Htijela sam podjelit neko moje razmišljane si dvojbe s vama. Kad sam bila trudna, naravno htijela sam roditi pametno i darovito dijete. No kako je ona rasla, ja sam razmišljala o tome da smo svi mi nadareni za nešto, ali zbog naših drugih manjih "nadarenosti" npr. u matematici, kemiji itd. u školi nismo imali baš neke ocijena pa se nismo mogli upisati u škole i fakultete gdje smo mogli razvijati taj naš talent, jer i u takvim školama traže i druga znanja. I onda sam si ja mislila, željela bi da moje dijete u školi bude podjednako dobro u svemu, u svim predmetima, da bi jedan dan mogla biti ono što želi. S druge strane željela bi da ima neki talent za umjetnost, glazbu, slikarstvo, šivanje, modeliranje, pisanje, duhovnost, da bi nakon napornoga radnoga dana mogla "negdje odmoriti dušu", u pisanj, glazbi- naravno amaterski, a ako daj Bože ne bude imala problema u školi možda i kao životno zvanje. S druge strane, vidjela sam da su neka darovita djeca npr. "frikovi" npr. za matematiku, a s druge strane ne znaju se sami okupat, loše čitaju, ne znaju se sami obuć. Koliko je onda ta darovitost prednost u našem društvu, ako ti ono nešto za što nemaš sklonosti oduzima priliku da se baviš onim za što si darovit.

A sad, bila sam na Goljaku kod psihologice koja je napisala da mi je djete prosječno, ne u skladu s godinama nego prosječno. E sad meni to nije problem, već me zanima da li 3 godišnja djeca koja nemaju "sposobnosti" koje ima moje djete su ispodprosječni?
Bilo je 8h ujutro a ona navikla ustat u podne-rekla sam da ne zna baš boje, za što je psihologica rekla da ni nemora u svojoj dobi- na kraju se ispostavilo da je sve boje prepoznala i nazvala svojim imenom, naravno što god bi joj ova zadala nju je zanimalo nešto drugo, pa je izjavila da je samovoljna....nije razumjela njezina pitanja...daj mi dvije kockice, ona gleda; ja kažem izbroji joj dvije kockice i ona joj od prve da u ruku dvije, memori; psih. pita; nađi mi istu sliku, ona gleda, ja kažem nađi drvo ( jer je bilo na slici) a ona je od prve ga našla i dalje bez problema sve ostale, oblike je od prve složila kao i kockice, ali nije htijela spojiti njene dvije točkice crtom već je nacrtala svoje....psih. kaže nacrtaj loptu, ona ju nacrta digne se, i ode po loptu i želi se igrat, uzme igračke i igra se dijaloga, pa hoće slikovnice....uglavnom psihologica je zanemarila da moje dijete slaže puzzle od 2,5g, da je s 17mj. znala prepoznat sve samoglasnike a sad ih i piše i da broji do 15....šarafi novi bicikl i romobil i od prve pogodi koji joj šarafciger treba

E sad mene zanima, koja su mjerila za prosječnost iznad, ispod- to da s 3g slaže puzzle i piše slova, ili spaja dvije točke crtom?
To vas pitam, jer po meni se darovitost ne određuje na ovaj način. Jedno djete je više logično, i matematično, drugo ima veću nadarenost za slova- zar su izvan prosječna djeca samo ona kojoj je "motorika" i logika jača strana a sve ovo su usvojene vještine pa makar i s 3godine?
Nemojte me krivo shvatiti, prosječna nas je većina i nobelovci i oskarovci, slikari i izumitelji, zanimaju me samo kriteriji i je li to uopće moguće odrediti.
Hvala.
Inaće čula sam da Tanja Sever više ne radi tamo.