Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

i kod nas je isto s vrpoljenjem, samo je kod curke naglašenije
mi imamo zanimljivo iskustvo s ping-pongom. Čini mi se da nekako dobro spaja koncentraciju i to strateško mišljenje i kretanje, ali zahtjeva dosta preciznosti i samokontrole, ne možeš samo juriti okolo i nabijati reketom. krenuli smo sad na odmorku i baš mi se čini da je dosta "bistrića" među trenerima i ekipom u klubu. Baš smo zadovoljni.

I kako to funkcionira s ping-pongom na Odmorku? Ja sam predlagala svojem sinu da proba (inače voli mlatiti reketom za ping-pong po dnevnoj sobi), ali on neće (uobičajeno - strah od nepoznatih situacija, a i ne da mu se van iz kuće dok je na praznicima). Ali ako bih mu znala reći detaljnije, možda ga uspijem nagovoriti za neke sljedeće praznike


Ovo što Peterlin piše, o manjku fizičke aktivnosti u školi, i ja primjećujem. Ok, njih učiteljice ne kažnjavaju uskratom tjelesnog, i često idu van, u svakoj prigodi. Ali sve ono što sam dosad samo čitala - o potrebama dječaka za kretanjem, i koliko je ta potreba kod njih naglašenija nego kod djevojčica iste dobi - sad zorno vidim u praksi. S druge strane, vidim u praksi da se kroz školu još provlače i ona shvaćanja "cure su dobre jer su mirne, a dečki su zločesti jer jurcaju okolo"

[Zdenka2]

vidim u praksi da se kroz školu još provlače i ona shvaćanja "cure su dobre jer su mirne, a dečki su zločesti jer jurcaju okolo"

Ne da se provlače nego je to mantra škole. Vidjela sam razliku kad je M. jedne godine imao učitelja i sada u 5. razredu kad ima i muških profesora, hvala Bogu i razrednika.

[SikaPika]

hm, sad će ispasti da se namećem u klub mama bistrića, ali jedno me zanima
(beti, pliz, nemoj čitati, mogle bi ti ispasti oči od okretanja )
M. ima 2,5 godine i čini se jako dobar sluh
istina, možda je to sasvim normalno, ali ona otpjeva pjesmu Zvončići od početka do kraja bez greške (ne mislim na riječi nego na melodiju)
isto napravi i sa la-la, ili ni-ni
MM svira gitaru i još je s godinu i pol do dvije znala prepoznati po prvim taktovima o kojoj je pjesmi riječ
neki dan je bio upaljen TV i krenuo Stipe u gostima, nisam uspjela ugasiti, a već je počela najavna špica i ona neka pjesma gdje on pjeva Sine moj... i odmah ga je uspjela skinuti

kažem, možda je to sasvim normalno, jel..., ali eto, pitam

čini se da dobro i crta, nacrta medu s nogama, rukama, licem, ušima... sunce sa zrakama, licem, obrazima
zna napisati slovo I, a prepoznaje većinu slova

što se vrpoljenja tiče, nekada se unervozim dok ju gledam kako nema ni sekunde mira

ok, sad me možete spustiti na zemlju

[Jurana]

čini se da dobro i crta, nacrta medu s nogama, rukama, licem, ušima... sunce sa zrakama, licem, obrazima

Meni se čini da je to stvarno jako detaljno za dijete od 2 i pol godine.
Postoje više inteligencija pa tako i vidova darovitosti.

[Shiny]

[QUOTE=tanja_b;2038030]I kako to funkcionira s ping-pongom na Odmorku? Ja sam predlagala svojem sinu da proba (inače voli mlatiti reketom za ping-pong po dnevnoj sobi), ali on neće (uobičajeno - strah od nepoznatih situacija, a i ne da mu se van iz kuće dok je na praznicima). Ali ako bih mu znala reći detaljnije, možda ga uspijem nagovoriti za neke sljedeće praznike

Joj, da, mene taj neizlazak iz kuće ubija! Izaći će bez kukanja jedino ako ide s tatom na neku tekmu...i ok, neki dan smo išli u kino, ali i obična šetnja do placa je uz kukanje, da on ne bi, ne da mu se...btw.mi smo odradili radionice kod Severice, rekla nam je da što se nje tiče mi smo uspješno završili semestar i možemo dolazit individualno po potrebi. I sada, budući Jan nikada nije išao na nikakvu slobodnu aktivnost (npr nogomet, neki sport...) ja inzistiram da si, pored vrtića, izabere ove godine neki sport na koji će probati ići (a obožava nogomet, nabija loptu cijeli cjelcati dan po dnevnom boravku, gleda nogomet, lijepi sličice, prati rezultate, ispisuje rezultate lige prvaka u tekicu..), međutim pere ga također ztrah od nepoznatog, novi ljudi...i uopće nisam pametna da li da mu uvjetujem da ide na neki sport (a ima viška energije, mislim da bi se trebao negdje ispucati), jer bi htjela da malo uđe u neku novu sredinu koja nije baš poznata poput vrtića, ili da ga pustim još ovu godinu do škole (u rujnu)...??
I kako da ga uopće nagovorim da ode na nešto?
btw.išli smo gledati atletiku za klince, vidim da mu se oči cakle kad je gledao klince kako trče, ali ne bi on išao zapravo tamo...
nemam pojma...