Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
Ima slučajno netko savjet za situacije napadaja panike pred testove?
Mislim, nije da mi nije drago da mu je stalo do rezultata.
Ali bogteneće, sad postaje lagano iritantno.
Pred svaki test navečer šiz. Ne može disati, oči kao tanjuri, suze frcaju, napadaji plača.
To je sad krenulo, u petom razredu, ne ranije. I svjestan je da je to nepotrebno, zna da je spreman za test, zna da neće biti ništa strašno i sam sebi ne može objasniti koji mu je jarac.
Kod moje je lagano popustilo. Ona je svaki put imala napade panike i nakon svakog testa je mislila da će dobiti 1. Naravno da nije bilo tako, ni blizu.
Njoj je puno značilo, odnosno tražila je svaki put da ju ispitam. Onda bi pričali o tome da je znala kad sam ju ispitala, ali ako se i dogodi neka lošija ocjena da se neće ništa strašno dogoditi. I da je za očekivati da će nekada dobiti i 1 i 2 i 3 i 4 i 5 i da se sve može popraviti.
Prošli bi činjenice...jesi učila, jesi znala kad sam te ispitala, što će se dogoditi ako dobiješ ocjenu manju od 5 itd.
Nju panika uhvati prvih par minuta ispita i onda kako sama kaže poželi plakati jer se ne može ničega sjetiti. Rekla sam joj da polako diše i smiri se. Da krene rješavati prvo ono čega se sjeti i što joj je lakše pa onda krene na ostalo. Sad bi tu bilo divno imati učiteljicu koja bi imala sluha za to pa da ju smiri tih prvih par minuta, prođe pored nje, kaže koju riječ, ali nije tako.

Ovo što kažeš da si ne može objasniti. To su jednostavno prevelika očekivanja od samog sebe. Moja je nebrojeno puta znala doći i reći dobila sam 5, ali sam imala 1 grešku. Nitko ju nikada to nije pitao, nitko joj nikada nije rekao da mora imati 5, ali ona nije zadovoljna ako ima 1 grešku. Puno smo radili ni tome. Na tome da nitko ne zna sve, da ne mora znati sve, da je u redu i normalno da joj nešto ide bolje, a nešto ne tako dobro.