Počelo me brinuti nešto što vjerojatno ne predstavlja pravi problem, ali ipak je prisutno. Naime, ne znam uopće s kim on može komunicirati o temama koje ga zanimaju, osim sa mnom i s MM-om.
Pa tako odnosi u vrtić svoje crteže planeta, zmajeva, popise tramvajskih linija i slično (evo jučer je s tatom smišljao nazive za dinosaure s različitim brojem rogova!), ali koliko vidim, to je toliko daleko od običnih dječjih interesa, da ga nitko s tim temama ne ferma ni pol posto.
Štoviše, djeca obično na te njegove radove kažu da je to "šarabara", on se pokunji, i ostavi crtež/papir/bilježnicu po strani.
S jedne strane, normalno da se mora učiti komunikaciji s vršnjacima i prilagoditi se drugim ljudima, ali brinem se da s vremenom ne izgubi taj svoj entuzijazam i maštovitost samo zato što to druge ne interesira. A što je stariji, primjećujem da mu je društvo druge djece sve važnije u životu (s tri godine ga djeca uopće nisu interesirala, sad je situacija bitno drugačija).
Kako uskladiti tu potrebu za društvenošću i individualizam? Ili će se to regulirati samo od sebe pa ja sad fantaziram bezveze ?