Citiraj tanja_b prvotno napisa

Citiraj topluvodu prvotno napisa
I ovaj disbalans kognitivnih i emotivnih sposobnosti se valjda vremenom smanjuje???
Ne znam, o tome bi možda nešto više mogli reći roditelji starije djece... ja se nadam da da.
Sudeći po mom sinu, da. Sada pokazuje daleko više kontrole nad svojim emocijama, suradljivosti i empatije nego prije. On je socijalno bio uvijek jako angažiran - za razliku od vaše djece, druga djeca i druženje s njima uvijek su ga zanimali i jako se oko toga trudio. Međutim, to mu baš nije polazilo za rukom i često se osjećao drugačijim od ostalih. Sada je potpuno uklopljen u razred - nije sveopće popularan, ali do toga mu nije ni stalo, jer ga ne zanimaju sva djeca. Ima prijatelje koje je sam izabrao i te odnose njeguje.

Osim toga, padam u nesvijest od toga da ga hvale zbog mirnoće, u školi, u muzičkoj školi, PCM i u na drugim mjestima. I doma je puno mirniji, a to znači, kako je rekla psihologica, da je zreliji i na svakom području "nahranjen". Po mom mišljenju, škola je tu odigrala vrlo važnu ulogu - njemu jako odgovara taj školski način u kojem se dokazuje svojim znanjem, natječe sa sebi ravnima. I druženje je drugačije.

Naravno, sva su (darovita) djeca drugačija i ne može se do kraja predvidjeti njihov razvoj, ali mislim da ne biste trebale previše brinuti nego samo osiguravati uvjete njihovog primjerenog psihološkog razvoja. Ništa ne dolazi preko noći - za zrenje treba vremena.