Mi smo, slično kao tanja_b, procijenili da mu nije potrebno kognitivno nabrijavanje - tu se kreće vođen vlastitim interesima, čitanjem i učenjem, a sviđaju mu se i sadržaji koje nudi škola. No bilo mu je potrebno učenje i vježbanje socijalnih vještina, razumijevanja vlastitih i tuđih emocija, razumijevanje sebe i svoje posebnosti, a s druge strane i potrebe za socijalnom prilagodbom, prihvaćanje sebe i drugih, i djece i roditelja i autoriteta... - tu je čitav niz stvari iz socijalnog i emotivnog područja koje se ondje nastoje osvijestiti, razumjeti i ugraditi u osobnost djece.

Mislim da su svi roditelji djece bistrića koji idu na radionice kod TS došli tamo zato što je postojao neki problem iz tog socijalnog i emotivnog spektra, koji je kod svakog djeteta drugačiji. Radionice su preporučene nakon stručne obrade. M. ide na radionice još od vrtića, a sada je 3. razred. Procjenjujemo, a tako i stručnjaci koji tamo rade, da mu je ta podrška potrebna. Neki problemi su savladani, ali kako rate pojavljuju se nove stvari s kojima se uči nositi na radionicama. Kako kaže tanja, radionice su preventiva - pomažu našoj djeci koja imaju specifične potrebe da se razvijaju u zdrave, potpune, dobro socijalizirane mlade osobe. Važno je i to što se u PCM radi i s roditeljima bistrića - na svim temama na kojima rade oni, radimo i mi, tako da i mi učimo i sebi, o njima, osvještavamo stvari koje sami možda ne bismo na vrijeme izvukli na površinu, bolje razumijevamo svoju djecu i učimo bolje komunicirati s njima.

Treba li dijete radionice ili ne treba ovisi o procjeni roditelja i drugih koji rade s djetetom, te o stručnoj procjeni tima u PCM.