Malo sam control freak, što da radim![]()
Podsjeti se na ovo - što je o tome napisao Khalil Gibran:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
Ima još takvih mudrosti. Zaviri ovdje: http://www.antonija-horvatek.from.hr...lil-Gibran.htm
Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.02.2021. at 13:12
Pa naravno da se uvijek može biti boljim roditeljem. Nisu li tu na temi oni koji to žele biti?
Samo što nisu svi dobili jednake zadatke, niti su svi roditelji isti, niti žive u istim uvjetima, niti su roditelji roditelja bili jednako uspješni.
Ovdje prevrćemo "zadatke", kako bi se bolje riješio zadatak i kako bi stvorio bolje uvjete za dijete i za sebe.
Ima faza kada pokušavam sve pozitivno isticati. Jutros sam pohvalila što je obuo jednu cipelu, a nisam prigovarala kad misli drugu obuti. To je sasvim ugodno prošlo. Al ne pali uvijek isto.
Eh, ne roditelji nego odrasli općenito
Sad više ne znam je li to ozbiljno ili se zezam. U svakoj šali pola istine... Djeca si ne mogu sama pomoći, ali odrasli im mogu i trebaju biti od pomoći (ne nužno ni uvijek roditelji, nego učitelji, stručne službe, razni terapeuti, kao i svi drugi - primarna obitelj, šira obitelj, susjedi, treneri...)