeš znati bolje. Ima raznih stvari - bojice, slagalice (ali ne puzzle s crtićima nego one trik-igračke gdje trebaš izvući kuglicu iz kutije samo ako je postaviš u pravi položaj ili 3D slagalice), npr ovakve: http://www.mozgalica.hr/product_info...roducts_id=203

Tek kad uspiješ pridobiti dijete da sjedi 15 min (ne dulje) i u tom vremenu riješi zadatke ili se posveti nečemu, znat ćeš da si uspjela.

Treba krenuti sa zanimljivim, pa tek onda postupno uvoditi dosadne stvari. Kod nas doma upalio je trik s računalom, na računalu je moj stariji sve htio rješavati, a na papiru (jer nije mogao držati olovku kako treba) to je bilo strašno.... Tek je sad u 4. razredu postigao koliko toliko čitljiv rukopis i brzinu. Znanje i strpljenje odavno više nije upitno.

[Ifigenija]

E, i ne znam je li netko dobio ovu uputu - ali naše vježbanje sastoji se u tome da sin MORA raditi DOSADNO kroz sve veći interval vremena.
Tako da savjeti o zanimljivosti (što sam ja uvijek primjenjivala i okej mi je) nama nažalost ne igraju.
Mi ga MORAMO suočiti sa time što je glupo, dosadno, monotono, i naučiti ga da to radi.
Zamislite kome, ha?
Tu i tamo kupim vježbenice Ben Ten i ostalo, pa je to kao super, ali to je tek ponekad, kao šlag na torti, i isto tako iz njih biram najmonotonije, najdosadnije stvari na svijetu.
Eto ti belaja...
On inače s velikom radošću radi štogod hoćeš, ali dosadno, monotono, pa da je i precizno - e to je problem.
Tako da gnjavim ja njega, gnjavi on mene.
Valjda je pošteno...

[sirius]

[QUOTE=Ifigenija;1803601]

Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?[/QUOTE]

Nikako. Budi uporna i dosljedana. Nakon nekog vremena biti će lakše. Mi smo shvatili problem tek u prvom razredu i mogu reći da je prvih nekoliko mjeseci bilo jako teško, kaos. Evo sad smo nakon godinu i pol, na konju . Još ima drame oko stavarno dosadnih i ne izazovnih stvari, kao bojanje sličica npr. , ali u svemu ostalom je ok.
Budi spremna (psihički) da ćeš 95% vremena provesti u nagovaranju i usmjeravanju , a 5% u radu na zadatku. Ali u tome je smisao, da on prihvati da mora raditi, sam zadatak je puno manje bitan. Sigurna sam da mu zadatak neće niti u budućnosti biti problem, nego motivacija da ga napravi.

[Ifigenija]

[QUOTE=sirius;1803664]

Nikako. Budi uporna i dosljedana. Nakon nekog vremena biti će lakše. Mi smo shvatili problem tek u prvom razredu i mogu reći da je prvih nekoliko mjeseci bilo jako teško, kaos. Evo sad smo nakon godinu i pol, na konju . Još ima drame oko stavarno dosadnih i ne izazovnih stvari, kao bojanje sličica npr. , ali u svemu ostalom je ok.
Budi spremna (psihički) da ćeš 95% vremena provesti u nagovaranju i usmjeravanju , a 5% u radu na zadatku. Ali u tome je smisao, da on prihvati da mora raditi, sam zadatak je puno manje bitan. Sigurna sam da mu zadatak neće niti u budućnosti biti problem, nego motivacija da ga napravi.

Godinu i pol veliš? Ajoj. Ali dobro - već druga success story u nekom vremenskom roku
Drago mi je da ste uspjeli savladati prvotne izazove

Mogu pitat?
A čime ih motivirate, nagrađujete?

[Zdenka2]

Ifigenija, ja bih bome dreknula, ne samo da bih nego to i činim. Pa moraš zaštititi i sebe i funkcioniranje obitelji. Kod mog M. pali natjecanje, ali ne sa sestrom - to bi završilo isto kao i kod tebe, nuklearnom katastrofom. Manje dijete zabavi nečim drugim, odmakni je dok sin vježba.

Što se tiče motiviranja, ne radim to izravno, ni kaznom ni nagradom. Podsjećam ga na obaveze, pokušavam mu ukazati na prednosti dobre organizacije vremena i nastojim da sam nađe motivaciju. Srećom on je dosta i ima: ima unutarnju motivaciju koja počiva na osjećaju obveze, izvršene obveze, postignuća, ocjene. Jedno vrijeme se bunio što mu se miješam u organizaciju vremena, pa sam prestala to raditi. Čak sam ga "zaboravila" podsjetiti kad mora krenuti na prijateljev rođendan. Tada me je zamolio da ga ipak podsjećam.

Mislim da je počeo uviđati razliku između dana kad su obaveze isplanirane i izvršene na vrijeme i onih kada se neprekidno odgađa, pa dođe večer, umor, nervoza i prekratko vrijeme za sve. On ima problem raditi stvari koje ga ne zanimaju ili nisu školske obaveze. Zašto bi se radilo ono što se ne mora - ta logika ga vodi. Tu ga puštam, on je takav - potičem ga neprimjetno, jednostavno tako da natrči na nešto što ga zanima, a tada traži razgovor i objašnjenja od mene. Npr. učili su u školi o Bašćanskoj ploči, pa me ne počeo ispitivati je li to bio isti hrvatski jezik kakvim mi govorimo - izvadila sam knjigu o Bašćanskoj ploči i pokazala mu usporedni tekst.

Mene ponekad smeta što njegov interes nije jako usredotočen, kakav je bio dok je bio sasvim mali. S moga gledišta on premalo u dubinu, najčešće se zadržava na površnoj informaciji. Tu ga isto puštam - pokušavam si osvijestiti prvo, da je dijete i da učenjem tih površnih informacija pokriva široka područja i drugo, da on nije ja i da ga ne mogu i ne smijem oblikovati prema sebi.

[pikula]

Hvala Peterlin i Zdenka. Učiteljica je predložila da donesemo zadatke koje voli riješavati. Ona mu daje ono što nađe zgodno za nagradu kad riješi sve prije ostalih, naravno ako je točno i uredno, ali teško joj je bez neke pripreme pgoditi što njega zanima pa je predložila da joj damo u obliku listova od par zadataka iz bilo kojeg područja. Stavili su šah na komp u rz pa je i to zogdna nagrada. Sviđa mi se kako se učiteljica trudi i to što naše razgovore nije shvatila kao kritiku nego kao poticaj. Na žalost ova učiteljica je na zamjeni.
Ono pto je meni teško je to što on uglavnom vršlja po knjigama, atlasima i riječnicima, eksperimentima, igrama i tako, a baš radne listove neke nemam.

[sirius]

Mislim da je Ifi provela 2 sata i 50 minuta u nagovaranju , a 10 minuta na samom zadataku. Tako smo barem mi često u prvom razredu .
2 sata i 50 minuta njegovog obrazlaganja zašto on to ne bi trebao napraviti.

[Zdenka2]

Mislim da je Ifi provela 2 sata i 50 minuta u nagovaranju , a 10 minuta na samom zadataku. Tako smo barem mi često u prvom razredu .
2 sata i 50 minuta njegovog obrazlaganja zašto on to ne bi trebao napraviti.

Ah, kako mi je to poznato! Deset puta više vremena M. posvećuje obrazlaganju da je nešto "glupo" i "dosadno" nego što bi mu trebalo da to savlada.

Slažem se da je toliko sati vježbanja previše - to upropaštava obiteljski život. Ne možeš biti djetetov policajac i stalno ga goniti.

[Ifigenija]

Joj, Peterlin, ispalo je glupo - kad kažem tri sata vježbanja mislim na ovo:
sin cendra i urla dvadeset minuta, uz kraći rad, a inače bez problema radi nešto po sat vremena, ili barem pol sata. Nije uvijek debilana, samo nekad, kao danas...
Onda ja behandalm malu, dajem sladoled, stavljam crtiće.
Onda sjednem kraj malog i radimo, npr. deset minuta.
Onda mala ide na zahod, a mali slaže bojice u obliku ne znam čega.
Onda ja opet radim s malim, dok mala nešto gleda.
Onda mala napne da hoće i ona pisati. ali mali nije završio svoje, ima za engleski.
Pa joj obećam da bude, pa ona piše, a mali se igra.
Pa me zove svakih minutu i gnjavi.
Pa ih pustim oboje da se zabavljaju, a ja telefoniram frendici.
Onda pristavim ručak, a ovi zivkaju, i mala i dalje urla: uči i mene crtati mačkicu, raditi labirint, bojati.
Pa bojam, a mali i dalje hoće biti s nama, pa zapitkuje kako ovo, ono.
Pustim mu igricu na kompjuteru da malena dobije vrijeme sa mnom.
Onda ona sjedne njemu na glavu - hoću i ja.
Onda ih pustim jer nemam snage za život.
I zjapim. dok ne prođe tri sata od trena kad smo počeli sa zadaćom.
Onda postavim topic...

[Ifigenija]

Ma i prije ovog topica ja sam zaključila da ću si pojednostaviti život, ali mi je očito trebalo da čujem još sa strane, i da se ispušem.
Naviti ću mu tajmer na 20 minuta, a onda otići s malom slagati veš, na drugi kat.
ako se urla - da ja ne čujem
Ako završi - završio je - ako nije, poslijepodne će, i navečer i onoliko puta po 20 minuta dok ne shvati da ga nevolja čeka ako je se ne riješi.
A mala neće ni gledat ono što nije za njezinu dob.
I amen.

[Peterlin]

Sorry što sam krivo shvatila onaj post sa 3 sata.

Timer je zakon!

Mog mlađeg još i danas "uvježbavam" na taj način. Ako ne napiše zadaću u predviđenom vremenu, onda se vrijeme "otkida" od aktivnosti koje su mu po volji (izlazak s dečkima van ili gledanje televizije).

Isto tako, kao i Zdenka, nisam jednom prekinula neprihvatljivo ponašanje (deranje, cvilež i razne vrste destrukcije i agresivnosti) podizanjem glasa. Nije često, ali znaju moji jako dobro kad više nema zafrkancije. Uklanjanje igračaka i krame s radnog stola isto je bilo djelotvorno (sve što odvlači pažnju mora biti maknuto i to moj mlađi još uvijek nije prerastao - i jučer sam imala "raciju" skupljanja i micanja razbijača pažnje).

Tako to ide.... Do kad - ne znam. Stariji se uredno osamostalio ove godine u zadovoljavajućoj mjeri.

[stray_cat]

@Freja, da i ti pricas o starijem ili mladjem klincu?

mislim, cudne su mi ove price o ne-sudjelovanju jer to nisu bas skroz mala djeca

sebastian je svaki dan u skoli, krenulo je sa 4 godine. uredno je u stanju sjesti i raditi koncentrirano barem sat vremena (neko sjedi i radi sa njim) ali to se od djece te dobi ovdje ocekuje. jos ko vrlo mali (krene se u igraonicu sa 2 god) trebaju u tih 3 sata koliko provedu u igraonici pola sata sjediti zajedno sa drugom djecom kad je uzina i pred odlazak svi zajedno sjede i citaju pricu. ista je stvar kad je po programu rad za stolom i neko crtanje ili lijepljenje. od njih se ocekuje da sjede

djeca koja idu u vrtic (neki krenu kad imaju samo 8 tjedana) moraju postivati dnevnu rutinu

mi svaki dan mimo skole imamo neke aktivnosti (u skoli je od 8.30-15) i jos bar sat vremena dnevno radi a vikendom ima bar 2 puta dnevno po sat vremena neko ucenje

ima problema sa zadrzavanjem koncentracije i motivacijom ali to kao ide uz autizam

kad sa njim radi teraputica za floortime (kroz igranje) u stanju je kontinuirano pratiti sto prica po 2-3 sata bez pauze

on ce uskoro napuniti 7 godina

[Freja]

@Freja, da i ti pricas o starijem ili mladjem klincu?

mislim, cudne su mi ove price o ne-sudjelovanju jer to nisu bas skroz mala djeca

O starijem, 6,5-godišnjaku. Nisam sigurna da znam što me točno pitaš jer nisam nigdje spomenula njegovo opće nesudjelovanje. On ne sudjeluje, tj. odbija raditi njemu dosadne zadatke, dakle sve što je monotono, šablonizirano, nekreativno, nemotivirajuće. To konkretno znači da mrzi cijeli redak bilježnice ispunjavati kosom ili valovitom crtom, ne voli bojati bojanke, a nije ni ljubitelj crtanja (no to se mijenja u zadnje vrijeme). Posljedica toga je da mu grafomotorika nije najjača strana, između ostaloga jer ne vježba, a zbog toga što ne vježba loše mu ide, a zbog je nesretan jer shvaća da mu ne ide, a voli biti u svemu dobar, pa je frustriran i šizi i odbija to raditi. Riječ je o začaranom krugu prilično tipičnom za djecu s "dijagnozom" darovitosti.

S druge strane, satima može raditi ono što ga zanima. A to ovisi o trenutku. To može biti izrada pahuljica od papira, ali i čitanje njemu zanimljivih knjiga, slušanje predavanja o njemu zanimljivim temama (od geologije do svemira, od postanka jezika i razlika među njima do toga kako se što proizvodi itd.). Recimo, on bez problema odsjedi na mojem predavanju sat i pol, jednom je odsjedio i 2 x sat i pol, prati neki izlet s vodičem bolje od većine odraslih, s 5 godina je odgledao cijelu Čarobnu frulu u apokaliptničnoj verziji i pitao je kad idemo opet itd. Dakle, on ima poteškoća s koncentracijom samo kad je riječ o nečemu što je, ajmo tako reći, ispod njegove razine. No upravo je ta razina ono što ga čeka u prvom razredu i upravo je na toj razini ispod prosjeka za svoju dob. I baš zato na tome sada radimo, baš kao i Ifi sa svojim sinom.

@Ifi: Stvarno ide na bolje s vremenom. No još sam primijetila da je znatno bolje kad se ja manje živciram oko toga što neće i kad neće. I mi se koristimo tajmerom (na mobitelu) i za "dosadne" vježbenice, ali i za igre na računalu.

A kao izvrsna motivacija i nagrada kod nas obično pali odlazak na njemu neko zanimljivo mjesto (npr. muzej).

[tanja_b]

s 5 godina je odgledao cijelu Čarobnu frulu u apokaliptničnoj verziji i pitao je kad idemo opet itd.

Freja, gdje ste to gledali Čarobnu frulu?
Moj 6-godišnjak je doslovno opsjednut Čarobnom frulom, zna je valjda napamet, gledali smo onu verziju u ZKL, ali HNK je tu predstavu upravo skinuo s repertoara A obećajem mu tu predstavu valjda već godinu dana, ali nemamo gdje pogledati.

[Freja]

a ko vama uopce uspostavlja "dijagnozu" da su djeca darovita?

meni ove price i forsiranju djece koja uopce nisu zainteresirana za aktivnosti koje im namecete izgleda ko da ih po svaku cijenu morate napraviti pametnijima od ostalih, ko sto neki starci mrcvare klince sportovima

klinci uvijek stignu popuniti intelektualne rupe ali socijalne i emocionalne se tesko sredjuju

ima normalnijih metoda od tih pretpotopnih sjedenjima za stolom i drljanja po papiru

sebastianova trenerica iz floortime radi sa njim tako da se zaigraju i ako prica krene o vulkanima onda mu odrzi predavanje o vulkanima, ili o kristalim ai dijamantima. ideja je da djeca moraju uzivati i osjecati se sigurnom i sretnom da bi upijali

ne mora klinac crte vuci olovkom po papiru, moze ih vuci prstom po pijesku koj ste nasuli u tacnu, ili po pjeni za brijanje koju ste razmazali po kuhinjskom stolu...

srebrni flomaster je sto puta jaci mamac nego dosadna obicna olovka

za finu motoriku dobro je raditi sa plastelinom

suludo je nabiti klinca koj nije motiviran i uz tajmer ga drzati za stolom koliko ste vi to zamislili, pa zgadit cete im sve skupa

Očito se ne razumijemo, barem ne u potpunosti. Ono čime se na primjer Ifi i ja trenutačno bavimo je priprema za školu. D na jesen kreće u prvi razred i postoji vrlo realna opasnost da zbog poteškoća koje ima krene od početka u jako krivome smjeru, a to je da ga odbije škola. Jer naše škole, barem u 1. razredu, traže upravo to što je njemu dosadno i u čemu je loš. Kad spojiš činjenice da već odavno čita i piše, dakle da će mu sigurno biti dosadno, a da će ga tjerati da nekoliko redaka bilježnice ispuni jednim slovom ili još gore, vijugavom crtom, pa da se još povrh svega teško nosi s neuspjehom itd. itd. dobiješ to da će zamrziti školu i učiteljicu te stvoriti neporeban otpor prema školi. Nije toliko problem loša grafomotorika kod ove djece, ne sama po sebi, nego činjenica da se zbog toga osjećaju frustrirano i manje vrijedno, a to su djeca koja imaju određenih emocionalnih poteškoća. I na tome se sad radi. Niti ja svojega vežem za stolac niti ga tjeram bičem nego se dogovorimo kad će napraviti zadaću. Sad ima zadaću za koju mu treba 10 minuta, uskoro će trebati sjediti u školi nekoliko sati. Zato to radimo sada da ih se postepeno uvede u stjecanje takvih, konkretnih radnih navika i da nauče prihvatiti i nositi se s baš takvim konkretnim obavezama. Ako pročitaš cijeli ovaj topik i još nekoliko njih na slične teme vidjet ćeš da je polazište zapravo u emocijama, teškom prihvaćanju svijeta oko sebe i nametnutih pravila. Ali toliko je već napisano da nemam više što dodati.

A mi smo upravo preko poteškoća došli do "dijagnoze". Nama je prva postavljena u vrtiću prije otprilike godinu dana. Krenulo je tako da sam potražila pomoć njegovih odgajatelja a zatim i psihologinje jer se nisam više znala sama nositi s nekim njegovim strahovima i emocionalnim ispadima. Psihologinja je nakon podužeg razgovora posumnjala da je riječ o darovitom djetetu i testirala ga na dvije vrste testova u vrtiću. Moram priznati da sam čak bila ljuta zbog toga jer se pritom usredotočila samo na njegove jake strane, a nas su mučile one slabe. Uglavnom, da ne duljim, nakon što smo bili na razgovoru i na drugim mjestima, odlučili smo se na testiranje u psihološkom centru gdje je provedena temeljita obrada i gdje je dobio nalaz. A nalaz kaže da je darovit, što znači izrazito jak i daleko ispred svojih vršnjaka u jednom ili dva područja, prosječan u većini, ali i ispodprosječan u jednome ili dva. Konkretno, on je ispod prosjeka u rješavanju šabloniziranih zadataka i općenito u grafomotorici; vrlo je jak u konkretnom mišljenju, malo manje u apstraktnom i s jakom verbalnom komponentom. Plus, preosjetljiv, s povremeno katastrofičnim pogledom na svijet, control-freak.

Ja sam pretpostavljala da nije prosječan, jer je od rana odudarao od većine vršnjaka u nekim sposobnostima (za neke znam pouzdano jer sam vodila evidenciju npr. razvoja njegova govora za jedan projekt), ali nisam niti razmišljala posebno o tome niti tome pridavala značaj dok se nisu pojavili ozbiljni problemi (panični strahovi, zadržavanje stolice i sl.). Dakle, nitko ovdje djecu nikamo ne gura. Ona su takva kakva jesu, prepoznali smo njihove slabosti i pokušavamo ih prebroditi.

U njegovoj dijagnozi ja sam u velikoj mjeri prepoznala sebe u toj dobi i glavni mi je cilj da mu pokušam pomoći tamo gdje se pomoći može. Ja se dan danas bakćem sa strahom od neuspjeha, s nizom iracionalnih strahova i sl. i iako sam puno postigla u životu, ti me osjećaju jako sputavaju i mogla sam više i što je važnije lakše.

U darovitosti ima elemenata koji, ako im se ne pridaje odgovarajuća pozornost, mogu odvesti u nepoželjnom smjeru (psihoze, neuroticizam i sl.). Pa zar je toliko pogrešno pokušati pomoći gdje se pomoći da? I ti daješ sve da pomogneš svojem sinu, zar ne?

Uzmi u obzir da je moguće da se iz naših postova ovdje ne dobiva potpuna slika stanja i naših situacija. Ali mi se međusobno razumijemo pa ne moramo baš sve specificirati. Uvjeravam te da nije riječ o mamama-frikušama koje žele da im djeca budu novi Einsteini, Mozarti i što ja znam tko sve ne. Većina roditelja na radionicama na koje idemo izjavljuje da bi, kad bi mogli birati, radije imali sasvim prosječno dijete. I to uistinu misle. Ova djeca zahtijevaju mnogo vremena i pažnje, baš kao i djeca s posebnim potrebama. To zapravo i jesu djeca s posebnim potrebama samo nešto drugačijima.

Freja, gdje ste to gledali Čarobnu frulu?
Moj 6-godišnjak je doslovno opsjednut Čarobnom frulom, zna je valjda napamet, gledali smo onu verziju u ZKL, ali HNK je tu predstavu upravo skinuo s repertoara A obećajem mu tu predstavu valjda već godinu dana, ali nemamo gdje pogledati.

Prošle sezone je bila jedna ili svega nekoliko izvedbi, ne sjećam se više, Čarobne frule u Lisinskom. Radili su je studenti zagrebačkih akademija. S glazbene strane bilo je izvrsno, no ja sam na samome početku požalila što sam povela D jer je radnja smještena u postapokaliptično doba, sve je bilo u crnim i sivim tonovima i ni blizu onoj staroj ČF u HNK u kojoj Papageno pršti od boja. Uglavnom, nisam znala da će biti tako, no D-u se svejedno dopalo i odgledao ju je cijelu ne trepnuvši (u normalnom večernjem terminu!). Da, nažalost, od HNK-a trenutačno ništa. U ZKL-u mu se nije svidio zmaj

[tanja_b]

U ZKL-u mu se nije svidio zmaj

Zvuči poznato

[seni]

Jer naše škole, barem u 1. razredu, traže upravo to što je njemu dosadno i u čemu je loš. Kad spojiš činjenice da već odavno čita i piše, dakle da će mu sigurno biti dosadno, a da će ga tjerati da nekoliko redaka bilježnice ispuni jednim slovom ili još gore, vijugavom crtom, pa da se još povrh svega teško nosi s neuspjehom itd. itd. dobiješ to da će zamrziti školu i učiteljicu te stvoriti neporeban otpor prema školi.

freja, ako on cita i pise, zasto mislis da ce morati ispisivati stranice s jednim slovom?
pretpostavljam da ce mu uciteljica dati nesto drugo za raditi.

[sirius]

Ifi praktični savjeti:
Radi dok mala spava (nadam se da spava po danu ).
Prvo vrijeme zaboravi ručak dok on radi, kuhaj ga ranije ili improviziraj.
Smanji kriterije, ne izistiraj na urednosti odmah. Korak po korak, prvo nek se navikne na ideju da mora raditi, kasnije ćeš brusiti sistematizaciju, pa nakon toga urednost itd.

[Ifigenija]

Ifi praktični savjeti:
Radi dok mala spava (nadam se da spava po danu ).
Prvo vrijeme zaboravi ručak dok on radi, kuhaj ga ranije ili improviziraj.
Smanji kriterije, ne izistiraj na urednosti odmah. Korak po korak, prvo nek se navikne na ideju da mora raditi, kasnije ćeš brusiti sistematizaciju, pa nakon toga urednost itd.

Hm... malena spava, ali na to ne mogu računati jer nekad luduje ako osjeti da će nešto biti - a bez nje.
A i mali je poslije ručka grogi.
Što se tiče života, da odkukam.
Dižem se i kuham u pet ujutro, onda nastojim i većinu posla uraditi.
Fakat imam vremena i volje za njih, cijelo jutro; ali božemioprosti taj moj mali je kao emotivni tobogan, ma što tobogan - višedimenzionalni vrtuljak....
Spas bi bio da imam nekoga da mi malu prošeta dok sin piše i razmatra smisao svijeta, života, mogućnosti i ograničenja ali nemam, ne na taj način.
Ovo nam je nova situacija i sad treba pronaći neki modus, nešto novo, što će funkcionirati. A to nije uvijek lako...
No dobro, dok je vas već ćemo se mi dotaljigati nekako do sklada.

Nego, gdje ima dobrih tajmera za kupiti?

[Peterlin]

Naš timer je na kuhinjskoj peći. Koristim ga i za ekspres lonac i za pećnicu, ali najviše je služio za zadaće , limitiranje vremena na računalu i slično. Zvoni tak da bi i mrtve probudio...

DOk ne nabaviš štogod prikladno, poslužit će ti vekerica ili mobitel, ne treba to baš biti tak precizno....

Inače, ja sam ono "jaje" koje ide do 60 min. kupila u kvartovskom dućanu sa suđem i kuhinjskim aparatima. Raspalo se od upotrebe. Kasnije su ga klinci rastavili do zadnje opružice jer ih je zanimalo kako to radi.

Vidjela sam prije par tjedana negdje u Masarykovoj u izlogu zgodne bubamare i slično. Zna ih biti i u Lidlu, ali ne znam da li ima sada.

[sirius]

I još jednom..Jesam ti rekla da sa vremenom bude lakše? :D

[Ifigenija]

I još jednom..Jesam ti rekla da sa vremenom bude lakše? :D

Jesi.
Ali reci još koji put ... slobodno

[Ifigenija]

Hvala, žene moje! Suze mi idu na oči, doslovno, od lijepih i utješnih riječi. Imam i PMS, i sludili su me i sve.
Što bih bez vas

[Zdenka2]

Bilo ih je i u Muelleru.

[Ifigenija]

Freja, rađamo istu djecu! Hvala ti na svemu što si napisala, jer se nadam da će i kod nas biti bolje. A i nismo sami.
Jeste li bili u PCM? Isto imate uputu rutinski raditi monotone stvari?
Jel imaš kakve literature? Koju vježbenicu?
Ma sve me zanima!