Zaključene su mu skoro sve četvorke i proći će s 4. čak i iz matematike koju iam u malom prstu i učiteljica uvijek naglašava kako je najbolji u matematici. Kad smo to nekidan čuli muž je otišao u školu razgovarati s njom(ja sam radila pa nisam imala kad) a ona mu je pokazala imenik sa samim peticama i dodanim jedinicama da mu smanji prosjek, radi neredovitog pisanja domaćih radova. Moj sin i troje drugih učenika jedini prolaze s 4, svi ostali s pet, svrstan je među najgore učenike. Jutros sam otišla u školu kod nje i istresla sve što sam mislila. Pitala sam je kakva je to pedagogija, na koji način moje dijete koje ima petice i sve do jednog testa i sve do jednog ispitivanja (osim prirode iz koje ima četvorke) može proći s 4? Otkad se ocjene iz zalaganja vrednuju više od ocjena iz znnaja? Kakvu poruku mu šalje takvim postupkom? Ona kaže da mu šalje poruku da se dogodine više potrudi. Ja njoj da mu šalje poruku da može biti najveći tudum i dobivati bilo kakve ocjene iz predmeta ali dok piše sve domaće radove prolazit će s 5. Svašta sam joj rekla, tisuću pitanja postavila a ona je nakraju ostala bez teksta i rekla mi da to ništa nije konačno i da se sve još može promjeniti, da će razgovarati s drugim učiteljima o njemu. I u toku razgovora ona mi kaže: "On je jedini u razredu pravi odlikaš! Zamislite. Pravi odlikaš kojeg učiteljica kažnjava radi jednog nenapisanog domaćeg tjedno (od 10-15). Kaže mi i ponavlja od početka prvog razreda kako je on jedino dijete kojem se niakd nije desilo da nešto ne razumije, koji uvijek sve shvati od prve i jasno i glasno pokazuje svoje znanje. Pa koja je bit škole? Što se traži od učenika, ne razumijem. Ne opravdavam njegovu lijenost ali nije mi jasno, stvarno mi nije jasno. Jer on te domaće piše svaki dan a koji put preskoči. Ima učenika koji imaju znanje za tri a ona ih je nagradila zaključnom peticom kao motivaciju. Osim toga, on je u razredu u kojem prevladavaju dečki koji su žestoki, živahni i ne može na kraj s njima. Moj sin spada u kulturne, mirne i dobre. I to mi je naglašeno tisuću puta. Sve pada u zaborav, i petice iz znanja i ponašanje u školi a zaboravljeni domaći radovi istaknuti su kao najvažnija stavka u obrazovanju. Isuse, poludila sam. Da je on dijete koje nije zaslužilo nikad nebi otišla s njom pričati nego bi znala da je dobio što je zaslužio. Ali ignorirati sve petice i sve pozitivno a naglašavati nešto što nebi smjelo biti najvažnije mi je apsurdno. U dnevnik je upisala po 4-5 jedinica iz zalaganja da mu pokvari prosjek. Šokirala sam se, majke mi. On se jutros zatvorio u wc i plakao radi neuspjeha. Ljuta sam ko pas