Shiny, s obzirom da kreće u školu, a voli nogomet mislim da mu ga neće faliti.
U školi ti je to najčešća aktivnost kod dečkiju.
 |
|||
|
|
|||
Shiny, s obzirom da kreće u školu, a voli nogomet mislim da mu ga neće faliti.
U školi ti je to najčešća aktivnost kod dečkiju.
U toj dobi zapravo ne.Originally Posted by Shiny
Sve što sam započela, brzo sam od toga odustala, a moji me nisu tjerali. Ali sam došla k sebi negdje u višim razredima i rekla bih da sam sve uspjela nadoknaditi - našla sam fizičku aktivnost koja me zanimala (iako nikad nisam bila sportski tip), išla sam na cijeli niz dodatnih aktivnosti u školi, naročito na sve napredne koje su se nudile. Ali nisam nikad bila dio velike grupe i uvijek sam se loše osjećala u njima. Meni osobno je sada žao da me moji nisu malo više gurali, ali ruku na srce, nisam sigurna da bi to bilo od pomoći.
ovo kad sam napisala najčešća aktivnost kod dečkiju, mislila sam u samoj školi. Svaki slobodan trenutak igraju nogomet.
M. je isto bio takav. Bojao se novih stvari i nije imao unutranju motivaciju (ne kažem da je to nestalo sad u dobi od 10,5, ali možda pomogne naš primjer sa sportom). dugo je gunđao kad je išao na radionice kod Severice. U prvom razredu ga je tata poćo voditi na hokejaške utakmice Medvešćaka, nakon par mjeseci to mu se dopalo se htio upisati školu hokeja. Mi smo imali pravilo, može upis, ali mora izgurati do kraja sezone. Nema odustajanja nakon dva dolaska. I tako je krenuo, kriza je bilo. Ima ih povremeno i danas, ali to je puno više do njegovog karaktera nego do sporta samog. Trenutno trenira već treću godinu, ovoh dana je SAM na pripremama u Češkoj sa klubom i trenerima. Kad je kretao u školu ovakvo odvajanje nam se činilo kao nemoguća misija, ali on ipak napreduje u osamostaljivanju (on je iznistirao na odlasku na pripreme). Njegovo treniranje ovisi gotovo isključivo o nama , i našoj želji i volji da potroši energiju. I danas ima treninga kada on puše da mu se neda , da je dosadno, da ne može, ali pravilo odustajnja i dalje vrijedi- odustaje se na kraju sezone, ne u polovici samo zato što se njemu taj dan baš ne ide trenirati. On ima još jedan drugi problem , a to je da mrzi obaveze , tako da je ovo i lekcija na tom području - da se nešto mora napraviti.
Koliko sam primijetila, u prvom razredu većina ih još ne ide ni na kakve slobodne aktivnosti. Ne znam u koju školu će Jan ići, u našoj školi se izvannastavne aktivnosti nisu ni nudile prvašićima (osim zbora).
Zapravo, ako je tako bojažljiv, onda mu je za početak dosta sam polazak u školu, u novu sredinu, među novu djecu i nova pravila. Doći će kasnije i vrijeme za slobodne aktivnosti
(što se nogometa tiče, ovo što piše larmama je živa istina - dečki u školi su svi nogometaši, osim onih kojima to baš nikako ne "sjeda". I na tjelesnom, i kad su vani, i u boravku, i poslije škole - samo nogomet, nogomet, nogomet)
Shiny, nemoj puno brigati oko toga. Ako silno želi taj nogomet samo se raspitaj o mogućnosti naknadnog upisa. Mislim da neće biti nikakvih problema. Moja curka nije htjela ništa, a onda je sama odabrala tri stvari. Odgulila je sve do kraja školske godine, čak i takmičenja koja su predstavljala strah i bili povod želji za odustajanjem. Ovako ja sam ti upravo na njen info da bi nešto htjela dodatno se raspitala. Dakle tražila eksplicitno informacije za koje sam znala da bi mogle biti problem. Onda joj to sve servirala na razmišljanje. Naime nasa oba trenera su muskog roda, a ona je prema muškim osobama imala otpor. Kad je sama sa sobom rekla da ne predstavlja problem. Onda smo savjetovali upravo ovo sad krećemo i do kraja prvog polugodišta nema odustajanja. Baš kako su ti i curke rekle.
Inace TS u prvom razredu ne preporučuje puno aktivnosti posebno ukoliko ga moras vodati s jednog kraja grada na drugi. To ih dodatno opterećuje (taj put simo tamo). Srecom mi sve aktivnosti imali u školi.
Registrirala sam se samo da mogu pratiti temu. Škola nam je počela, nadam se da ćete nam ostati aktivne...
Škola je počela, A. je sad drugi razred, entuzijazma za školu više nema nikakvog.
Prošle godine oduševljavali su ga matematika i glazbeni, sad i za jedno i za drugo kaže da su mu dosadni. Na glazbenom - da ništa ne uče, na matematici - stalno isti zadaci. Od ostalih predmeta, jedino mu je donekle privlačan hrvatski (valjda zbog čitanja?). Konačni zaključak mu je da "mrzi školu"
Da učiteljica nema sluha za one koji odskaču od prosjeka, već sam se uvjerila prošle godine. Tako da ne polažem previše nade u razgovor s njom.
Ali sad stvarno ne znam što mogu učiniti da spriječim potpuni gubitak interesa. On školu odrađuje, i to je sve. Primijetila sam i da na pitanja u knjigama odgovara po uhodanoj šabloni, jer mu se ne da smišljati odgovore.
Tanja da li je moguće promjeniti skolu ili uciteljicu?
tanja, mi smo se s tim patili godinama..... Nismo promijenili školu. Nismo mogli promijeniti čak ni razred (zbog odabira prvog stranog jezika) a višekratni uzaludni razgovori sa stručnom službom nisu donijeli nikakve bitne pomake.
Nekako smo se dotandrkali do petog razreda, a sad je dijete doslovce procvjetalo - skuplja petice kao da bere kruške, uživa u prepričavanju zanimjlivog novog gradiva, gradi svoj odnos sa svakim predmetnim nastavnikom posebno itd... Zadovoljni smo, a još je važnije što je ON zadovoljan. Nosio je u školu mikroskopski preparat krvi, doma smo valjda cijeli dan potrošili na mikroskopiranje (malo klasični mikroskop, malo onaj koji se veže na računalo)... Nekako mi se čini da većinu predmeta radi s velikim guštom, a to prije nije bio slučaj.
ALI trebalo je taj trenutak s mukom dočekati. Ja sam isto godinama lupala glavom o zid, vukla dijete k psiholozima (Suvag i TS) ali znala sam da je problem u nezainteresiranoj i nekompetentnoj učiteljici + totalno nepoticajnom okruženju u školi. Nemam zapravo nikakav pametan savjet. Naše dijete je školu do četvrtog razreda odrađivalo kao zamornu i neugodnu obvezu. Ja sam doma vječito smišljala načine kako da mu približim (nepotrebno) i proširim (nužno) gradivo koje su učili, ali NIŠTA ne može nadoknaditi činjenicu da je četiri godine boravak u školi bio čisti gubitak vremena + ja sam još doma morala odrađivati homeschooling jer moj sin nije na satu uopće pazio pa je vrlo malo tamo naučio. Frustrirajuća situacija.... Ako možeš, probaj stvarno naći alternativnu školu. Mi to nismo mogli iz xy razloga, ali sam 1000 puta na to pomislila i dan danas se pitam kako bi bilo da smo se na to ipak odlučili.
Teoretski bi bilo moguće, ali u praksi bi to značilo jako puno komplikacija. Morali bismo zaista dobro odvagnuti razloge za i protiv.
On se, naime, teško uklapa u novu sredinu i promjena škole, pa čak i razreda, bila bi za njega (pre)velik stres. U ovoj školi je dobra okolnost što ima društvo, s dečkima se kako-tako dobro slaže, i cure u razredu ga poštuju, nije razredni "autsajder", i to jako olakšava mnoge stvari.
Nedavno su na jednom satu pisali jedni drugima porukice na leđa (o prijateljstvu i dr.), pa kad mi je pokazao što su mu drugi napisali, stvarno je to bilo lijepo čitati.
Plus što je, zbog blizine škole, jako dobio na samostalnosti ove godine, i znam da mu to puno znači.
Učiteljica... ne znam što bih rekla, evo, kad je slušam na roditeljskom, zvuči stvarno kompetentno i razumno, tako da bih potpisala 90% njezinih savjeta o učenju i metodici. Problemčić je samo u tome što uopće nema sluha za one koji imalo strše izvan prosjeka. Bar mi je tako izgledalo prošle godine. Ove godine još nije ni bilo termina za informacije.
Žao mi je da mu je školsko gradivo tako dosadno. Ali i ono što njega zanima uopće nije u školskom programu, ni za jedan razred (trenutno je u fazi proučavanja vrhova u Julijskim Alpama, npr.).
Evo, pratit ćemo situaciju ove godine, pa ćemo vidjeti, što da kažem. Znam da se škola može uspješno promijeniti i u 4., 5. razredu, a sve ovisi i o tome kako će se on nositi sa svakodnevnim obavezama izvan škole.
Peterlin, ovo za 5. razred sam čula od više ljudi, i ja tada očekujem promjenu nabolje, ako ne prije...
u četvrtom - teško
taj je živa dosada.
Nisam mislila na promjenu školskog programa, nego na premještaj iz jedne škole u drugu
Iako, ako škola prestane biti jednosmjenska (a vrlo lako moguće da će se to dogoditi), izgubit će ionako jednu od svojih sadašnjih prednosti...
hm tanja, zaguljeno.
pozitivno je svakoako sto je socijalni aspekt dobar. ako se dobro sjecam, uvijek si se bojala kako ce to funkcionirati.
za ovo drugo, ne znam sto bih ti rekla, osim da pokusas sa andrejom razgovarati, u smislu da nekako izdrzi tu skolsku prazninu, pa da se u ostalo vrijeme bavi svojim alpama.
ja bih probala ako je moguce, naci neku strucnu osobu, koja bi uciteljicu uspijela senzibilizirati za potrebe tvog sina. ne znam da li je to moguce.
Točno tako. I zato mi je tim teže odlučiti se na tako radikalan korak kao što je promjena škole.
Ima djece koja se brzo i lako prilagođavaju novim ljudima i situacijama. Moje nije od te sortei zato mi je tim draže kad vidim da se u školi relativno dobro snašao. Pa makar to bilo po cijenu prikrivanja nekih svojih sposobnosti.
A vidjet ću kako stvari stoje i nakon prvih informacija. Možda se i njemu u međuvremenu otkriju neki novi vidici. Npr. ove godine očekujem manje problema oko dodatne matematike, jer je učiteljica povukla još nekoliko dečki u tu grupu, pa se A. više ne osjeća izolirano po tom pitanju (prošle godine je išao onamo sam s curama i jako je rogoborio protiv toga, plus što mu je sve već bilo poznato).
On bi, doduše, htio i "dodatni glazbeni", ali za to ima glazbenu školu
Priključujem se temi.
Počela sam je iščitavati od početka, ali je jako dugačka. Svejedno, nadam se da ću je navečer malo čitati, voljela bi naći korisnih informacija.
Za sada pitanje - ima li ovdje koja mama s darovitim predškolcem? Možda Ifigenija? Vidim da su vam klinci uglavnom školarci.
Kada ste znali da su vaši klinci daroviti, u kojoj dobi. I što ste onda napravili s njima
Tja, ja za svoje dijete nisam mislila da je darovito, iako je bio jako bistar. Naprotiv, on nije od početka odrađivao gradivo kako treba (sad znam razlog - dosada) a imao je i smetnje čitanja (srećom, prerastao ili naučio živjeti s tim).Priključujem se temi.
Počela sam je iščitavati od početka, ali je jako dugačka. Svejedno, nadam se da ću je navečer malo čitati, voljela bi naći korisnih informacija.
Za sada pitanje - ima li ovdje koja mama s darovitim predškolcem? Možda Ifigenija? Vidim da su vam klinci uglavnom školarci.
Kada ste znali da su vaši klinci daroviti, u kojoj dobi. I što ste onda napravili s njima
Ni sad ne mislim da je nešto posebno, ali je dovoljno inteligentan i znatiželjan da mu je tlaka marijaterezijanski školski sustav.
Ocjenu darovitosti dobila sam zapravo slučajno, kad sam od muke u potrazi za rješenjem problema pažnje na nastavi odvela dijete Tanji Sever na dijagnostiku. Ne mislim da je to bogznakaj, nikada nisam odnijela papire u školu (jesam one od logopeda gdje piše da dijete ima smetnje).
Kao roditelju bitno mi je prepoznati koji su djetetovi interesi, kako ga mogu motivirati da se uklopi i u školi da sve od sebe i kako zadovoljiti njegovu glad za informacijama i znanjem... Imam zapravo dva takva djeteta, svako sa svojim područjem interesa. Darovitost tipa Einstein ne stanuje u našoj kući. Najbolji prijatelj mog starijeg sina je takvo istinski darovito dijete (višestruko nagrađivani šahist, prvak na brojnim natjecanjima iz matematike, zaista je poseban) a ovi moji gelipteri su bistri taman dovoljno da ne odskaču jako, a da im bude dosadno u prva četiri razreda.
Ta darovitost nije zapravo bitna. Ona zapravo nije nikakva garancija da će dijete imati 5.0 i da neće biti problematično u školi (naprativ - socijalizacija takve djece je često teža jer nemaju puno zajedničkog s ostalom djecom kojima je vrhunac interesa sapunice ili nogomet). Bitno je prepoznati koje su prave potrebe našeg djeteta i zadovoljiti ih na najbolji način.
Hvala, Peterlin!
Pod time, kada ste znali, sam mislila kada je detektirani kao daroviti od strane stručne osobe.
Drago mi je da si se baš ti javila jer, koliko sam shvatila, tvoja djeca su imala teškoća s govorom, jesam li u pravu?
Evo, ukratko, naše priče.
Moj I. ima velikih teškoća s govorom, ali s druge strane ima neke sposobnosti koje smo mi (ja i moja mama koja je defektolog) već ranije uočili i nismo pridavali tome posebnu pažnju. Bilo mi je važno tjerati taj govor jer je bio fakat koma (s 4 godine imao je vokabular od 10 riječi) i omogućiti mu da razvija motoriku budući je i tu zaostajao u odnosu na svoju dob (makar,možda više zbog toga što je po prirodi strašan ziheraš i tek se sada, uz veliki trud trenera u sportskoj igraonici, moja dva brata i mog osobnog, oslobađa i jako napreduje i u tom smislu).
Govor sad lijepo napreduje, puno radimo, on je vrlo zainteresiran i motiviran za to. Logopedica je bila mišljenja da se traži odgoda za školu i da krene godinu dana kasnije iako bi tada imao 7,9 godina. Izuzetno poštujem njenu stručnost i bila sam gotovo sigurna da bi ga dala kasnije u školu.
E sad, nedavno je dobio ocjenu darovitosti i meni je to stvorilo priličan nemir. Na više mjesta čula sam stručno mišljenje da ne bi trebali odgađati školu.
Nadam se naći neke odgovore na ovoj temi jer me povremeno hvata panika. Mi smo jednoroditeljska obitelj, drugi roditelj nikako ne sudjeluje. Imam ih dvoje - Ivo ima 5 i pol, Tonka 2 i pol godine. Jedva stignem pobrinuti se za ono osnovno, tehničke stvari. Živimo sami u kući, tako da je posla stvarno uvijek puno. I nekako uspijem svakodnevno ugurati vježbe govora i raditi na toj motorici i fizičkom razvoju. Panično se bojim da ću propustiti ili ne prepoznati neke njegove potrebe. Dobro, ne bojim se uvijek panično, ali danas da, ne znam koji mi je vrag
Dodatni problem je što je oduvijek bio prilično zatvoren i brijao neki svoj film.
Last edited by lucij@; 21.09.2012 at 13:55.
Ja imam dva sina - starijega nikad nismo vodili na testiranje darovitosti (iako ne sumnjam da bi i on bio negdje u toj grupi).Hvala, Peterlin!
Pod time, kada ste znali, sam mislila kada je detektirani kao daroviti od strane stručne osobe.
Drago mi je da si se baš ti javila jer, koliko sam shvatila, tvoja djeca su imala teškoća s govorom, jesam li u pravu?
Evo, ukratko, naše priče.
Moj I. ima velikih teškoća s govorom, ali s druge strane ima neke sposobnosti koje smo mi (ja i moja mama koja je defektolog) već ranije uočili i nismo pridavali tome posebnu pažnju. Bilo mi je važno tjerati taj govor jer je bio fakat koma (s 4 godine imao je vokabular od 10 riječi) i omogućiti mu da razvija motoriku budući je i tu zaostajao u odnosu na svoju dob (makar,možda više zbog toga što je po prirodi strašan ziheraš i tek se sada, uz veliki trud trenera u sportskoj igraonici, moja dva brata i mog osobnog, oslobađa i jako napreduje i u tom smislu).
Govor sad lijepo napreduje, puno radimo, on je vrlo zainteresiran i motiviran za to. Logopedica je bila mišljenja da se traži odgoda za školu i da krene godinu dana kasnije iako bi tada imao 7,9 godina. Izuzetno poštujem njenu stručnost i bila sam gotovo sigurna da bi ga dala kasnije u školu.
E sad, nedavno je dobio ocjenu darovitosti i meni je to stvorilo priličan nemir. Na više mjesta čula sam stručno mišljenje da ne bi trebali odgađati školu.
Nadam se naći neke odgovore na ovoj temi jer me povremeno hvata panika. Mi smo jednoroditeljska obitelj, drugi roditelj nikako ne sudjeluje. Imam ih dvoje - Ivo ima 5 i pol, Tonka 2 i pol godine. Jedva stignem pobrinuti se za ono osnovno, tehničke stvari. Živimo sami u kući, tako da je posla stvarno uvijek puno. I nekako uspijem svakodnevno ugurati vježbe govora i raditi na toj motorici i fizičkom razvoju. Panično se bojim da ću propustiti ili ne prepoznati neke njegove potrebe. Dobro, ne bojim se uvijek panično, ali danas da, ne znam koji mi je vrag
Dodatni problem je što je oduvijek bio prilično zatvoren i brijao neki svoj film.
Oba su imala smetnje zbog kojih je trebala logopedska terapija - stariji smetnje sluha, govora i motorike (motorika zbog kašnjenja neurološkog razvoja) i da je trebalo, tražili bi odgodu polaska u školu. Nismo, jer je dijete rođeno tako blizu dobne granice da je ionako išlo u školu kad je već imalo 7 godina i 4 mjeseca.
Moj mlađi je ljevoruko dijete i ima smetnje koje se smatraju elementima disleksije (obrće slova, brojke 6 i 9 i slično) i on ima "bržu pamet" sve dok ne treba nešto pročitati. Za njega smo dobili dijagnozu darovitosti koju nismo eksplicitno tražili.
Odluka o ranijem/kasnijem polasku u školu je teška odluka. Ne znam što da ti kažem... Ti sama najbolje poznaješ svoje dijete. Elementi na koje bih ja obratila pažnju (budući da si rekla kako je dijete zatvoreno) je generacija s kojom kreće u školu. Razmisli da li je pametnije da ide sa svojim vrtićancima ili odgoda, kada bi izgubio svoju generaciju... To se odnosi na socijalnu komponentu. Inače, ja bih se priklonila logopedici i glasala za odgodu jer ako dijete krene u školu na vrijeme i pokaže se da je to za njega loše, nema ti povratka. Ako se pak pokaže da je dijete bistro i da mu ide dobro, uvijek mu doma možeš ponuditi dodatne sadržaje.
Sad možda mlatim bezveze, ali vidi sasvim praktično - da li ti je lakše da dijete bude odgovornije i ozbiljnije ili da krene u školu već ove godine? Dijagnostika darovitosti (intelektualne) malo ti znači za socijalizaciju i neke druge elemente. Moj stariji je do kraja drugog razreda još redovno hodao logopedu, mlađi u trećem povremeno (ljeti) i snalazili smo se svakako.
Dalje, vidi kakve mogućnosti izbora učitelja imaš (malo se raspitaj, možeš čak i kod stručne službe u školi) pa odaberi učiteljicu koja ima iskustva s takvom djecom.
Nema nikakvog načina da sve predvidiš ni da sve kontroliraš. Kako god bilo, nadaj se najboljem. I pitaj ako što treba... Sretno!
Lucij@, moja je krenula u školu sa 7g. i 8 mj., isto s odgodom (adhd+darovitost u određenom području). Brinulo me kako će se osjećati kao najstarija, hoće li propustiti puno tom jednom godinom, hoću li je zakinuti itd, itd. Ništa se od mojih crnih prognoza nije dogodilo. Stručnjak koji s djetetom dulje radi to nekako ipak bolje procijeni od nas roditelja, neutralan je, može zbrojiti ukupnu korist. I grafomotorika i govor JAKO su važni u školi pa bi meni to bilo na prvom mjestu pri donošenju odluke.
jurana je rekla da me ceka na ovoj temi pa joj masem :DPriključujem se temi.
Počela sam je iščitavati od početka, ali je jako dugačka. Svejedno, nadam se da ću je navečer malo čitati, voljela bi naći korisnih informacija.
Za sada pitanje - ima li ovdje koja mama s darovitim predškolcem? Možda Ifigenija? Vidim da su vam klinci uglavnom školarci.
Kada ste znali da su vaši klinci daroviti, u kojoj dobi. I što ste onda napravili s njima
ja sam znala da je na jednom podrucju darovita, pa sam joj tu pruzala vise izazova. takodjer je i moja sogorica koja je ak. slikarica radila s njom i vodala je na razne radionice zadnjih par godina.
u vrticu je prosle godine bila predskolarka i psihologica ju je testirala. dobila sam samo info od nje da je darovita i na drugim podrucjima koje sam samo poticala, nista vise. ljuta sam jer on nje nisam dobila nikakvu uputu.
na testiranju za skolu od logopedice sam dobila informaciju da je, po njenim procjenama, ona za drugi osnovne i da joj je zao sto u nasoj skoli nema razred bistrici, koji postoji u kvartu do. tada nisam nesto pretjerano razmisljala o svemu, no u zadnje vrijeme sve vise razmisljam...
odgodila sam joj skolu tako da je opet predskolarka.
pripremam se otic s njom kod TS jer ne znam kako da se nosim s tim aspektom.
takodjer treba neka radionica menijer ulazim cesto u konflikte s njom. znam, ne bi trebala, al cesto sam preumorna, takodjer zbog prinove u obitelji ne uspjevam joj dati onoliko paznje koliko bi trebala i koliko je do sada dobijala pa je prepustena sama sebi
ovaj topic je prepreogroman i u njemu sam pogubljena bas kao i sa spoznajom o njenoj darovitosti.
Ok, škola je još daleko, ali puno je tu elemenata koje treba uzeti u obzir pa zato mozgam o tome. A i priznajem, malo jesam pogubljena pred svim tim zahtjevima koje roditeljstvo stavlja pred mene - i to samo u vezi s I. i sad kad je mali, što ću tek u pubertetu.
Što se tiče socijalne komponente, vjerojatno ću se odlučiti da ne ide u najbližu školu tako bi ionako izgubio svoju generaciju.
Vezano uz radionice, u našem vrtiću djeluje grupa za darovitu djecu - jednom tjedno do sat i pol.
Baš sam u gužvi i nikako ne uspijevam pronaći više vremena za ovaj "razgovor". A tema nam je fakat preogromna.
Last edited by lucij@; 22.09.2012 at 10:00.
Nekako sam se izgubila u nedostatku vremena pa nisam pratila temu, a vidim svašta se izdogađalo. Tanja_b probaj fakat s A porazgovarati. Mislim da nema univerzalnog recepta, ali sam primjetila da kada s M razgovaram kao s odraslom osobom to drži vodu. Njoj apsolutno sve moram argumentirati. Ako joj ponudim razloge zašto je nešto dobro za nju ona kaže da će prespavati i onda mi ujutro kaže da ili ne. Znam, da je stvarno razmislila o tome. Bilo bi super kad bi mi dan trajao duže, pa da imam više i vremena i strpljenja, ali to ne ide samo tako. Inače ona koja je rasturačica u matematici došla je u petak s testom s tri greške. Ništa zato. Navodim ovo čisto zato što je cijelu prošlu g svaki test donjela sa 100% točnosti. Želim samo reći da je to ponavljanje gradiva dakle čemu se sada gubi vrijeme na to ako ima novih stvari za učiti - dosano. OOOO da i opet je najbrža i opet crta na satu. Gda psihologica nam je dala košaricu. Ona ima program za darovite od cetvrtog razreda i ne može raditi s njom individualno. Ne može ili neće?! A baš sam malog vodila na obradu i Julija mi kaže da uglavnom kada se pojave tako 1-2 roditelja skole rade ustupak. Naša očito ne. A stvarno često ne znam što bi s njom pa isprobavam. Evo prošli tjedan naučiti napamet definiciju vrta i oranice je bila nuklearna fizika. Doslovce joj pokazala i onda je skontala smisao definicije ali zapamtiti riječ "obradiva" površina zemlje al nikak. Pustila ju pa svako toliko dok nešto drugo radimo pitam kakva je zemlja u vrtu. Naučila je. Pozitivno je što smo pronašli novi sport kojim je oduševljena - plivanje. Tamo se ispuca i poslije je nirvana...I veliki pomak u socijalizaciji vidim .... ove godine je u sk godinu krenula apsloutno ne opterećena. Ono ničim. Sve nekako klapa. Druži se s jednim dečkićem iz razreda. Ide k njemu on dođe k nama i baš se lijepo kuže.
Kod nas je još novost da smo prošli obradu i s malim. Čekam radionice. Totalno druga prica darovitosti od M. Ali zato perfekcionizam, strah od neuspjeha i ini problemi na n-tu potenciju žešći nego kod nje.
Petrlin ti spominješ mikroskope, pls kad ulovis vremena ajde mi na pp pošalji info koji ste nabavili neki dječiji ili???? Cijelo ljeto čitam kad stignem koji je dobar nije dobar za neko osnovno mikroskopiranje klinaca. M je sva u tome. Hvala
Moji imaju dva mikroskopa - jedan je klasični dječji (stari, to je mm imao kao dijete, ali je cijeli i ispravan). Povećanje do 1000x i ima nekoliko gotovih preparata, ali napravimo si mi preparate i sami. Vidjela sam na njuškalu jedan oglas za takav (probaj pretražiti pojam "mikroskop za djecu", ljudi svašta prodaju...)
Našla sam nešto slično što se može sada za kupiti u redovnoj prodaji: http://lapis-plus-grupa.com/_izfotel...products_id=58
Imamo i drugi koji se veže za računalo putem usb priključka, ali nemam pojma koliko taj košta i gdje je to nabavljeno. Moj brat je to donio nećacima, a on se razumije u te stvari (biolog po struci).
Lela74, bio je mikroskop u Lidlu prošli tjedan, možda ima još:
http://www.lidl.hr/cps/rde/xchg/SID-...ndex_27590.htm
Joj cure hvala. Petrlin bas sam gledala ponudu na linku koji si mi poslala. Ja sam njoj za početak htjela uzeti dječji pa sam citala da i nisu nesto i tako nikako odlučiti što kupiti, a nemam nekog iskusnog kao npr ti
Vezano uz temu voli-ne voli školu: A. je u petak došao iz škole sav ozaren (čista suprotnost polu-depresivnom raspoloženju od četvrtka), i to zašto - jer im je učiteljica na sad prirode i društva donijela kartu Hrvatske! (a učili su onu temu o zavičajima, pa im je donijela kartu valjda radi boljeg prikaza) On je, naravno, odmah očekivao da će učiti županije, gradove i planine
Istina je da nisu nešto (pogotovo ako nađeš neki jeftini plastični koji povećava do 300x) ali za ovu dob ne isplati se uložiti nekoliko tisuća kuna za bolju napravu. Ja bih pretražila oglasnik, njuškalo i slično. Čak mi se i ovaj s mog linka čini preskupim za tu namjenu. Mi smo, eto, slučajno imali doma optički mikroskop star 35 godina koji je moja svekrva kupila mom mužu dok je imao desetak godina. Nije bogznakaj ali djeci pruža mogućnost beskrajne zabave + mi se ne brinemo hoće li uništiti nešto vrijedno i skupo. Nisu, jako paze na to jer im je dragocjeno.Joj cure hvala. Petrlin bas sam gledala ponudu na linku koji si mi poslala. Ja sam njoj za početak htjela uzeti dječji pa sam citala da i nisu nesto i tako nikako odlučiti što kupiti, a nemam nekog iskusnog kao npr ti
Sjajno!Vezano uz temu voli-ne voli školu: A. je u petak došao iz škole sav ozaren (čista suprotnost polu-depresivnom raspoloženju od četvrtka), i to zašto - jer im je učiteljica na sad prirode i društva donijela kartu Hrvatske! (a učili su onu temu o zavičajima, pa im je donijela kartu valjda radi boljeg prikaza) On je, naravno, odmah očekivao da će učiti županije, gradove i planine
(Ovo dobro ilustrira zašto je moj mlađi vječito vukao u školu takve stvari - autokarte, obične karte, globus, model Zemlje s Mjesecom i slično).
Doma nije teško zabaviti djecu, jer istina je da njima zapravo ne treba puno (ali treba pogoditi pravu stvar) samo što to ne rješava pitanje dosade u školi.
Potpisujem! Moj mali ima četri i pol i neki dan iz tramvaja skuži globus u izlogu neke knjižare - to je to što on želi. Inače svemir nam je trenutno top tema. Presmjesno mi je kad se zagleda u nebo i razmišlja da li gore ima robota ili ne. On često sam sa sobom razgovara pa to bude guba ili čudno ako gledaš sa strane
Da pitam i ovdje: tražim nešto prikladno za klince o porijeklu čovjeka. Nikako da naletim na nešto (teta u knjižari mi je sugerirala da kupim knjigu iz biologije za 7. ili 8. osnovne). Našla sam na netu na engleskom, ali bih radije da je na hrvatskom.
pogledajte knjige autora luca novelli. o darwinu i o mendelu.
Ne nalazim na netu ništa na hrv. Znaš li možda točan naslov?
Možda ti ovo može poslužiti:Da pitam i ovdje: tražim nešto prikladno za klince o porijeklu čovjeka. Nikako da naletim na nešto (teta u knjižari mi je sugerirala da kupim knjigu iz biologije za 7. ili 8. osnovne
http://www.planetopija.hr/hr/knjizara/knjiga/1879
Vidjela sam to, hvala, moram otići vidjeti kako izgleda uživo.
I meni je pala na pamet ista knjiga koju ti je no@ predložila, a inače, o porijeklu čovjeka ima i u enciklopedijama o pretpovijesnom svijetu (više raznih izdavača). Pogledaj malo u knjižnici, što ti se čini prikladnim, da ne kupuješ napamet. Mislim da je jedna od kvalitetnijih takvih knjiga "Pretpovijesni svijet", izdanje Slobodne Dalmacije, samo ne znam ima li ih još po knjižarama.Da pitam i ovdje: tražim nešto prikladno za klince o porijeklu čovjeka. Nikako da naletim na nešto (teta u knjižari mi je sugerirala da kupim knjigu iz biologije za 7. ili 8. osnovne
Baš i ne znam da postoji knjiga o evoluciji čovjeka za taj uzrast - većinom se evolucija za djecu svodi na dinosaure
Meni je uistinu tužno čitati Tanju-b. Sjećam se da je prošle god napisala (dugo čitam ovu temu, ali nisam pisala) da je učiteljica na informacijama rekla kako je A. napredovao: više se ne javi svaki put kad zna odgovor. Kako oni uspiju ubiti djecu za kratko vrijeme. Nas škola čeka sljedeće godine, ove god. smo je uspjeli odgoditi.
Mom sinu je u vrtiću super, ima tako divne poticajne tete i on napreduje svojim tempom. Trenutno se bavi množenjem i to mu je jako fora. Škole me iskreno strah. Teško sklapa prijateljstva, u vrtić ne ide u kvartu, tako da u razredu neće imati frendova. Ove god sam si dala zadatak dobro se raspitati o učiteljicama jer ako fulamo, znam da ću imati dijete koje mrzi školu, koje je ljuto i isfrustirano. A njemu tako malo treba, samo malo poticaja i on procvate.
Leonisa koja je to škola koja ima razred s bistrićima?
Imaš dobro pamćenje, svaka čast
Ove godine nisam još bila na informacijama. Zapravo, sad od škole ne očekujem više ništa naročito, i malo mi je lakše kad sam si tako posložila u glavi (nešto slično nam je dala do znanja i psihologica kod koje je A. išao na radionice). Trudimo se doma pružiti mu što više onog što ga zanima (a interesi mu se mijenjaju, pa i to treba znati pratiti).
S druge strane, večeras je imao "prosviravanje" pred natjecanje u glazbenoj školi i baš mi ga je bilo lijepo vidjeti - i dobro je svirao i bio je zainteresiran da sluša druge i prati njihovu svirku. I koliko god mu se često ne da vježbati, toliko više vrijede ovakvi trenuci kad može pokazati što je naučio i kad je zadovoljan sobom i svojim postignućem (to je ono čega u školi nema).
Knjige su na njemačkom. Ne znam da li su uopce prevedene na hrvatski. Mislila sam ako prosrfas ime autora, da ćeš vidjeti da li ima prijevod.
Danas je moj sin rekao: Mama, mislim da imam tumor na mozgu.
Ja: Zašto?
On: Zato što ja obožavam učenje (novih stvari), a svi drugi ga mrze.
Eto, dosad mu škola nije ubila tu volju. Koliko će potrajati?
Prije toga je napisao pjesmu. Svoju prvu. Majka cvate :pjesnička_duša:
Tako se moj neki dan pjenio na podatak da 40%ljudi u RH nije pročitalo niti jednu knjigu u zadnjih godinu dana. Ne vjeruje, kaže, pa kakvih sve knjiga ima, zašto ne čitaju,knjige su super
Drage mame dali je tko čuo za Udrugu "Ja to mogu"? Navodno imaju kreativne radionice za malene školarce (od 1. do 4.). Čitam na facebook-u imaju upis dječice u program za darovite "Želim znati više" ali za klince od 5.razreda. Danima ih zovem na kontakt brojeve telefona čak i mali poslala - nitko ne odgovara kao da su slovo na papiru. Ima li tko iskustva s njima. Možda je nečije dijete pohađalo radionice ?!
Ne za njih, ali ovih dana je osvanula obavijest o novim radionicama, a ogledni sat je sutra:
Znanstveni eksperimenti za djecu
sutra 30.10.2012. će u emisiji 8.kat tema biti Darovita djeca
Na kraju nisam mogla gledati, je li netko gledao emisiju, kakvi su dojmovi?
Nisam ni ja mogla gledati, iako sam htjela no bit će sigurno sutra na internetu: http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=384&cHash=a97927e085
Last edited by Freja; 30.10.2012 at 23:16.
Zašto u školi ne bi bilo zadovoljstva svojim postignućima? Itekako ima. Ako su postignuća zadovoljavajuća.
Na nivou razreda u početku, a kasnije na nivou grada i šire, na takmičenjima iz znanja.
Ali, treba imati znanje i znati ga pokazati. I to imati ga više i bolje od ostale djece u razredu i znati ga pokazati bolje. Škola je takmičenje. Za onoga tko se želi takmičiti. I imati zadovoljstvo u postignućima. Ili biti zadovoljno da zna koliko i drugi, pa i da zna malo manje nego drugi, a da opet bude zadovoljno svojim postignućem.
Jer, postignuće učenja je znanje, a škole služe da nas uče.
No, ako roditelj ima negativan stav prema školi, vjerojatno će ga imati i dijete. I mislim da je to velika greška. Jer, škola će mu biti svakodnevni pratitelj 12, a valjda i više godina. Dijete treba biti zadovoljno u školi.
pa, i nema baš.
moj j nije darovit, no iznad prosjeka je. pa je do 4 razreda imao sve 5 bez imalo truda. nema taj osjećaj postignuća jer mu sve prelako ide. nema izazova. takmičenje? to ti je kao da barca igra s dinamom svaki dan. i messija bi teško bilo motivirati
ovo je za tanju b koja voli nogomet
on jest zadovoljan. ali ne s dijelom koji se odnosi na učenje. odnosno, evo, ima i toga, sad u petom razredu. hit je povijest.
ma vrlo lako ih je motovirati, samo kad se ima mota.
Al prilicno cesto se nema mota....
MOj srednji je ko cvijetin, zapravo mozda i vise od toga, samo ja to ne mogu procijeniti, niti cu.
Ove godine smo ga upisali u glazbenu skolu, na klasicnu gitaru. Vjezba svaki dan. Ponekad ga trebam podsjetiti da jos nije vjezbao, ali uglavnom se i sjeti sam. U nedjelju mi je dosao:
"Daj mi onu bezveznu kajdanku, znas onu tanku s mekanim koricama."
A meni u glavi odma situacija da netko treba kajdanku za skolu, al je on crtao u nju pa nemamo rezervnu i tako hrpa gluposti.
"Šta ce ti ta kajdanka?"
"Da zapisem svoju skladbu."
MIslim, skupljala sam zube po podu kako mi je opala vilica. Profesor gitare mi je rekao da je jedan od rijetkih kojima da 5. A ja sam mislila mu je to neka shema za motiviranje ucenika. Sad vise nisam sigurna u to.
ONo sto je kod njega uvijek funkcionira je natjecanje. Cim se spomene neko natjecanje on se odmah ukljuci. Nasrecu da je takav jer bi inace izludili s njim. Mislim, nije da ne izludjujemo i sad, al da nema tog izlaza za nuzdu, skupljala bih zivce po cesti. A sad me ceka jos jedan takav koji je naucio mnoziti sa 6 i pol. Sad njega treba pipkat naokolo da vidimo kako dise u tog glupom skolskom sustavu.
Posting Permissions
Reply With Quote
