sto se tice empatije, kod nas doma je bila malo drugacija situacija nego sto su cure napisale.

da li se tvoj sin jednako tako odnosi i prema drugim ljudima i djeci sa kojom se susrece?

kod nas je bilo tako, moja je preosjetljiva biljka prema svima i u svim situacijama, osim prema meni. ja sam njen "nadcovjek" kako kaze zdenka i vreca za udaranje i zaklon od svih frustracija iz vanjskog svijeta. sama sam to izabrala i nametnula, nesvjesno, naravno.
kad sam to osvijestila, jednostavno sam pocela zahtjevati njeno razumijevanje i empatiju i trazila da me uoblici u ljudski lik sa svim manama i slabostima. krenula sam od najjednostavnijih stvari i koristila ja-recenice, koje sam ponavljala kao mantru, dok ne bi doprlo do nje. s vremenom je shvatila da kad kazem - ja to sada ne mogu, da to stvarno tako mislim i da necu popustiti.
i to je polako, jako polako profunkcioniralo.