Tja, uvijek se moze dogoditi da se dijete i uciteljica (ili odgajateljica) ne nadju na dobroj valnoj duljini.

Ne treba se toga bojati, ali slazem se da treba drzati oci otvorene i ako stvari ne idu kako treba, poduzeti odgovarajuce korake...

I sama sam mladjega sina u vrticu selila iz izrazito agresivne grupe u jezicnu (i bilo je odlicno) ali ta se ista ekipa od koje smo kakti bjezali sad nasla u skoli. Trebalo je pola godine da razred "profunkcionira" i bilo bi lako sada okriviti uciteljicu, ali ja znam od ranije da je to problem generacije (u ovom slucaju). Isto mi je svasta prolazilo kroz glavu, jer s uciteljem se moze razgovarati, a s drugim roditeljima to je druga prica... I jednostavno se tako potrefilo - u toj je generaciji kod nas nepovolja omjer djevojcica i djecaka (1:2).

Nema veze. Svatko trazi najbolje za svoje dijete. To je ponekad zaista najbolje, a puno cesce samo najbolje u zadanim okolnostima. Roditelji izrazito darovite djece to jako dobro znaju.