Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
Dugo dvojim napisati ili ne nešto na ovu temu.
Imam pokoje pitanje. Je li roditeljima darovitih koristilo testiranje? I za što? Kome konkretno? Ima li nekih koji su se neugodno iznenadili? Ili koji su otkrili nešto što već nisu znali? Ili je dijete samo pametno pa se odmah smatra i darovitim. Ako me razumijete.
Iz sadašnje perspektive (14-godišnjak), mogu reći da je testiranje koristilo samo meni kao roditelju, da znam da si ne umišljam da je nešto drugačiji od ostalih, nego da takav stvarno i jest. I da ima neke svoje (emocionalne) specifičnosti koje nisu hir ili rezultat ovakvog ili onakvog odgoja, nego karakterna crta s kojom se rodio i s kojom mora živjeti.
U vrtiću nije bilo potrebe govoriti o testiranju jer su ga ondje savršeno dobro razumjeli bez ikakvih papira. U školi je pak bilo izlišno o tome govoriti jer učiteljica nije htjela ni čuti da bi on po nečemu bio poseban (pisala sam ranije o tome). Jedva smo nekako dočekali prijelaz iz razredne nastave u predmetnu i u višim razredima je situacija bitno bolja. Ali tada više nije bilo ni potrebe govoriti o testiranju i posebnim sposobnostima. Nastavnici koji imaju sluha za takvo dijete imat će ga i bez testiranja, a oni kojima se ne da dodatno raditi, neće zbog rezultata testiranja nekog djeteta promijeniti svoj stav.